Rupe na srcu i duši – šejtanski pomagači

Šejtanski uticaj na čovjeka je po svojoj prirodi veoma slab i on ne može uticati na čovjekovo ponašanje i njegovo psihičko zdravlje osim veoma malo. Međutim, iako je ovaj uticaj slab on je, ukoliko se poveže sa strastima čovjekovog nefsa i bolestima njegovog srca dovoljan da ga odvede u zabludu. Da nije ove dvije stvari šejtan se čovjeku ne bi mogo približiti a kamoli mu nekakvu vesvesu ubaciti. Vesvese prolaze kroz rupe na čovjekovom srcu i njegovoj duši.

Poslanik, a.s., je govorio Omeru, r.a.,: „ O sine Hattabov, tako mi Allaha nikada te šejtan nije sreo da ideš jednom stranom puta a da on nije prešao na drugu stranu.“ ( Buhari, br. 3480 )

Šejtan ne može uticati na dušu ispunjenu imanom i na tijelo okićeno njegovim plodovima. Jačina šejtanskog uticaja srazmerna je jačini bolesti srca i strasti duše.

Zbog ovoga, mi smo u potrebi za spoznajom ovih rupa:

Šejtan govori: Ne radi! Allah je milostiv. Kada odlučiš da uradiš nešto od dobrih djela on dolazi i govori: „Sada si umoran, opterećuješ se bez razloga. Allah, dž.š., nikoga ne opterećuje mimo njegovih mogućnosti.“ Lijek za ovo je da shvatiš da si ti u potrebi za ovim djelom. Ako ga ne budeš uradio čime ćeš izaći pred Allaha? Ako ga ti ne uradiš ko će ti ga dati?“ Za odstarnjivanje šejtana od sebe dovoljno je reći: „Euzu billahi mineš šejtanir radžim“. Ovo nije odgovor za šejtana jer njemu ne treba tvoj odgovor, ovo je odgovor za tvoju dušu!

Kada odlučiš učiniti djelo, nakon nekoliko trenutaka šejtan će napasti po drugi put govoreći: „Umoran si, nećeš to moći uraditi valjano, odmori se, zanijeti da sutra klanjaš sabah pa sa sabaha učiniš to dobro djelo i sutra počneš svoj put ka Allahu!“ Šejtan odlaže činjenje dobrih djela. Lijek za ovo je, u odnosu na šejtana euza, a u odnosu na dušu dvije stvari:

Da se sjetiš smrti. Zar smrt zakazuje sa tobom termin kada će ti doći? Koliko si siguran da ćeš se sutra probuditi? Ti si u potrebi za djelom istog trenutka kada si ga nanijetio, ne kasnije.
Da znaš da svaki dan ima svoja propisana djela. Ako učiniš današnje djelo i popenješ se na današnju stepenicu dočekat će te sutrašnje djelo i sutrašnja stepenica. Ako ga danas propustiš možda će sutrašnja druga stepenica biti previsoko. Prilika ti se ukazala danas, možda ti se nikada više neće pružiti.

Pretvaranje. Dolazi ti šejtan i govori: Da ljudi znaju koliko dobra ti činiš više bi te poštovali, da znaju kakvo dobro ti činiš mnogi bi isto to dobro činili. Reci im šta si od dobra učinio, poduči ih kako da urade!“ Pitaš se šta je loše u tome da te ljudi vide, da im budeš primjer? Odgovor tvojoj duši je: Zar ti nije dovoljan Allah, to što te On vidi, nego hoćeš da te i ljudi vide? Zar ti je preči položaj kod ljudi od položaja kod Allaha?
Brzo obavljanje ibadeta. Onda kada ustaneš obaviti neki ibadet šejtan ti govori: „Brže! Brzo to uradi da bi posle bio slobodan. Brzo klanjaj da možeš još sevapa učiniti.“ Toliko te nabrzi da zaboraviš da si u namazu, da razgovaraš sa Allahom, da Ga moliš da ti oprosti. Pokušao je da te odvrati od djela pa mu nije uspjelo, pokušao je da odloži djelo, zatim da izbriše sevap tražeći od tebe da ga izneseš u javnost a sada pokušava da dobije bar dio kolača žurbom kako bi tvoje djelo bilo manjkavo. U ramazanu ti govori: Uči Kur’an, uči sto stranica dnevno, dvesta stranica, brže, brže, postigni svjetski rekord u brzini učenja… Sve to samo da djelo ne bi imalo prisutnosti jer čovjek je u djelu onoliko koliko ga je svjestan. Od namaza ima onoliko koliko shvati njegove poruke.
Divljenje. Kada prethodne zamke ne uspiju šejtan čovjeku ubacuje misli: „Pogledaj kako ti lijepo obavljaš ibadete, kako si ti dobar čovjek, mašaAllah!“ Sve to jer čovjek ne vidi manjkavosti svoje duše sve dok je ne počne optuživati.
Sumnje u vjerovanju. Od šejtanskih zamki je i to da on nakon što mu ništa od prethodnog nije uspjelo počne čovjeku govoriti da je sve određeno Božijom odredbom i da on koliko god se trudio ne može promijeniti ono što mu je Allah, dž.š., zacrtao. Treba se prepustiti jer, svejedno radio ili ne, snaći će ga ono što mu je On odredio. Odgovor duši na to je da nas je Allah, dž.š., obavezao djelom ali ne i posljedicama tog djela. Šta će On uraditi sa nama to je Njegov posao.
Sitnice. Šejtan dolazi čovjeku i njegovoj duši došaptava: „Radi za Allaha, nemoj brinuti šta će ljudi reći, ti klanjaj a Allah, dž.š., će ti uvećati stepen kod ljudi.“ Uz rad radi Allaha pridodaje nadu da će ljudi vidjeti pa tako krnji čovjekovo djelo.

www.ebu-hanife.net