Znakovi oko nas – komarac

Kur’an često poziva ljude da istražuju prirodu i da uviđaju Allahove znakove u njoj. Sve i živo i neživo u Kosmosu je puno znakova kojim pokazuju moć, znanje i umijeće svog Tvorca. Čovjek treba da prepoznaje te znakove koristeći svoj razum i beskrajno slaveći Allaha dž.š. Iako sva živa bića imaju znakove koje smo pomenuli, neka od njih Kur’an posebno pominje. Jedno od njih je i komarac. U 26. ajetu sure Bekare on se spominje na sljedeći način:”Allah se zaista ne stidi da kao primjer komarca navede ili nešto od njega sićušnije! Oni koji vjeruju, oni znaju da je to istina od Gospodara njihova! A oni koji ne vjeruju govore:Šta je Allah htio sa primjerom ovim? Time On mnoge prepusti zabludi a mnoge Uputi vodi. A samo ogavne grješnike prepusti zabludi.”(Prijevod E. Karić)

Parenje u letu

Ono što se obično podrazumijeva, kad su komarci, u pitanju je to da oni sišu krv i da se hrane njome. Međutim, to nije u potpunosti tačno, jer krv ne sišu svi komarci već samo ženke, a ni one je ne sišu da bi se hranile njome. I mužjaci i ženke se hrane cvjetnim nektarom a jedini razlog zašto ženke, za razliku od mužjaka sišu krv, je njihova potreba za proteinima koji se nalaze u krvi i koji pomažu u razvoju budućeg potomstva. Drugim riječima, ženke komarca sišu krv samo da bi osigurale produženje vrste. Kod produženja vrste (kod parenja) vrlo važnu ulogu imaju organi čula sluha kod mužjaka. Njima on može vrlo uspješno primijetiti ženku završci tih organa imaju visoku osjetljivost na zvukove koje proizvodi ženka. Mužjaci komarci inače lete u grupi naličeći pri tome na mali oblak. Kada ženka uleti u tu grupu, mužjak koji se uspije uhvatiti za nju pari se s njom za vrijeme letenja. Mužjak se nakon toga toga vraća u grupu i nastavlja let. Od tog momenta ženki je potrebno da siše krv jer se na taj način pospješuje razvoj potomstva.

Polaganje jajašcadi

Razvojni ciklus je jedna od njinteresantnijih stvari vezanih za komarce. U početku je to sićušna larva koja se postepeno prolazeći kroz nekoliko različitih faza preobražava u zrelog komarca. Ženka ljeta i jeseni polaže jaja na vlažnim listovima ili na presušena riječna korita. Prije toga ona temeljito ispituje zemljište koristeći svoja nježna osjetila na donjem dijelu tijela. Kada pronađe prikladno mjesto, ona počinje sa polaganjem jaja, koja su manja od jedno milimetra raspoređujući ih u redove. Druga vrsta komaraca jajašcad lijepi jedna za drugo praveći tako mali splav koji ponekad može imati i do 300 jaja. Brižljivo položeno jaje, u početku bijelo i samim tim vrlo uočljivo, postepeno počinje tamniti i za dva sata postaje potpuno crno. Ova tamna boja pruža zaštitu larvama sprječavajući druge insekte i ptice da ih primijete. Period inkubacije traje jednu zimu. Jajašcad imaju strukturu koja im omogućava da opstanu tokom duge hladne zime i da ostanu u životu do kraja inkubacije.

Izlazak iz jajašcadi

Kada je završen period inkubacije, larve iz jajašcadi počinju izlaziti skoro istovremeno. Čim se prvo jajašce otvori, gotovo ga trenutačno u tome prate sva ostala jajašcad. Nakon toga sve larve zajedno počnu da plutaju po površini vode. U tom periodu one vrlo brzo rastu jer se neprekidno hrane. Uskoro im njihova kožica postaje tijesna i tako im ometati rast. Tada dolazi vrijeme za prvu izmjenu kožice. Stara kožica glatko i bez problema spada. Dok ne poprimi svoju punu veličinu, larva će imati joč dvije promjene kožice.

Larva ima prilično interesantan način na koji se hrani. Naime, ona sa svoja dva mala izdanka napravi mali vrtložić u vodi kojim bakterije i druge mikroorganizme uvlači u usta. Disanje se obavlja kroz malu cjevčicu sličnu onima što ih koriste ronioci. Kada se odmara, larva se svojom gornjom stranom okrene prema dole. U tom položaju može vrlo lahko doći do prodiranja vode u tu cjevčicu što bi bilo kobno. Od te opasnosti larva je spašena tako što njeno tijelo luči jednu viskoznu tečnost koja štiiti cjevčicu i sprječav aprodor vode u nju.

Larva posljednji put mijenja kožicu kad poprimi svoju punu veličinu. Nakon toga ona prelazi u završnu fazu sazrijevanja – fazu ”lutke”. Ona se tad oslobača “oklopa” u kojem je dotad bila i iz njega izlazi stvorenje za koje je teško povjerovati da je isto ono od maloprije samo u novoj fazi razvoja. Za vrijeme ove posljednje faze preobražaja, životinjici prijeti opasnost da bude ugušena jer se otvori kroz koje je dotad disala preko one cjevčice tada zatvaraju. Umjesto njih životinjica dobija dvije nove cjevčice na svom prednjem dijelu kroz koje može disati. To i jest razlog zašto se čak i promjene kožice ove cjevčice usprave prema površini vode. Tokom tri-četiri dana koliko traje ova faza životinjica se uopšte ne hrani. Za vrijeme te faze ona dovoljno sazrijeva i poprima svoj konačni oblik. Komarac biva spreman za let sa svim svojim organima i organelama.

Izlaz iz čahure

Čahura komarca je “okrnjena” pri vrhu. To i pretstavlja i najveću opasnost u svom dotadašnjem razvoju jer bi kroz taj otvor mogla procuriti voda u unutrašnjost. Viskozni sloj je i ovaj put rješenje. On se nalazi pri vrhu i sprječava prodor vode. Iz čahure komarac mora izaći bez direktnog dodira sa vodom. Samo njegove nožice smiju dodirnuti vodu. I najmanji vjetri] koji bi tad puhnuo i ustalkasao vodu može da prouzrokuje smrt. Ukoliko to izbjegne komarac se sprema za svoj prvi let ali nakon jednog polusatnog odmora.

Zapitajmo se sada otkud komarcu sposobnost da prolazi kroz te razne faze i da u svakoj od njih ima građu koja mu tad najviše odgovara. Može li biti da je larva ta koja je odlučila transformisati se u komarca i to nakon tri izmjene kožice.

Spoljni svijet

Komarci posjeduju izuzetno osjetljive prijemnike toplote. Oni stvari oko sebe opažaju u različitim “bojama” zavisno od temperature koju imaju pojedine od njih. Kako ovakvo zapažanje ne zavisi od svjetlosti, komarcu uopšte nije problem da i u mraku osjeti gdje se nalaze krvni sudovi. Njegovi receptori toplote su tako osjetljivi da on može primijetiti razliku u temperaturi dva tijela čak ako je ona reda veličine 0,001 stepen celzijus.

Kad sleti na svoju metukomarac pomoću dva mala “uređaja” blizu usta odredi gdje se na toj njegovoj meti nalaze mjesta bogata krvlju. Njegova štrcaljki slična žaoka za sisanje krvi je zaštićena sa posebnim koricama iz kojih se izvlači kad dođe vrijeme za sisanje. Kožu komarac ne probada udarcem niti pritiskajući svoju žaoku na nju kao što bi se oglo pretpostaviti. On svojim jednim kao nož oštrim dijelom i “zubićima” koji su zakrenuti unazad pomičući ih naprijed nazad kao što se radi pri testeranju proreže kožu. Nakon toga, kroz tu rupicu on ubacuje žaoku sve do nekog krvnog suda i time je proces bušenja završen. Tad bi moglo početi sisanje krvi. Međutim, kao što je poznato i pri najmanjoj povredi nekog krvnog suda, nač organizam počinje lučiti jedan enzim koji pospječuje grušanje krvi čime se sprječava njeno daljnje isticanje i rana počinje zarastati. To bi moglo biti problem za komarca jer bi se isti proces mogao odviti i na rupici koju je on napravio, odnosno, moglo bi se desiti da je rupicu džabe napravio i da iz nje uopšte neće moći isisati krv. Taj problem je riješen na jedan poseban način. Prije nego što životinjica uopšte počne sisati krv, ona u otvor koji je načinila na svojoj žrtvi uštrca malu količinu jedne tečnosti koju sama luči. Ta tečnost ima osobinu da neutrališe enzim za grušanje i time omogući komarici da isiše krvi koliko joj je potrebno bez ikakvih problema. Svrbež i ispupčenost na mjestu gdje komarac ujede je posljedica upravo uštrcavanja ove tečnosti.

Nakon ovoga možemo sebi postaviti sljedeća pitanja:Kako je komarac mogao znati da u tijelu žrtve postoji enzim za grušanje krvi? U nastojanju da proizvede neutralizacijsku tečnost i da onemogući njegovo dejstvo, on je morao poznavati hemijske osobine tog enzima. Kako je to moguće? Čak ako je nekako i uspio postići to znanje, kako je uspio tu tečnost proizvesti u svom tijelu i obezbijediti “tehničku opremu” za prenos te tečnosti do žaoke?

Odgovor je jasan. Komarac nije u stanju uraditi ništa od prethodno nabrojnog. To je samo jedna životinjica duga par milimetara bez razuma i svijesti. Allah dž.š. je taj koji je komarca obdario ovim osobinama. “Allaha hvali sve što je na nebesima i na Zemlji i On je Silni i Mudri. Njegova je vlast na nebesima i na Zemlji; On život i smrt daje. On sve može.”(Prijevod značenja El-Hadid 1-2)

(saff-ba)