Trošenje na Allahovom putu i iskrena namjera pri tome
Zahvala pripada Allahu, Gospodaru svih svjetova, na datim blagodatima i dobročinstvu. On nas je stvorio i opskrbio i naredio da trošimo od onoga što nam je dao kako bi nagrade za to nama pohranio. Svjedočim da nema drugog istinskog boga osim Allaha Jedinoga, koji sudruga nema, a to svjedočenje izgovaramo i uvjereni smo u njega u tajnosti i javnosti. I svjedočim da je Muhammed Allahov rob i poslanik koji nam nije ostavio nijedno dobro a da ga nije pojasnio, na njega podstakao i naredio, i nijedno zlo a da nam ga nije zabranio i na njega nas upozorio, neka su na njega Allahov blagoslov i mir, kao i na njegovu porodicu i ashabe koji su dijelili svoje imetke na Allahovom putu i davali drugima prednost mada su i oni sami bili u potrebi.
A zatim:
O ljudi, bojte se Allaha i zahvaljujte Mu na opskrbi koju vam je dao i trošite od onoga što vam je dodijelio. Znajte da od vaših imetaka imate samo ono što ste dali za budući svijet. Poslanik, s.a.v.s., kaže: ”Kome je draži imetak iz nasljedstva nego vlastiti imetak?” Rekoše: ”Allahov Poslaniče, svakome od nas draži je njegov imetak.” Reče: ”Doista je njegov imetak onaj koji podjeli, a imetak njegovog nasljednika onaj koji ostavi iza sebe”[1]
Ovaj hadis znači: Ono što čovjek potroši iz svoga imetka tokom svoga života u različite oblike dobročinstva, kao što su sadaka, humanitarni projekti, korisni vakufi, skrbljenje o jetimu, hranjenje gladnih, udovoljavanje potrebe muhtačima i pomaganje ljudi u teškoj materijalnoj situaciji – za sve ovo naći će nagradu pohranjenu kod Allaha i ona će biti uvišestručena. To je njegov stvarni imetak koji kod njega ostaje i od kojeg dobija koristi. Sve što je mimo ovoga imetka, njegovo posjedovanje je ograničeno stanjem njegovog zdravlja i ispravnim razmišljanjem, jer kada čovjek dođe u smrtnu bolest, raspolaganje imetkom za njega postaje ograničeno i tada ne može udijeliti ni sadaku niti šta darivati, i čak se u tom trenutku ne uzima u obzir njegovo priznanje prava koje neko drugi potražuje.
Od Ebu Hurejre, r.a., prenosi se da je rekao: ”Došao je neki čovjek i rekao: ‘Allahov Poslaniče, koja je sadaka najbolja i najveća po nagradi?” Reče mu: ”Da udijeliš sadaku dok si zdrav i škrt, bojiš se siromaštva i nadaš se dugotrajnom životu. Nemoj to odgađati dok duša ne dođe do grkljana, pa da kažeš: Tom i tom toliko pripada, tom i tom toliko pripada, tom i tom toliko.”’[2] Ova situacija sprečava čovjeka da raspolaže svojim imetkom u koji je uložio svoje tijelo, svoje razmišljanje i čitav život proveo u njegovom sakupljanju, jer je on nadomak nestanka imetka iz njegovih ruku i njegovog prelaska drugima. Dok je bio zdrav i dok je taj imetak bio u njegovom posjedu, bio je nemaran, a njegovo raspolaganje imetkom uzimalo se kao ispravno. Zato je potrebno da čovjek iz svoga imetka nešto udijeli kako bi taj imetak ostao njegov i kako bi na budućem svijetu zbog njega bio u vječnim blagodatima. Da, njemu je Allah dao olakšicu da prije smrti nešto oporuči od svoga imetka u različite oblike dobra tako što će se raspodijeliti poslije smrti u granicama do jedne trećine, ili manje, onima koji u Kur’anu i sunnetu nisu naslovljeni kao nasljednici.
Od Ebu ed-Derdaa navodi se da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: ”Allah vam je dao sadaku iz trećine vaših imetaka na vašoj samrti kako bi vam povećao nagrade i učinio ih tako uvećanjem vaših dobrih djela.”[3] Musliman se treba okoristiti ovom sadakom koju mu je Allah dao tako što će je utrošiti u ono što je korisno, tj. oporučiti trećinu svoga imetka ili manje u različite oblike dobročinstva, a neće ga usmjeriti u nedozvoljene svrhe, kao npr. da ga oporuči za onu stvar koja će pomagati grijeh ili oživljavanje novotarije, ili ga oporuči nekome čineći nepravdu drugome. O vi kojima je Allah dao imetke, obezbijedite sebi dobro iz vaših imetaka kupujući svoja staništa u Džennetu. Uzvišeni kaže:
”Allah je od vjernika kupio živote njihove i imetke njihove u zamjenu za Džennet koji će im dati.”[4]
O ljudi! Neki ljudi gomilaju imetak i govore: ”Želim sebi osigurati budućnost”, tj. ovosvjetsku budućnost, a ne zna da li će živjeti i uživati u tom imetku, ili će umrijeti uskoro i ostaviti ga drugima. Čovjek ne razmišlja o osiguranju budućnosti koja će neminovno doći, a to je budući svijet, ahiret, tako što će udijeliti imetak i naći ga višestruko pohranjenog u onom vremenu kada mu bude najpotrebniji.
Allahovi robovi! Pogledajte u Allahovu plemenitost i obilje koje vam je dao. On će od vas kupiti ono što vam je dao. Naređuje vam da trošite od onoga što vam je dao, pa onda iz toga posuđuje. Uzvišeni kaže: I od onoga čime vas Mi opskrbljujemo udjeljujte prije nego nekom od vas smrt dođe, pa da onda rekne:
‘Gospodaru moj, da me još samo kratko vrijeme zadržiš, pa da zekat udjeljujem i da dobar budem![5] i kaže:
”Ko je taj koji Allahu drage volje zajam daje, pa mu ga On mnogostruko vraća?” [6]
Allahovi robovi! Ne traži se samo od bogatih da dijele, već se traži i od siromašnih da udjeljuju koliko mogu, pa makar to bilo malo. Poslanik, s.a.v.s., kaže: ”Čuvajte se Vatre, pa makar i sa pola hurme.”[7] Također, Poslanik, s.a.v.s., kaže: ”Ko udijeli polovinu hurme iz lijepo stečenog imetka, a Allah samo prima što je lijepo, Allah će je primiti Svojom desnicom, a zatim je uvećati njenom vlasniku kao što neko od vas odgaja ždrijebe sve dok ne bude poput brda.”[8]
Uzvišeni Allah pohvalio je one koji daju prednost drugima, mada im je i samima potrebno, pa kaže:
”…i više vole njima nego sebi, mada im je i samima potrebno”[9] Zatim, dijeljenje sadake je jedan od razloga da se dobije opskrba i još veći imetak od Allaha. Uzvišeni kaže:
”Reci: ‘Gospodar moj daje obilnu opskrbu onome kome hoće od robova Svojih, a kome hoće uskraćuje; što god vi udijelite, On će to nadoknaditi, On najbolje opskrbljuje”’[10] tj. da u zamjenu za njega dobije ono što je bolje na dunjaluku i ahiretu i da mu se dadne višestruka protunaknada.
Sadaka ne umanjuje imetak, već ga povećava. Kaže Poslanik, s.a.v.s.: ”Sadaka ne umanjuje imetak.”[11] Poslanik, s.a.v.s., kaže: ”Zaklinjem se na tri stvari i dobro upamtite što ću vam reći: sadaka neće čovjeku umanjiti imetak, niti će se čovjeku učiniti nepravda, pa se u njoj strpi, a da mu Allah neće povećati ponos, i neće čovjek otvoriti vrata prosjačenja a da mu Allah neće otvoriti vrata siromaštva.”[12]
Neka čovjek ne misli da je udijeljeni imetak propao i izgubljen, naprotiv treba biti uvjeren da udijeljeni imetak trajno ostaje i da se uvećava, dok imetak koji nije udijelio nestaje.
Od majke vjernika Aiše radijallahu anha navodi se da su zaklali ovcu, pa je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: ”Šta je od nje ostalo?” Ona reče: ”Ostala je samo njena plećka.” Reče: ”Trajno ostaje sve osim plećke.”[13] Ovo znači da kada su cijelu ovcu podijelili kao sadaku, osim njene plećke, Poslanik, s.a.v.s., obavijestio ih je da im je to i ostalo za budući svijet, ali ono što nisu podijelili, nije im ni ostalo za budući svijet, čime on, sallallahu alejhi ve sellem, pojašnjava svome ummetu da ono što dadnu kao sadaku iz svoga imetka, to će trajno i ostati, a ono što ne dadnu, odlazi i nestaje.
O nedavanju sadake iz bojazni od nestanka imetka, Poslanik, s.a.v.s. , kaže: ”U svakome danu u kome osvanu ljudi spuste se dva meleka. Jedan od njih kaže: ‘Allahu, dadni još više onome ko troši’, a drugi kaže: ‘Allahu, dadni propast onome ko škrtari.”[14]
Allahovi robovi! Trošite iz vašeg dobrog imetka, a ne iz lošeg. Uzvišeni kaže:
”O vjernici, dijelite od lijepih stvari koje ste stekli, i od onoga što smo vam Mi iz Zemlje izveli! Ne izdvajajte ono što ne vrijedi da biste to udijelili, kada ni sami to ne biste primili osim zatvorenih očiju! I znajte da je Allah nezavisan i hvale dostojan!’’[15]
Uzvišeni naređuje da trošimo iz lijepoga imetka, a zabranjuje da trošimo iz lošeg, govoreći: ”Kao što vi niste zadovoljni lošim da vam se dadne, tako ga ni vi ne dajite drugima, jer oni nisu sa tim zadovoljni. Kako je moguće da budete zadovoljni davanjem drugima onoga što ne biste voljeli da vama bude dato?”
Zatim Uzvišeni obavještava da nije ovisan o vašim sadakama, već naređuje ljudima da udjeljuju sadaku radi sebe, pa zato ne udjeljujte ono što je loše, jer vam neće koristiti. Tako Uzvišeni kaže:
”Nećete postići dobro sve dok ne budete dijelili od onoga što vam je drago!”[16]– tj. nećete biti dobročinitelji, bogobojazni i nećete dostići visoke stepene u Džennetu osim ako budete udjeljivali sadaku od imetka koji vam je najdraži.
Kada je objavljen ovaj ajet, ashabi, radijallahu anhum, požurili su udijeliti najvrednije i njima najmilije imetke približavajući se tako Allahu Uzvišenom. Ebu Talha el-Ensari dao je svoju najdražu bašču. Omer je imao robinju koja ga je divila, pa ju je pustio i rekao: ”Allah, azze ve dželle, kaže:
”Nećete postići dobro sve dok ne budete dijelili od onoga što vam je drago!”[17] Također, njegov sin Abdullah, kada bi ga ostao zadivljen nečim od svog imetka, podijelio bi ga želeći Allahovo zadovoljstvo. Uzvišeni Allah opisao je dobročinitelje sljedećim riječima:
”…i hranu su davali, mada su je i sami željeli, siromahu, siročetu i sužnju. Mi vas samo zarad Allahova lica hranimo, od vas ni priznanja ni zahvalnosti ne tražimo!’’[18]
Mnogi ljudi danas udjeljuju samo ono što im se i samima ne sviđa, ili ono što već žele baciti u smeće i od čega nema koristi, niti potrebe za njim. Ovo im neće ništa koristiti, kao što Uzvišeni kaže: ”Nećete postići dobro sve dok ne budete dijelili od onoga što vam je drago!” [19]
Zato, Allahovi robovi, udjeljujte od lijepih stvari, jer Allah Uzvišeni je lijep i prima samo što je lijepo, a pod lijepim se podrazumijeva samo ono što je dozvoljeno i dobro.
Čuvajte se, Allahovi robovi, od zapreka primljenosti sadake, a jedna od zapreka jeste i da čovjek dadne sadaku mrzovoljno. Uzvišeni kaže:
”A prilozi njihovi neće biti primljeni zato što u Allaha i Njegova Poslanika ne vjeruju, što lijeno namaz obavljaju i što samo preko volje udjeljuju”[20] tj. oni udjeljuju bez širokogrudnosti i dobrovoljnosti, te želje za nagradom. Ko bude takav, njegovo trošenje i udjeljivanje smatrat će se gubitkom, a ne dobitkom.
Jedna od zapreka primljenosti sadake jeste i prigovaranje:
”Lijepa riječ i oprost vredniji su od milostinje koju prati vrijeđanje! A Allah je nezavisan od svakoga i blag! O vjernici, ne kvarite milostinje vaše prigovorima i uvredama’’[21]
Uzvišeni obavještava da se sadaka kvari prigovaranjem i uznemiravanjem, a označava da se onome kome se udjeljuje sadaka upute ružne riječi ili učini nešto ružno. Onome ko bude ovako postupao, propast će nagrada za sadaku, jer grijeh prigovora i uznemiravanja ne može donijeti nagradu za sadaku. Navode se hadisi koji zabranjuju prigovaranje zbog udijeljene sadake. Od njih je i predaja od Ebu Zerra koji kaže da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: ”S trojicom Allah na Sudnjem danu neće razgovarati, niti će ih gledati, niti će ih očistiti, njima pripada bolna kazna: onoga ko prigovori za ono što je dao, ko za sobom vuče odjeću, ko svoju robu prodaje lažno se zaklinjući.”[22] Jedna od zapreka primljenosti sadake jeste pretvaranje prilikom udjeljivanja i želja za zadobijanjem reputacije među ljudima. Uzvišeni kaže:
”…kao što to čini onaj koji imetak svoj troši da bi se ljudima pokazao, a ne vjerujući u Allaha i drugi svijet! Primjer njegov je kao primjer glatke stijene – na kojoj ima zemlje, pa je pogodi veliki pljusak i ogoli je!”[23]
Osoba koja se pretvara je ona koja voli da ljudi vide njena djela i žele da je pohvale, a ne želi nagradu od Allaha, zato što u svome srcu nema imana. Allah je usporedio njegovo srce sa tvrdim kamenom prekrivenim zemljom, pa onaj koji se pretvara misli da kada kiša padne na njega, da će dati plod kao što ga daje plodonosna zemlja. Međutim, kiša sa tog kamena skine zemlju i pokaže ga u njegovoj suštini, kao kamen na kojem ne može ništa rasti. Isto je i sa srcem onoga koji se pretvara i koji nema imana. Njegova djela i njegovo udjeljivanje su ništavni, bez ikakve osnove na kojoj bi se temeljili.
Allahovi robovi! Tvrdičluk i škrtarenje su dvije čovjekove mahane koje ga sprečavaju da dadne sadaku i da dijeli na Allahovom putu. Uzvišeni kaže:
”Neka oni koji škrtare u onome što im Allah iz obilja Svoga daje, nikako ne misle da je to dobro za njih! Naprotiv, to je zlo za njih! Na Sudnjem danu bit će im oko vrata omotano ono čime su škrtarili!’’[24] Od Džabira, r.a, prenosi se da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: ”Čuvajte se nepravde, jer će nepravda biti tama na Sudnjem danu. Čuvajte se škrtosti, jer je škrtost uništila one koji su bili prije vas i podstakla ih da međusobno prolijevaju krv i naruše svoje svetinje.”[25]
Od Ebu Hurejre, r.a., prenosi se da je čuo Allahovog Poslanika, s.a.v.s., kako govori: ”Primjer škrtice i onoga koji udjeljuje je kao primjer dva čovjeka koji na sebi imaju štitove od željeza, od svojih prsa do ispod potkoljenica. Kada onaj koji udjeljuje troši imetak, taj štit se proširi po cijeloj njegovoj koži sve dok je u potpunosti ne prekrije. Kada škrtica ne želi ništa udijeliti, svaki dio štita se smežura na svom mjestu, pa ga on proširuje, ali se ne može proširiti.”
Hadisom se želi reći da darežljivi čovjek, kada želi dati sadaku, osjeti širokogrudnost i dobrovoljnost, dok škrtica, kada priča o sadaki, osjeća tjeskobu u prsima i stišće ruke.
Bojte se Allaha, Allahovi robovi, i čuvajte se pokuđenih osobina, a okitite se lijepim osobinama.
Utječem se Allahu od prokletog šejtana.
”O vjernici, neka vas imanja vaša i djeca vaša ne zabave od sjećanja na Allaha. A oni koji to učine, bit će izgubljeni. I od onoga čime vas Mi opskrbljujemo udjeljujte prije nego nekom od vas smrt dođe, pa da onda rekne: ‘Gospodaru moj, da me još samo kratko vrijeme zadržiš, pa da milostinju udjeljujem i da dobar budem!’ Allah sigurno neće ostaviti u životu nikoga kome smrtni čas njegov dođe; a Allah dobro zna ono što vi radite.”[26] Tražim oprosta od Allaha, jer On uistinu prašta i samilostan je.
minber
—————————————————————
