Ne žurimo da osudjujemo druge ljude

Priča mi jedan od profesora: Nekoliko puta u džamiji vidim čovjeka koji izgleda potpuno zdravo, ali klanja na stolici. Ružno sam pomislio o njemu…ovakva momčina, a na stolici klanja bez razloga! Malo vremena je prošlo, a mene zaboli doveliki nožni prst bez posebnog razloga. Nekoliko dana prođe a bol se poveća. Morao sam hodati oslanjajući se samo na petu, kako nebi pomijerao bolni prst. Zbog takvog hoda, zaboli me kompletna noga sve do kuka, te me primora da klanjam na stolici.

Sjetio sam se komšije za kojeg sam mislio da je bez razloga klanjao na stolici. Ovo je zasigurno Allahova mudrost. Morao sam imati lijepo mišljenje o svom bratu! Gospodaru, oprosti svom grješnog robu!

Dragi brate/sestro, ovo je primjer iz kojeg treba da naučimo pravi odnos prema drugim ljudima!

Haris Hećimović, prof. n-um.com