Izgubljeni arapski grad i narod kojeg je Allah dž.š. uništio vjetrom

Priče iz prošlosti, pune sakupljene mudrosti što jedva čeka da bude iščitana, oduvijek su nas oduševljavale. Drevni narodi, njihovi običaji, kulture, umjetnosti i različite sposobnosti građenja, upisani kao svjetska čuda, pozivaju nas da barem na trenutak otputujemo u njihove pješčane ulice, raskošne tvrđave ili ozelenjene bašče, da pomirišemo njihov vazduh, sjednemo sa njima u hladovinu i sačekamo da priča napokon počne.

Kur’anska priča o narodu Adu

Narod kojeg je Allah Uzvišeni, nakon njihove prevelike oholosti u potpunosti uništio vjetrom, spominje se kao prva razvijena civilizacija, nakon velikog potopa koji je zadesio narod Nuha a.s. Pretpostavlja se da je Ad prvi, nakon iseljavanja Ademove a.s. porodice, naselio područje Arabije. Na tom je području razvio jaku civilizaciju, čiji je centar u historiji ostao zapisan kao Irem. Vjeruje se da je ime dobio po Nuhovom, a.s., unuku Iremu. Ad je od Allaha bio odlikovan brojnim dobrima; historija ih je zapisala kao divove – ljude velike snage, bili su posjednici prelijepih zelenih bašči, imali su veliku moć, bili su izuzetno bogati, vrsni graditelji, vrhunski arhitekti, hrabri ratnici i živjeli su u blagostanju.

“No, oni se ne zadovoljavaše samo dobrima koja su im stizala iz njihove prostrane doline, već su odlazili u pustinju i presretali mnogobrojne trgovačke karavane. Trgovce su ubijali, a njihovu robu i imovinu pljačkali. U tome su bili daleko otišli tako da su čak i lažne puteve vješto gradili kako bi lakše karavane i putnike zavarali i njihovih dobara se domogli. Činili su ta zlodjela poput divljih zvijeri i ptica grabljivica.” [1]

“Ad se bez ikakvoga osnova bio na Zemlji uzoholio. “Ko je od nas jači?”; govorili su. A, zar nisu znali da je Allah, koji ih je stvorio, jači od njih, a i znamenja naša su poricali.” (Al-Fussilat, 15). Poslanik koji je poslan od Gospodara da ih savjetuje i na najljepši način poziva da se vrate na pravi put, bio je Hud a.s.

“ I Adu – brata njihova Huda. ‘O narode moj’, – govorio je on – ‘Allahu se klanjajte, vi drugog boga osim Njega nemate, vi samo neistine iznosite.” (Hud, 50)

On je rekao svome narodu:

”Sjetite se da vas je On nasljednicima Nuhova naroda učinio; to što ste krupna rasta – Njegovo je djelo. I neka su vam zato uvijek na umu Allahove blagodati, da bi ste postigli ono što budete željeli.” (El-’Araf, 69)

Arhitektura naroda Ada

“Zar ne znaš šte je Gospodar tvoj sa Adom uradio, sa stanovnicima Irema, puna palata na stubovima, kojima ravna ni u jednj zemlji nije bilo;” (Al-Fadžr, 6-8)

“Zašto na svakoj uzvišici palate zidate, druge ismijavajući, i podižete utvrde kao da ćete vječno živjeti.” (Aš-Šuara’, 128-129)

Narod Ad je poznat po raskošnim palatama i umijeću građenja. Budući da su fizički bili jako veliki, klesali su velike, monumentalne palate u manjim planinama. Međutim, oni u tim palatama nisu stanovali, koristili su ih samo za uvećavanje svog statusa među ljudima. Kuće u kojma su zapravo stanovali bile su smještene u dolinama, također zidane u velikoj raskoši, kao da su u njima namjeravali provesti vječnost.

Tokom 1990.-ih vršena su arheološka iskopavanja na ovim područjima, vjerovalo se da su pronađeni ostaci grada Irema. Zavladalo je veliko oduševljenje, posvuda su se mogli pročitati naslovi poput Legendarni grad je pronađen, ili, Izgubljeni arapski grad je pronađen. Amaterski arheolog Nicholas Clapp, koji je pronašao ovaj legendarni grad, iznio je zanimljive podudarnosti pronađenog izgubljenog grada, koji se nalazio 12 metara pod pijeskom, sa Kur’anskim opisima istog.

”Od prvog momenta kad su ostaci grada počeli da se pomaljaju bilo je jasno da je ovaj uništeni grad pripadao Adu i Iremovim stubovima spomenutim u Kur’anu, jer su se među iskopinama nalazile kule na koje se naročito upućuje u Kur’anu. Član istraživačke ekipe koji je vodio iskopavanja, Dr. Zarins, rekao je da s obzirom da se zna za stubove kao očite karakteristike Ubera, i s obzirom da je o Iremu s spomenuto da je imao stubove ili palate, onda je ovo najjači dokaz da su iskopine predstavljale Irem, grad naroda Ad opisanog u Kur’anu.”[2]

“I spomeni brata Adovog, kada je narod svoj u Ahkafu opominjao – a bilo je i prije njega i poslije njega poslanika: “Klanjajte se samo Allahu, ja, zaista, strahujem da ćete biti u mukama na Velikome danu!” Oni su odgovarali: “Zar si nam došao da nas od božanstava naših odvratiš. Nek se, eto, prijetnje tvoje ostvare, ako istinu govoriš!” “Samo Allah zna kad će to biti”, on bi govorio, “ja vam kazujem ono što mi se objavljuje, a vi ste, kako vidim, narod u neznanju ogrezao.” I kad ugledaše na obzorju oblak, koji se prema dolinamanjihovim kretao, povikaše: “Ovaj nam oblak kišu donosi!” “Ne, to vam je ono što ste požurivali: vjetar koji vam bolnu patnju nosi, koji, voljom Gospodara svoga, sve ruši.” I ujutro su se vidjele samo nastambe njihove; tako Mi kažnjavamo narod grješni. Njima smo dali mogućnosti koje vama nismo dali; i sluh i vid i razum smo im dali, ali im ni sluh njihov ni vid njihov ni razum njihov nisu ni od kakve koristi bili, jer su Allahove dokaze poricali – i sa svih strana ih je okružilo ono čemu su se ismijavali.” (Al-Ahqaf, 21-26)

“I Ad nije vjerovao – pa kakve su bile kazna Moja i opomene Moje! Jednog kobnog dana poslali smo na njih leden vjetar koji je neprestano puhao i ljude dizao kao da su palmina stabla iščupana i kakve su bile kazna Moja i opomene Moje!” (Al-Qamar, 18-21)

“… I o Adu, kada na njih vjetar poslasmo u kome nije bilo nikakva dobra – pored čega god da je prošao ništa nije poštedio, sve je u gnjilež pretvorio.” (Ad-Dariyat, 41-42)

“Ad se bez ikakva osnova bio na Zemlji uzoholio. “Ko je od nas jači?”; govorili su. A zar nisu znali da je Allah, koji ih je stvorio, jači od njih – a i znamenja naša su poricali. I Mi poslasmo protiv njih, u danima nesretnim, vjetar leden, da bismo im još na ovome svijetu dali da osjete sramnu patnju – patnja na onom svijetu biće, zaista, još sramnija – i niko im neće u pomoć priteći. I Semudu smo na Pravi put ukazivali, ali, njima je bila milija sljepoća od Pravog puta, pa ih je stigla sramna kazna od munje, prema onome kako su zaslužili, a one koji su vjerovali i Allaha se bojali Mi smo spasili.” (Al-Fussilat, 15-18)

Uzvišeni Allah je, zbog velikih grijeha koje su činili njegovi stanovnici, uništio grad Irem. Priča o njemu objavljena je generacijama prije nas, da bismo primili pouku. Historija će ga uvijek pamtiti kao izgubljeni arapski grad Irem, nekadašnji dom divova, čije su raskošne kuće klesane u stijene. Poslije naroda Ada, došli su novi narodi, čije su nam priče, pouke radi, objavljene u Kur’anu.

“Eto, to je bio Ad, on je dokaze Gospodara svoga poricao i bio neposlušan poslanicima svojim, i pristajao uz svakog silnika, inadžiju. I prokletstvo je na ovome svijetu stalno bilo s njim, a biće i na Sudnjem danu. Ad, doista, nije vjerovao u Gospodara svoga; daleko neka je Ad, narod Hudov!” (Hud, 59-60)

[1] Muhammed Ahmed Beranik, ”Vodiči u Islam I”, str. 55., 56.

[2] Adov narod, Sahwa info (http://sahwa.info/downloads/knjige/islamska%20historija/Adov%20narod.htm)