Je’džudž i Me’džudž: Narod koji će posijati nered na Zemlji i najaviti Kijametski dan

A onda će Allah izvesti Je’džudž i Me’džudž koji će navaliti sa svih strana. Iza svakog uzvišenja će se spuštati do jezera Taberijje (Kaspijsko more). Prvi od njih će iz njega svu vodu popiti, a kad dođu zadnji reći će: ‘Kao da je nekada ovdje bila voda.’ Isa, a.s., i njegovi sljedbenici će biti u velikoj neprilici, tako da će jedna volovska glava biti vrijednija od stotinu zlatnika vama danas, zbog čega će Isa, a.s., i njegovi sljedbenici poželjeti da ih Allah usmrti.
Je’džudž i Me’džudž: Narod koji će posijati nered na Zemlji i najaviti Kijametski dan ISLAMSKE TEME
Piše: Nezir Halilović / Saff 139.
Je’džudž i Me’džudž se direktno spominju na dva mjesta u Kur’anu. Prvi put u suri El-Kehf, u ajetima koje smo već spomenuli: ‘O Zul-Karnejne’- rekoše oni- ‘Je’džudž i Me’džudž čine nered po Zemlji…’ (El-Kehf, 94.), i drugi put u suri El-Enbija, gdje Uzvišeni kaže: I kad se otvore Je’džudž i Me’džudž i kad se budu sa svake uzvisine žurno spuštali i približi se istinita prijetnja… (El-Enbija, 96-97.)
Ajeti iz sure Kehf govore o Je’džudžu i Me’džudžu u prošlosti, obavještavaju nas o neredu koji su tada činili na Zemlji, o Zul-Karnejnovom podizanju brane pred njima i njihovoj moći da je pregaze ili probiju. Dakle, govore o davnom vremenu Zul-Karnejna i periodu poslije njega. Međutim, ajeti iz sure El-Enbija govore o njima u budućnosti, i o njihovom velikom izlasku neposredno pred Kijametski dan. O svemu tome nas obavještavaju upotrebljavajući prilošku odredbu za budućnost (ar. ”iza”, što znači «i kada se…»), a što potvrđuju gramatičari. Ovi ajeti nam direktno govore o predstojećem izlasku Je’džudža i Me’džudža. Postoje dva mišljenja islamskih učenjaka po ovom pitanju. Jedni smatraju da se radi o doslovnom značenju i da neposredno ukazuje na pravi izlazak, tj. da će oni bukvalno razoriti Zul-Karnejnovu branu i proći kroz nju, čime će otpočeti njihova najezda. Zastupnici ovog mišljenja potvrđuju da se ovo neće desiti sve do pred sami Kijametski dan, te da je Zul-Karnejnova brana realna i da postoji i danas, a iza nje se nalaze Je’džudž i Me’džudž. Drugi, pak, smatraju da je njihov predstojeći izlazak u prenesenom značenju i da on predstavlja Allahovu dozvolu njima da izađu sa svog područja i rušilački navale na zemlje i gradove. To će biti njihov posljednji veliki izlazak koji će se desiti pred sami Kijametski dan. S obzirom da je prvi stav općepoznat, te da se u njegovoj razradi ne može ići dalje od kur’ansko-hadiskih tekstova koji su, inače, izuzetno kratki i šturi, mi ćemo u ovom tekstu predstaviti drugo mišljenje.

Njihova domovina

Kolika će biti silina i strahota najezde Je’džudža i Me’džudža slikovito nam predstavlja Kur’an: I kad se budu sa svake uzvisine žurno spuštali. Kur’anska riječ el-hadeb označava svako uzvišenje na Zemlji, svejedno bilo to brdo, uzvišica, brijeg, planina, itd. Druga kur’anska riječ je glagol jensilun koja označava brzi hod. Sa samo ove dvije riječi možemo sebi predstaviti strahovitu sliku njihove najezde, kao da će svojim razornim naletom prekriti čitavu zemlju poput skakavaca. Njihov broj, silina najezde i iznenadna pojava su opisani u vjerodostojnim hadisima koje smo naveli u kazivanju o Zul-Karnejnu. Navedeni ajet nam ukazuje da će ovaj veliki izlazak biti i posljednji, zbog Kijametskog dana koji će nastupiti poslije njega. «I približi se istinita prijetnja», a ova istinita prijetnja se odnosi na Kijametski dan i ona je ujedno i nesumnjiv znak da je Sudnji dan vrlo blizu i da će nastupiti neposredno nakon toga.
Ulema se razišla u pogledu domovine Je’džudža i Me’džudža i zemlje u kojoj je njihovo prvotno polazište. Kritičari se slažu da je to prostor negdje na sjevero-istoku zemlje, i najvjerovatnije je da je to Mongolija sa svojim nomadskim plemenima, Mongolima. Kineski izvori potvrđuju da je osnova riječi Mongol uzeta iz riječi Menkok ili Mendžok, što je vrlo blisko riječi Me’džudž. Osim toga, oni spominju i drugo pleme sa ovog područja koje se zove Javaši. Vrlo je moguće da se ova riječ tokom vremena deformisala tako da je postala Je’džudž. Jedžudž i Medžudž su u jednom periodu povijesti nazivani Mongolima, a u drugom Tatarima.

Sedam najezda

Naveli smo da su Je’džudž i Me’džudž, najvjerovatnije, smješteni na području Mongolije, te kineskog i ruskog Turkestana. Međutim, veliko je pitanje da li su oni izlazili ranije ili će izaći tek pred Kijametski dan? Skupina koja se drži prvog mišljenja smatra da će oni izaći samo jednom i to će biti predznak nastupajućeg Sudnjeg dana. Međutim, druga skupina kaže da su se oni pojavljivali više puta i da će njihov posljednji izlazak biti najrazorniji izlazak. Ova skupina uleme navodi sedam dosadašnjih najezda Je’džudža i Me’džudža i sve njih navodi Ebul-Kelam Azad.
PRVI: Desio se prije historijskog perioda, tj. prije više od pet hiljada godina, kada su zaposjeli kineske obale i uništili drevnu kinesku civilizaciju.
DRUGI: Desio se na početku historijskog doba, u periodu između 1500. g. p.n.e. i 1000. godine p. n. e., kada su krenuli sa sjevero-istoka zemlje i nastanili se na granicama Kine. Išli su miroljubivo i polahko baveći se zemljoradnjom.
TREĆI: Počeo je oko 1000. godine p. n. e. kada su ta plemena napala područja oko Kaspijskog jezera, Crnog mora i sjevernog Kavkaza, te područja oko izvora Volge. O njima govore i stari Grci. Oni su prošli kroz klanac Darijal u planinama Kavkaza i napali civilizaciju Ninive u periodu oko 700. g. p. n. e. Ovi mongolski napadi direktno su izazvali pad babilonske civilizacije, kao što to spominje Herodot, otac grčke povijesti.
ČETVRTI: Desio se u periodu oko 500. godine p. n. e. kada su njihova plemena napala područja zapadne Azije prošavši kroz tjesnac Darijal i kada je Zul-Karnejn (persijski Kir) pregradio tjesnac, te tako onemogućio prodore Je’džudža i Me’džudža, i na taj način zaštitio okolne zemlje jedan vremenski period.
PETI: Desio se 300. god. p. n. e. kada su se ova plemena usmjerila ka istoku i napala Kinesku imperiju. U ovom periodu je kineski imperator Šin Hvang Ti podigao veličanstveni Kineski zid kako bi zaustavio te napade. Gradnja zida je počela 264.godine i završena je za deset godina, čime su zaustavljeni napadi na Kinu. Kod ljudi je rašireno ubjeđenje da je Kineski zid ustvari Zul-Karnejnova brana, što je pogrešno. Izgleda da se kineski imperator okoristio Kirovom strategijom zaustavljanja napada Je’džudža i Me’džudža, pa je sagradio Kineski zid.
ŠESTI: Desio se u 4. stoljeću n.e. kada su se usmjerili ka Evropi pod vođstvom Atille. Tom prilikom su uspjeli uništiti Zapadno rimsko carstvo, nakon što su zauzeli prijestolnicu Rim i uništili je. Tako je okončan razvoj Rimskog carstva koji je trajao stoljećima.
SEDMI: Desio se u 12. stoljeću, tj. 7. stoljeće po Hidžri, kada su pod vođstvom Džingis-kana napali zapadne pokrajine Islamskog hilafeta i zauzeli ih uništavajući sve pred sobom. Njegov unuk, Hulagu, je 656. godine po Hidžri uspio zauzeti i uništiti i samu prijestolnicu hilafeta, grad Bagdad.
Ovo bi bila skraćena verzija sedam izlazaka Je’džudža i Me’džudža kako ih je naveo Ebul-Kelam Azad, a od njega prenio dr. Abdul-Alim Hidr. (Vidi, Jeseluneke an Zil-Karnejn, str. 166,167)

Mišljenje Seida Kutba

Seid Kutb ima svoje mišljenje o najezdi Mongola u vrijeme Džingis-kana i Hulagua u kojem se slaže sa stavom da je to sedmi izlazak Je’džudža i Me’džudža. On kaže: «Ko su Je’džudž i Me’džudž? Gdje su oni sada? Kakva im je prošlost, a kakva budućnost? Sve su ovo pitanja na koja je jako teško dati korektan odgovor, jer mi o njima pouzdano znamo samo ono što je navedeno u nekoliko kur’anskih ajeta i vjerodostojnih hadisa. Kur’an o njima govori u okviru kazivanja o Zul-Karnejnu: A kad se prijetnja Gospodara moga ispuni, On će ga sa zemljom sravniti, a prijetnja Gospodara moga će se sigurno ispuniti. (El-Kehf, 83-98.) Međutim, ovaj tekst uopće ne precizira vrijeme, a Allahovo obećanje koje se odnosi na rušenje brane je možda već ispunjeno prije najezde Tatara i njihovog širenja po Zemlji i sveopćeg razaranja. Uz to spominju se i u suri El-Enbija: I kad se otvore Je’džudž i Me’džudž i kad se budu sa svake uzvisine žurno spuštali i približi se istinita prijetnja… (El-Enbija, 96-97.) Ni ovaj tekst, kao ni prethodni, ne precizira vrijeme izlaska Je’džudža i Me’džudža, a značenje približavanja istinite prijetnje, koja označava približavanje Kijametskog dana, je već ispunjeno i to još u vrijeme Allahovog Poslanika, s.a.v.s. U Kur’anu možemo naći sljedeći ajet: Bliži se Čas i Mjesec se raspolutio! (El-Kamer, 1) Vrijeme kod Allaha, dž.š., i naše vrijeme nisu identični. Možda će za ljude proći stotine, čak i milioni godina, a kod Allaha će to trajati veoma kratko. Na osnovu toga možemo slobodno reći da je vrlo moguće da je brana već otvorena u periodu od «približavanja Kijametskog dana do danas, a da su najezde Tatara i Mongola koje su potresle islamski svijet, ustvari samo jedan izlazak Je’džudža i Me’džudža.» Zatim on navodi hadis o Poslanikovom, s.a.v.s., snu o bušenju brane od strane Je’džudža i Me’džudža, te kaže: «Ovo viđenje u snu se desilo prije više od trinaest i po stoljeća. Nakon toga su uslijedile najezde Tatara, rušenja kraljevina, uništenje abasijskog hilafeta od strane Hulagua u vrijeme El-Muste’asima Billaha, posljednjeg abasijskog halife. Možda su baš ti događaji najavljeni Poslanikovim snom, a sve to zna jedino Uzvišeni Allah. Sve što možemo reći o ovome spada u domen nagađanja i pretpostavki, a nikako kategoričkog stava na nivou jekina (ubjeđenja). A Allah najbolje zna šta je istina.

Legende i pretjerivanja o Je’džudžu i Me’džudžu

Pojedini historičari i mufessiri su navodili zapanjujuće čudne navode o Je’džudžu i Me’džudžu, u pogledu njihovog porijekla, nastanaka i domovine, te njihov opis, izgled i ponašanje. Svi detalji o tome ne spominju se nigdje u Kur’anu i vjerodostojnim hadisima, nego je njihov izvor u israilijatima što definitivno povećava procenat vjerovatnoće da je u pitanju izmišljanje, mašta i paganske legende. Međutim, i pored toga se ne smiju se kategorički proglasiti ni lažima, jer postoji vjerovatnoća da su istina. Zato ih i navodimo, čisto kao ilustraciju i mogućnost, a najvažnije je da oni uopće nisu prihvatljivi dokazi u koje se mora vjerovati. Navest ćemo samo neke od njih, jer ih ima zaista mnogo. Tako, po nekima, Je’džudž i Me’džudž potječu od Adema, ali ne i od Have, tako da su oni čovječanstvu polubraća po ocu. Međutim, apsolutno se nigdje ne spominje da je Adem, a.s., pored Have imao neku drugu ženu!? Neki kažu da oni potječu od Ademove sperme. Po njima, Adem je zaspao na zemlji i tako spavajući imao poluciju. Njegova sperma se pomiješala sa zemljom i od toga su oni nastali. Treći opet kažu da oni potječu od Nuhovog sina Jafesa, koji se, nakon, poplave nastanio na istoku. Sljedeći kažu da su Je’džudž i Me’džudž bili sačinjeni od dvadeset dva plemena. Kada je Zul-Karnejn podigao branu iza nje je ostalo dvadeset i jedno pleme, dok je jedno ostalo izvan nje i zato su dobili ime „Turk” (ostavljeni) i to su turski narodi. Zatim se spominju razni navodi o njihovim izgledima, kako su neki visoki poput palmi, dok su drugi sitni poput malih životinja, kako imaju velike očnjake, slonovske uši, itd.

Hadis o ponižavajućem završetku

Kao što smo naveli da se Zul-Karnejn i hazreti Hidr zajedno spominju na početku, tako isto se Je’džudž i Me’džudž sa Dedždžalom spominju na njihovom kraju. (O Dedždžalu ćemo posebno govoriti kada za to dođe vrijeme.) Sada ćemo citirati vjerodostojni hadis Allahovog Poslanika, s.a.v.s., koji će nas pouzdano upoznati sa okončanjem Je’džudža i Me’džudža. Nevva b. Seman, r.a, veli: „Jedno jutro Allahov Poslanik, s.a.v.s., govorio je o Dedždžalu. Spuštao je i dizao svoj glas o njemu (pridajući tome važnost), tako da smo zamišljali da je Dedždžal u palmoviku nedaleko od Medine. Pošto smo otišli do njega, on je to primijetio pa reče: ‘Šta je vama?’ Mi rekosmo: ‘Allahov Poslaniče, ti si govorio o Dedždžalu jutros, pa si dizao i spuštao glas, tako da smo mi mislili da je on negdje nedaleko od Medine.’ Poslanik reče: ‘Od nečega drugog se ja bojim za vas. Ako on izađe, a ja budem sa vama, ja ću vas zaštiti, a ako mene ne bude među vama, onda je svaki čovjek sam sebi branitelj, a Allah je zastupnik moj i svakog muslimana.
Dedždžal je mladić kovrdžave kose, njegovo oko je prazno i mrtvo (slijep je u jedno oko). Kao da ga ja uspoređujem s Abdul-Uzzom, sinom Katanovim. Ko ga od vas dočeka, neka prouči početne ajete sure El-Kehf. On će izaći na putu između Šama i Iraka, pa će odvraćati desno i lijevo (od Pravog puta). O Allahovi robovi, budite čvrsti!’ Mi tada rekosmo: ‘Allahov Poslaniče, a koliko će on boraviti na Zemlji?’ Poslanik reče: ‘Četrdeset dana! Jedan dan će biti kao godina, jedan kao mjesec, jedan kao hefta, ostali dani će biti obični, vaši dani.’ Mi rekosmo: ‘Allahov Poslaniče, taj dan koji će biti kao godina, hoće li nam u njemu biti dovoljan namaz jednog običnog dana?’ Poslanik reče: ‘Ne, nego mu odredite vrijeme.’ Mi rekosmo: ‘Allahov Poslaniče, a kako brzo će se kretati po Zemlji?’ Poslanik reče: ‘Kao kiša koju vjetar tjera. On će doći jednoj grupi ljudi, pa će ih pozvati, a oni će mu povjerovati i odazvati mu se. On će narediti nebu pa će kišu liti, a zemlja će plodove davati. Stada će se više ugojiti i napasti i davat će više mlijeka. Zatim će doći narodu, pa će ih pozvati, a oni će ga odbiti i neće prihvatiti njegove riječi. On će se vratiti od njih, a oni će osvanuti ogoljeni i neće više imati ništa od svoje imovine. Zatim će naići pored razvalina, pa će im reći: ‘Izbacujte svoja blaga!’ Pa će za njim ići blago razvalina kao što pčele prate maticu. A zatim će pozvati jednog čovjeka, mladića, pa će ga udariti sabljom tako da će ga rastaviti na dva dijela, a onda će ga pozvati, i ovaj će mu se odazvati, a lice će mu sijati od smijeha. Dok on bude tako radio, Allah će poslati Mesiha, sina Merjemina, a.s., pa će sići na Bijelu munaru, na istočnoj strani Damaska, između dvije žuto-bijele munare, a ruke će držati na krilima dva meleka. Kad pogne svoju glavu, kapi vode će mu kapati, a kad digne onda će mu teći kao zrna bisera. Kojigod nevjernik osjeti njegov dah, neće ostati živ. Njegov će dah dosezati dokle doseže njegov pogled. Pa će tražiti Dedždžala sve dok ga ne stigne na vratima Ludda, gdje će ga ubiti. Poslije toga će doći Isa, a.s., ljudima koje je Allah sačuvao od Dedždžala, pa će im potrti njihova lica i saopćiti im njihove stepene u Džennetu.

Je’džudž i Me’džudž će popiti svu vodu Tiberijskog jezera

Dok bude tako činio, Allah će objaviti Isau, a.s.: ‘Ja sam izveo robove Moje, protiv kojih se niko neće moći boriti, pa skloni robove Moje na Tur.’ A onda će Allah izvesti Je’džudž i Me’džudž, koji će navaliti sa svih strana. Iza svakog uzvišenja će se spuštati do jezera Taberijje (Kaspijsko more). Prvi od njih će iz njega svu vodu popiti, a kad dođu zadnji, reći će: ‘Kao da je nekada ovdje bila voda.’ Isa, a.s., i njegovo društvo će biti u velikoj neprilici, tako da će jedna volovska glava biti vrijednija od stotinu zlatnika vama danas, zbog čega će Allahov Poslanik, s.a.v.s., i njegovo društvo težiti da ih Allah usmrti. Tada će Allah na Je’džudž i Me’džudž poslati crve koji će napasti njihove vratove, tako da će svi u trenu biti usmrćeni. Zatim će Isa, a.s., sa svojim sljedbenicima sići sa Tura u njegovo podnožje, ali neće naći ni jedan slobodan pedalj na Zemlji a da neće biti prekriven njihovim smrdljivim leševima. Isa, a.s., će se sa svojim sljedbenicima obratiti Allahu, dž.š., pa će Allah poslati ptice slične vratovima horosanskih deva koje će odnijeti i baciti njihove leševe gdje Allah htjedne. A onda će Allah dati kišu koja će zahvatiti svaku nastambu i koja će cijelu Zemlju očistiti tako da će postati kao ogledalo. Zatim će reći Zemlji: ‘Iznikni plodovima i okiti se bereketom!’ U tom vremenu će se skupina ljudi moći najesti od jednog šipka i moći će stati u hladovinu njegove kore. U mlijeku će biti bereket. Jedna muža deve bit će dosta velikoj skupini ljudi, jedna krava muzara čitavom plemenu; a jedna ovaca muzara ogranku plemena. Dok oni budu tako živjeli Allah će im poslati mirisni vjetar, pa će ih dodirnuti ispod pazuha i tako će uzeti dušu svakog muslimana i muslimanke. Na Zemlji će ostati samo najgori ljudi, koji će otvoreno zinaluk činiti, kako to čine magarci i njih će zadesiti strahote Kijametskog dana.“ (Hadis bilježi Muslim)

Da li su Je’džudž i Me’džudž arapske ili strane riječi?
Gramatičari su se razlišli o ovim riječima. Jedni kažu da su to arapske riječi. Ibn Munzir navodi njihovo mišljenje u «Lisanu-l-Arebu» (2/207): «To su izvedenice iz govora Arapa i one označavaju gorko-slanu vodu. Riječ Je’džudž dolazi na osnovu je’ful, dok riječ Me’džudž dolazi na osnovu me’ful. Ako su to arapske riječi onda su im ovo osnove, a ako nisu, onda im se uopće ne traži korijen u arapskom jeziku. Druga skupina gramatičara kaže da su ovo riječi stranog porijekla i da im se uopće ne traži korijen u arapskom jeziku, da su nepotpune deklinacije i ovo je ispravniji stav, jer ta dva plemena su starija od svih Arapa i postojala su prije postavljanja pravila u arapskoj gramatici. Ona su poput imena Iblis, Adem, Hava, Musa, Harun, Tevrat, Indžil, itd., a Allah najbolje zna.