Džamija i politika

Džamija je u vrijeme Božijeg poslanika, s.a.v.s., bila sjedište sveukupnih aktivnosti muslimanske zajednice, a ne samo prostor za ibadet i namaz, već bila je mjesto okupljanja radi ibadeta, i univerzitet za sticanje znanja i sastajalište gdje se sastajalo radi književnosti, i parlament za dogovaranje, i mjesto gdje su se ljudi međusobno upoznavali, gdje su dolazile delegacije iz različitih krajeva arapskog poluotoka, i gdje se Poslanik, a.s., susretao sa svim delegacijama, tu držao svoje hutbe i davao upute i smjernice u cjelokupnom životu – vjerskom, društvenom i političkom…

U životu Božijeg Poslanika nije postojao niti jedan izdvojen period koji bi ljudi sada mogli nazvati vjerski, da ga ne bi mogli nazvati političkim, niti je Poslanik imao neko drugo mjesto za politiku i probleme vezane za politiku izuzev džamije, kako hi jedno (mjesto) uzeo za vjeru a drugo za ovosvjetska pitanja. Tako je džamija za vrijeme Poslanika, a.s., bila i centar pozivanja u islam i sjedište države.

Često smo u prilici čuti da se riječ politika pominje kao da je to porok ili zločin i pored toga što se ona, ukoliko se posmatra kao nauka, ubraja u naodabranijc nauke, a kao određeni posao i praksa spada u najpopularnija zanimanja i profesije.

Politika u biti nije nešto što je pokudeno ili zlo, ukoliko je u skladu sa islamskim principima i u okviru islamskih propisa i vrijednosti. Politika koju treba odbaciti je makijavalistička politika, koja smatra da cilj opravdava sredstva, ne drži se moralnih normi niti se pridržava ikakvih vrijednosti, te ne vodi računa o halalu i haramu.

Politika kojoj je cilj upravljanje općim stvarima ljudi, kako bi im priskrbila ono što je za njih dobro, otklonila ono što je nevaljalo i uspostavila medu njima pravdu, u istoj je ravni sa vjerom, ona je čak dio naše islamske vjere: ona je vjerovanje, ibadet, etika i sistem koji obuhvata cjelokupni život.

Misija džamije, onako kako ju je propisao islam, se ne može zamisliti izolirano od politike u navedenom smislu. Džamija je utemeljena za pitanja, poslove i stvari muslimana, i za sve ono što im donosi dobro, kako u vjeri tako i u ovodunjalučkim stvarima.

Kroz džamiju ljudi se uče istini, dobru i dostojanstvu u svim vidovima življenja: duhovnom, kulturnom, društvenom, ekonomskom i političkom.

Izvor: Savremena fikhska pitanja, prof. dr. Sulejman Topoljak