Blagodat ili kazna: Drugačiji pogled na uspjeh i poteškoće

Još otkako smo bili djeca naučili smo razliku između dobrog i lošeg. Formula je jednostavna. Kada se nešto dobro dogodi, onda smo sretni. Kada se nešto loše dogodi, onda smo tužni. Mjerilo je jasno. Dobro je u stjecanju, a mi radimo da vidimo rezultate koji se mogu mjeriti i vagati. Naprimjer, neko ko dobije milion dolara smatra se sretnim. Neko ko izgubi sve što posjeduje je nesretan.

Prije mnogo godina bili su ljudi koji su razmišljali na isti način. Karun je bio veoma bogat čovjek koji je živio u vrijeme Musa’a, a.s.. Karunu je podareno toliko bogatstva da je ključeve od njegovog bogatstva teško mogla nositi gomila snažnih ljudi. (el-Kasas, 76.). Kur’an nam govori o njegovoj priči, i priču onih oko njega:
I iziđe on pred narod svoj u svom sjaju. “Ah, da je i nama ono što je dato Karunu!” – govorili su oni koji su čeznuli za životom na ovom svijetu – “on je, uistinu, presretan.”“Teško vama!” – govorili su učeni – “onome koji vjeruje i čini dobra djela bolja je Allahova nagrada, a biće samo strpljivima pružena.” (el-Kasas, 79-80.)

Ali, uskoro stvarnost Karunove situacije je postala jasna i oni koji su mu nekada zavidjeli na njegovom položaju shvatili su da su oni ti koji su zapravo sretnici.

I Mi smo i njega i dvorac njegov u zemlju utjerali, i niko ga od Allahove kazne nije mogao odbraniti, a ni sam sebi nije mogao pomoći.

A oni koji su ranije priželjkivali da su na njegovu mjestu, stadoše govoriti: “Zar ne vidite da Allah daje obilje onome od robova Svojih kome On hoće, a i da uskraćuje? Da nam Allah nije milost Svoju ukazao, i nas bi u zemlju utjerao. Zar ne vidite da nezahvalnici nikad neće uspjeti?”(el-Kasas, 81-82.)

Što se tiče naroda Karunovog, opće mjerilo dobrog i lošeg bilo je vrlo jednostavno, ali također potpuno pogrešno. Prema ovom mjerilu, uspjeh se uveliko definisao količinom onoga što posjedujemo, dok se siromaštvo definisalo kao gubitak ili nedostatak onog što se može posjedovati. Ipak, prava definicija uspjeha, koju nam je dao naš Stvoritelj, je potpuno drugačija:
Svako živo biće će smrt okusiti! I samo na Sudnjem danu dobićete u potpunosti plaće vaše, i ko bude od vatre udaljen i u Džennet uveden – taj je postigao šta je želio; a život na ovome svijetu je samo varljivo naslađivanje. (Ali Imran, 185.)

Možemo živjeti na ovom svijetu i imati sva dobra i obmanjujuću imovinu koju svako sanja, ali potpuno možemo biti neuspješni prema cilju našeg postojanja. Ako je cilj našeg postojanja, kao što nam to Allah kaže  da Mi se klanjaju (ez-Zarijat, 56.), onda će ono što nas približava tome biti blagodat, dok ono što nas udaljava od toga jeste najveća katastrofa, bez obzira koje su to stvari. Tako da gubitak svega što nam je drago može biti najveća Allahova blagodat. Ako nas taj gubitak približava svrsi našeg stvaranja, koja veća blagodat od toga može biti?

Iz tog razloga Allahov Poslanik, s.a.v.s., je kazao: Kome Allah želi dobro, stavi ga na iskušenja! (Sahih Buhari)

I Allah, s.v.t., kaže u Kur’anu:

I Mi nijednog vjerovjesnika u neki grad nismo poslali, a da stanovnike njegove neimaštinom i bolešću nismo kaznili da bi se pokajali. (el-A’raf, 94)

Zaista, Allah to prema ovim ljudima radi iz Svoje Milosti. Jer, koja bi bila veća tragedija? Da pošalje ljudima probleme i iskušenja dok ne postanu ponizni ili da im pruži svo bogatstvo i olakšice dok ne postanu oholi?

Ispravljanje našeg stava je izazov, ali je apsolutno neophodno. Samo onda kada polomimo okove varljivih definicija koje nas okružuju, tek se onda možemo pravilno orijentisati, pripremiti za pravo iskušenje i uvijek se nadati da ćemo postići pravi uspjeh u ovom i narednom svijetu.

Nemoj zaboraviti da podijeliš hair!

Napisala: Jasmin Mudžahid

Prijevod i obrada: IslamBosna.ba