EGO INSANA I UTICAJ NA NJEGA IZ PARALELNOG SVIJETA (DŽINA) DUHOVA

Nema niko od ljudi, a da nije uz njega šejtan i melek. Ashabi su upitali: “A zar i tebi, Allahov Poslaniče?” “I meni”, odgovorio je Poslanik i dodao: “Samo me je Allah pomogao nad šejtanom, primio je Islam i ne naređuje mi ništa osim dobro.” (Muslim)

U ljudima se ne “gosti” samo njegov alter ego iliti podsvjesno potisnuta podvojena ličnost koja ga nagoni na griješenje, već je pod stalnim uticajem “male šejtanove armije” koje ga navode na iskušenja i razna ružna djela.

Moramo biti pretpažljivi kod podvodjenja ekvivalenta izmjeđu ega (svojeg ja, sebstva ili jastva) insanove ličnosti i šejtana, jer ljudi i džini jesu zasebna duhovna bića, koja imaju svoju vlastitu egzistenciju mimo njihovih obostranih kakvoća i postojanja. Ukoliko bi svijet i postojanje džina i šejtana podveli jedino pod svijet i postojanje ljudi, onda bi tretiranje duhovnih problema i bolesti ličnosti bilo dovoljno prepustiti savremenim psiholozima. Da spomenem jos jednom i ovom prilikom da nas Islam uči vjerovanju u Svijet Gajba, dakle onog što je za nas ljude nevidljivo, osim za Božije Poslanike a.s., a pod tim spada i vjerovanje u postojanje paralelnog svijeta džina. Dovoljno je možda da iznesem podatak da je upravo zarad te nevjere, vrlo mali procenat izliječenih duševnih bolesnika iz zvaničnih psihološko-psihijatrijskih klinika, mada se tamo dosta toga pozna iz podsvjesnog svijeta ljudi. Helem, nemože se svaka bolest “ega” ili nefsa pripisati samoj ličnosti. Maker što je potrebno pripremljeno “pogodno tlo”, dakle takvo ličnosno ponašanje koje prosto priziva taj paralelni svijet, ali ne rijetko, na žalost, dešavaju se raznoliki napadi i dobrim ljudima. Odtuda proizlazi svrha i smisao preventivnog djelovanja na koje nas opominje Resulullah saws, kroz redovan i iskren ibadet, namaz salat, zikr, učenje prigodnih dova za zaštitu od iskušenja prokletog šejtana.

Iz onogo što naša istinita vjera uči trebamo znati da ljudska duša kao posebna suptilna forma napušta ljudsku čauru u dva slučaja. Prvi je u toku spavanja i snivanja – (i savremena psihologija ličnosti priznaje ovu fenomenologiju osobitog iskustva sebstva i samosvjesti) ovo je takozvano privremeno napuštanje tijela, a drugi slučaj je pri smrti. E sad, postavlja se pitanje da li je moguce viđenje i kontakt duša sanjača sa dušama onih naših (ne)poznanika koji su preselili, odnosno sa dušama iz berzaha (privremenog boravišta naših duša do konačnog ponovnog proživljenja). Veliki se broj islamskih učenjaka složio na bazi dokaza iz Kur’ana i sunneta da je takvo viđenje moguće i tako se sa islamske tačke gledišta objašnjavaju pojave viđenja preseljenih duša iz svijeta berzaha koji ponekad u snu govore duši sanjača za neke stvari koje su ostale ne otkrivene ili ne dovršene za života tog džana! Ovakvih primjera je bilo puno i u prošlosti a i do dana današnjih se javljuju. Drugi važan momenat na koji želim da ukažem jeste ne mogućnost viđenja i kontakt preseljenih duša sa insanima u budnom stanju. Naime, postoje jasni dokazi koji ukazuju na činjenicu da duše onih koji se nalaze u tom paralelnom svijetu berzaha nemogu da stupe u bilo kakav kontakt (sem dakle u toku sna) sa insanima na javi. Najbolji dokaz za to može poslužiti vjerovanje o životu posle smrti i situaciji kada od ranije preseljene duše dolaze kod te duše koja je upravo ušla u tu dimenziju postojanja i (nakon odredbe i saznanja o njenom azabu), raspituju se kod nje za neke svoje bližnje koje su ostavili iza se u životu na Zemlji. Iz ovoga proizlazi da preseljene duše nemaju kontakata sa životom i zbivanjem na Zemlji od trenutka kada su je zauvijek napustili, već samo sa privremeno uzdignutom dušom sanjača u toku njegovog nesvjesnog stanja.

Ovo je veoma bitan momenat kojeg želim da potenciram, jer dotiče svojom analogijom i neke druge oblasti pod (nad) svjesnog stanja insanovog džana, kao što su hipnotička ili poluhipnotička stanja u kojima se dešavaju slične fenomenoloske predstave viđenja nečeg što se u svjesnom stanju ne može vidjeti, a svi učesnici koji su prisustvovali nekoj seansi rukje ili hipnoze, svjedoče o takvim dešavanjima. Pred nama se onda namjeće logičko pitanje: da li se pojava i manifestacija čudesnih fenomena, poput izobličenog govora i za dotičnog medija stranog do tada jezika, može tumačiti i objasniti kao posljedica uticaja duhova iz paralelnog svijeta kojima je u takvim polusvjesnim stanjima insana znatno olakšan i omogućen kontakt sa svijetom duša. Ako na ovo pitanje odgovorimo potvrdno, onda se pred nama otvoraju jasne naznake ka što bližem razumjevanju prirode čovjeka i razriješavanju misterije duše.

dipl. Psiholog Nedzad Gicic i saradnici