Poslanikova, s.a.v.s., neprevaziđena metoda ubjeđivanja ljudi

Uvjeravanje je bila jedna od neprevaziđenih metoda Allahovog Poslanika, s.a.v.s., u prenošenju Božanskog poziva, u učvršćivanju i širenju vjere te reformi pojedinca i društva. Uvjeravanje ili ubjeđivanje (الاقناع) znači potaknuti druge ljude da shvate, potvrde i pomognu tvoju ideju i mišljenje te njihovo pridobijanje za sebe pokušavajući im prenijeti određene činjenice i dokaze vezane za tu ideju. Uspješno ubjeđivanje i uvjeravanje je govor razuma i srca i on zahtijeva usađivanje povjerenja u srce druge strane, predstavljanje i prezentiranje ideje na logičan način, te pokretanje njegovih osjećanja kako bi ga uvjerio da je tvoj jedini cilj da mu pomogneš.

Uvjeravanje i ubjeđivanje je bilo jedno od istinskih umijeća Allahovog Poslanika, s.a.v.s., a mi ćemo ovdje, od mnoštva primjera, spomenuti samo jedan primjer Poslanikovog, s.a.v.s., uvjeravanja ljudi.

Naime, prenosi se od Ebu Umame el-Bahilija, r.a., da je jedan mladić došao Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., i rekao: ”Allahov Poslaniče, dozvoli mi da činim blud!” To je silno rasrdilo ashabe i oni su počeli negodovati i kritikovati ga. Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao im je: ”Ostavite ga i udaljite se od njega!” Zatim je pozvao mladića i rekao mu da sjedne, a nakon što je mladić sjeo ispred Allahovog Poslanika, s.a.v.s., upitao ga je: ”Mladiću, želiš li blud svojoj majci?” Mladić je odgovorio: ”Ne, tako mi Allaha!” Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao mu je: ”Tako isto ni drugi ljudi ne žele blud svojim majkama.” Zatim je upitao: ”Želiš li blud svojoj kćerki?” ”Ne, tako mi Allaha!”, odgovorio je mladić. Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao mu je: ‘Tako ni drugi ljudi ne žele blud svojim kćerkama.” Onda ga je upitao: ”Želiš li blud svojoj sestri?” Odgovorio je: ”Ne, tako mi Allaha!” Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao mu je: ”Tako ni drugi ljudi ne žele blud svojim sestrama.” Na kraju ga je upitao: ”Želiš li blud svojoj tetki?” ”Ne, tako mi Allaha!”, odgovorio je mladić, a Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao mu je: ”Tako ni drugi ljudi ne žele blud svojim tetkama.” Zatim je Allahov Poslanik, s.a.v.s., stavio svoju mubarek ruku na mladićeve grudi (na njegovo srce) i proučio dovu: ”Gospodaru, oprosti mu grijehe, očisti njegovo srce i sačuvaj ga bluda!” (Ahmed)

Poslanička genijalnost u rješavanju ove delikatne situacije i uvjeravanje mladića u suprotno od onoga što je tražio i želio, došla je do izražaja kroz sljedeće scene:

Prvo, Allahov Poslanik, s.a.v.s., procijenio je potrebu mladića u naponu fizičke snage. Na pitanje mladića da mu dozvoli blud, Allahov Poslanik, s.a.v.s., pogledao ga je i vidio da je on u cvijetu mladosti i na vrhuncu snage, i shvatio je da strast i požuda dominiraju njegovim tijelom, te da mladić nije mogao zadovoljiti strast na halal način, jer nije imao mogućnosti da se oženi.

Drugo, Allahov Poslanik, s.a.v.s., bio je blag i saosjećajan prema mladiću uprkos njegovom neobičnom zahtjevu. Stanje tog mladića je, uistinu, bilo začuđujuće, jer se nije stidio da od Allahovog Poslanika, s.a.v.s., čuvara Šerijata, traži da mu dozvoli da učini veliki grijeh kojeg je zabranio Allah u Kur’anu i Njegov Poslanik, s.a.v.s., u Sunnetu, i zbog kojeg je određena sankcija i kazna na dunjaluku, prije Ahireta. No, i pored toga, Allahov Poslanik, s.a.v.s., bio je blag prema njemu i odbacio je reakcije i osude ashaba, te im zabranio da ga napadaju i vrijeđaju.

Treće, Allahov Poslanik je pripremio atmosferu za dijalog sa mladićem. Tražio je od mladića da mu se približi i da to što će mu reći bude samo između njih dvojice, da ga na taj način sačuva od prijekora i udalji od vike i galame kojoj je bio izložen od strane ashaba. Allahov Poslanik, s.a.v.s., želio je da smiri situaciju i da stvori ambijent u kojem će se upotpuniti govor razuma i srca, u kojem će usaditi povjerenje u srce mladića i posavjetovati ga na najljepši način kako bi sa oduševljenjem prihvatio ono što je dobro i ispravno.

Četvrto, Allahov Poslanik, s.a.v.s., nije spomenuo mladiću nijedan dokaz iz Kur’ana i Sunneta o zabrani bluda. Naime, nakon što je uspio zadobiti njegovo povjerenje, Poslanik, s.a.v.s., nije više imao potrebe da mu citira ajete iz Kur’ana, niti da mu govori o žestokoj kazni i sankcijama za blud, nije ga čak ni izgrdio niti upozorio na pogubnost njegovog postupka, već je jednostavno iskoristio metod logičkog uvjeravanja.

Peto, Allahov Poslanik, s.a.v.s., djelovao je na mladićeva osjećanja i obratio se njegovoj savjesti. Blud je grijeh koji prezire i odbija svaki razuman čovjek, ali desi se nekada da razum stane pred snagom i naletom strasti te čovjek posrne i počini taj grijeh. Međutim, on sa gnušanjem i kategorički odbija da takav grijeh učini neko od njegove najbliže rodbine, pa se zbog toga Allahov Poslanik, s.a.v.s., obratio mladiću tom logikom. Postavio mu je pet pitanja kojima je obuhvatio svu njegovu bližu rodbinu: majku, kćerku, sestru i tetku. Svaki put mladić je odgovorio snažnim i rezolutnim odbijanjem i negiranjem, a Poslanik, s.a.v.s., nakon toga mu se ponovo obraćao govorom razuma i logike: ”Tako isto niko od ljudi ne želi blud svojoj majci, kćerki, sestri i tetki.”

Šesto, Allahov Poslanik, s.a.v.s., na kraju je proučio dovu za mladića i molio Allaha da mu očisti srce i sačuva čednost i neporočnost. Dakle, prethodno je Allahov Poslanik iskoristio sve materijalne uzroke da bi mladiću skrenuo pažnju na važnost čednosti i pogubnost bluda, a onda, na kraju, svoj razgovor i ubjeđivanje mladića završava dovom koju su čuli i ashabi koji su bili nedaleko od Allahovog Poslanika, s.a.v.s., i mladića.

Tako je Allahov Poslanik, s.a.v.s., jednostavnim i blagim riječima riješio problem i izazov sa kojim se suočio spomenuti mladić, tako da je on otišao od Poslanika, s.a.v.s., a blud mu je bio najodvratniji grijeh.

To je poslanički metod odgoja putem umješnosti ubjeđivanja ljudi da prihvate tvoje stavove i da ih pridobiješ na stranu islama, na stranu istine. To je metod u popravljanju, reformi i izgradnji pojedinca i društva, pa neka nam na tom putu i u toj plemenitoj misiji, uzor bude posljednji Allahov poslanik, Muhammed, s.a.v.s.

Preveo i prilagodio: Abdusamed Nasuf Bušatlić