U njega se ludo zagledala (2 dio) – Tako mi Allaha, nikada mu to neću zaboraviti!
Čovjek svakodnevno, prije nego što izađe iz kuće, staje pred ogledalo, sređuje i dotjeruje svoju odjeću, češlja kosu, gleda kakvo mu je lice, odjeća i stas. Tek nakon svega toga izlazi iz kuće. Isti je slučaj i sa ženom. Zašto? Miriše se, izabire odjeću i obuću koja mu najbolje odgovara. Zašto? Kada priča, stalno govori: “Ja sam uradio, ja sam dao, ja sam postigao, ja imam tu osobinu, ja i ja…” Vrlo često čovjek govori “ja sam”. Zbog čega? Zbog toga što je čovjek stvoren takvim da voli sebe i da sebi posvećuje pažnju. Zato ćeš naći da cijeni one ljude koji mu ukazuju pažnju, jer su učinili ono što on voli i čemu teži.
Kada sam imao devetnaest godina, u našu džamiju je dolazio jedan stariji čovjek, vrlo snažne građe. Bio je stari prijatelj moje porodice. Kad god bih ušao u džamiju, on bi me lijepo dočekao, čak je i klanjao uz mene.
Spominjao bi mi neke svoje uspomene sa mojom porodicom. Tako jednoga dana, prije izlaska sunca, dok sam se autom vozio kući, ugledao sam ovoga čovjeka kako mijenja kotač na svom automobilu. Skoro da je bio završio, pa sam pomislio da mu nije potrebna pomoć i zato se nisam ni zaustavio. Nastavio sam svoj put do kuće, a bio sam i veoma umoran. Od tada ovaj vrijedni čovjek niti me dočekuje u džamiji, niti me selami. Od tada je uvijek bio mrzovoljan, čak štaviše, na mene se nije ni osvrtao.
Ljudi vole one osobe koje im poklanjaju pažnju, pa makar im pomoć bila i nepotrebna. Žena neće uspjeti osim ako svome mužu bude poklanjala pažnju, kako bi kasnije uživala da je on cijeni. Isti je slučaj i sa mužem. Stajanje uz muža u njemu najtežim momentima doprinijet će da sam muž korigira svoj odnos i pogled na ženu i da se u potpunosti promijeni.
U vrijeme Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, bio je jedan mladić jevrej koji je neprekidno uznemiravao Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, i po putu mu stalno stavljao nešto što će ga uznemiravati. Jednoga dana Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije na putu vidio ništa što ga uznemirava, niti je vidio ovoga mladića. Kada je upitao za njega, rečeno mu je da je bolestan. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, otišao je da ga posjeti i zatekao ga na smrtnoj postelji. U posljednjim trenucima njegovog života Poslanik mu je predložio da izgovori šehadet, što je on i učinio i nakon toga dušu ispustio kao pripadnik islama. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kao što vidimo, promijenio je srce ovog jevrejskog mladića i to pažnjom koju mu je iskazao.
Hatidža, radijallahu anha, stala je uz Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i podržala ga kada mu je Džibril, alejhis-selam, prvi put došao sa Objavom i otišla sa njim do Vereke b. Nevfela da ga utješi. Ovo joj Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nikada nije zaboravio i zbog toga nije oženio drugu ženu sve dok Hatidža nije umrla. Stalno ju je spominjao po dobru, a kada bi čuo njenu sestru da je spominje, u njemu bi se pobudio spomen na nju, kada bi vidio njenu ogrlicu, u njegove bi misli navalile lijepe uspomene na nju. To je sve zbog stavova i pažnje koju je Hatidža pokazivala prema Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem. Ovakvi odnosi žene prema mužu uzrok su da se muž u svakom momentu sjeća lijepih uspomena sa svojom suprugom.
Bio je neki mladić koji je u griješenju prešao svaku mjeru. Nije bilo nijednog grijeha a da ga nije počinio, ni velikog ni malog. Ovaj mladić ispripovijedio je priču o svom životu: “Bio je jedan čestit i vjeri privržen čovjek. Kada bi prolazio pored nas, mi bismo ga psovali i vrijeđali i ismijavali se međusobno zbog njegove brade i kratkih hlača. Jedne prilike bio sam na putovanju i nakon što sam se vratio, sastao sam se sa svojim prijateljima na dogovorenom mjestu. Kada je ovaj čestiti čovjek prošao pored nas, sa svojim prijateljima sam opet o njemu govorio nepristojne riječi. On je zaustavio auto i izašao, a mi smo bili spremni da se sa njim svađamo. U tom trenutku on me odjednom zagrlio i rekao mi: ‘Hvala Allahu što si se vratio živ i zdrav.’ Bio je vidno raspoložen što sam se vratio sa putovanja. Nedostajao sam mu i osjećao je radost samo što me vidi. Bio sam strašno postiđen, crte na licu su mi se promijenile. Nakon toga se poselamio i sa mojim ostalim prijateljima, pitajući ih o njihovom stanju, kao da nije čuo nijednu riječ koju smo o njemu izrekli. On je nastavio dalje, a mi smo se međusobno korili. Ovo je bio moj prvi korak ka uputi i nakon toga njegovim uzrokom sam pronašao pravi put.”
Kada čovjek uđe u kuću i pita o službenim papirima ili nečemu drugom, žena ne bi trebala kazati: “Boga mi, ne znam, ti si ih zadnji uzimao”, a zatim otići za svojim poslom, a muža ostaviti da ih sam traži. To može biti uzrok njihove međusobne svađe, jer tada on njoj kaže: “Ne, nego si ih ti zadnja uzela.” Žena bi u ovoj situaciji trebala pokazati pažnju i odmah kazati: “Pusti me da ih potražim na tom i tom mjestu. Možda su ovdje ili su možda tamo.” Treba ostaviti svoj posao i požuriti da ih potraži zajedno sa mužem, kako bi mu na taj način pokazala svoju pažnju i da joj je stalo do njega. Iskazivanje pažnje prema drugim ljudima, bez obzira u kakvom su stanju ili na kakvoj su poziciji, povećat će njihovu ljubav prema nama. U vrijeme Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, živjela je jedna crna robinja koja je čistila Poslanikovu džamiju i iz nje uklanjala prljavštinu. Jednoga dana Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, tražio ju je i pitao za nju. Kada su ga obavijestili da je ona umrla i da su joj klanjali dženazu i ukopali je, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Zašto me niste obavijestili, jer moj namaz je za njih (umrle) nur (svjetlost) u njihovim kaburima.” Zatim je otišao i klanjao joj dženazu. Ovim jednostavnim činom, kada se raspitao za ovu ženu, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, osvojio je srca drugih ljudi. Na ovaj način Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, odnosio se prema ljudima.
Tako je jednom ugledao Esmu, Ebu Bekrovu kćerku, kako na glavi nosi tovar, pa ju je pozvao da je otprati i odvede do kuće, a za njega nije postojala bojazan da može u smutnju pasti. Ona se ipak zastidjela. Jednostavni potezi i postupci osvajaju ljudska srca. Šta fali da muž uzme telefon i nazove svoju suprugu, ispita se sa njom i izrazi svoju radost zbog toga što joj čuje glas. Ovaj postupak, iako je jednostavan i na prvi pogled beznačajan, ostavlja veliki trag na dušu i čini da lijepi odnosi između muža i žene dugo potraju. Ka‘b b. Malik, nakon što ga je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bojkotovao pedeset dana, zbog njegovog izostajanja iz Pohoda na Tebuk, i nakon što mu je Allah primio pokajanje, kazuje: “Otišao sam do Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u džamiju, a ashabi su sjedili. Tako mi Allaha, niko mi nije prišao osim Talhe. Ustao je, rukovao se i čestitao mi (zbog primljenog pokajanja). Tako mi Allaha, nikada mu to neću zaboraviti.” Ovaj slučaj je spominjao sve dok ga Allah nije uzeo Sebi.
Dok sam bio student, na fakultetu sam imao jednog prijatelja po imenu dr. Halid Seid. Bio je izuzetno plemenit čovjek. Otputovao je u Kanadu da nastavi školovanje. Nazvao sam ga dvije godine nakon njegovog odlaska, dok je još tamo studirao, a tada su bile prošle četiri godine otkako nismo imali nikakvog kontakta. Trinaest godina nakon što smo se zadnji put čuli, on je sreo moga brata – a sada je dekan na Kuvajtskom univerzitetu – i rekao mu: “Nikako ne mogu da zaboravim tvoga brata koji je nastavio održavati kontakt sa mnom nakon što su moji prijatelji prestali da me nazivaju.” Žena stalno traži i priželjkuje da se muž o njoj raspituje i smatra to veoma utjecajnim na nju, kako u negativnom, tako i u pozitivnom smislu. Tako je jedna žena, koja je govorila o mahanama svoga muža, rekla: “On se nikada ne raspituje o mom stanju, da li sam tužna ili zabrinuta, nego me ostavlja i uopće se ne raspituje o meni.”
Neki Perzijanac je pozvao Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, na svadbenu gozbu, pa ga je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upitao: “A šta je sa ovom – pokazujući na Aišu, radijallahu anha”, tj. je li i ona pozvana. Perzijanac je rekao da nije, a Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao mu je: “Onda neću ni ja” (Muslim)[1], tj. neću se odazvati tvom pozivu. Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, nije htio ostaviti Aišu, radijallahu anha, bez hrane, dok on uživa u konzumiranju hrane i pića.
Žena treba pokazati pažnju prema rodbini i roditeljima svoga muža. Zašto mu ponekad ne bi rekla: “Što ne bismo sedmično tvojim roditeljima poslali nešto hrane? Zašto ne bismo kupili hedije tvojim roditeljima? Gdje su ti prijatelji? Odavno ih nisi posjetio i pozvao na ručak kod nas u kuću. Dopusti mi da spremim kolače ili halvu, pa ponesi na sijelo. Ova djela i postupci su jednostavni i nisu zahtjevni, ali će, uz Allahovu dozvolu, zbližiti srca.
Stoga, neka svako od nas pokaže pažnju prema drugoj osobi.
Nastavit će se, inšallah…
Naslov originala: Kad šegafeha hubben (قد شغفها حبا)
Serijal: U okrilju bračne ljubavi
Knjiga br. 2
U njega se ludo zagledala
Autor: Adnan Abdul-Kadir
Preveo: Abdulvaris Ribo
Redaktura prijevoda:mr. Ahmed Purdić, hfz. Fahrudin Haseljić
Podijelite ovaj sadržaj…
minber.ba
