Poučna priča: Žene znaju

Izgubio sam suprugu u jesen 2004. godine. Brak nam je trajao samo 7 godina. S tim da smo zadnje dvije proveli uglavnom po bolnicama, u očajnoj borbi sa rakom. Koju smo na kraju i izgubili.

Za vrijeme našeg zajedničkog života supruga je imala običaj da nas, za svaku godišnjicu naše svadbe, uslika zajedno. Nakon toga sliku bi stavila u predivni okvir i okačila na zid u hodniku.

– Neka budu tu! To su najsretniji trenuci našeg života… – govorila bi svaki put. I dok nije umrla, imali smo sedam takvih slika.

Jedne noći 2003. godine, napravio sam veliku glupost. Najveću grešku u svom životu – prevario sam je sa drugom ženom. A istovremeno, gotovo neprestano sam joj se kleo u moju ljubav prema njoj i kako ću joj ostati vjeran cijeloga života.

Dva tjedna prije njezine smrti, skupio sam snage i rekao joj za to. Ona me pogleda, nasmija se nekako čudno i reče: – Znam!

Prije otprilike mjesec dana, kada sam, kao i obično, bio sam u kući, po ko zna koji put zagledao sam se u naše slike na zidu. I odjednom oko mi privuče okvir na jednoj slici. Pogledao sam malo bolje i vidio slovo V. Na moje zaprepaštenje vidio sam da je na svakom donjem desnom uglu okvira bilo urezano po jedno slovo! Ovo su bila slova:

V – I – D – I – I – Z – A

Odmah sam podigao svaki okvir i pogledao zid iza njih. Ali tamo nije bilo ničega. I dok sam se čudio svemu tome, iznenada mi sinu nešto. Brzo sam skinuo sve okvire sa zida i počeo ih nervozno rastavljati. Bio sam apsolutno siguran da znam što radim.

I…eto, nisam pogriješio. Bilo mi je teško da povjerujem da je na vrhu svake slike bilo prilijepljeno jedno pisamce! Za svaku godinu provedenu zajedno, supruga bi mi pisala prekrasne riječi pune ljubavi i nježnosti, stavljala ih u predivnu kovertu i lijepila na pozadinu okvira. Međutim, koverta koja je bila iza slike od 2003. godine bila je crna. A na listiću koji sam izvadio bilo je napisano ovo:

“14. ožujka 2003. god. Danas su me tvoje oči pogledale tako, kao da si bio sa nekom drugom… Nije potrebno da mi to govoriš. Znam.”

Sada je 2008. godina. Prošle su četiri godine, otkako sam je izgubio. I pet, otkako sam je prevario sa drugom. Duša me moja i danas boli zbog toga…

Ali makar i ovako kasno, bar sam uspio da saznam:

“Žene znaju, razumiju i osjete svaki put kada im muškarci naprave neku glupost.”

Priča je navodno istinit događaj.
Autor je ostao nepoznat.