“Brate, učiš li hifz Kur’ana? Kad ćeš završiti, jesi li pri kraju?”

Vjernici i vjernice koji se upute na časni put učenja Kur’ana napamet, prije ili kasnije se sureću s pitanjima, tipa: “Kad ćeš završiti hifz? Koliko si naučio/la do sada, i koliko ti još fali? Onaj brat je završio hifz za pola godine, čovječe!”

Zanimljivo je da padamo u zamku opterećivanja vremenom završetka hifza, kao da smatramo da je pokazatelj nečije vjere, pameti ili sposobnosti vremenski obim u kojem je naučio ili uči Kur’an napamet.

Međutim, realnost učenja Kur’ana napamet je mnogo vrijednija. Hifz Kur’ana nije sam po sebi cilj, već sredstvo stizanja do Allahovog zadovoljstva. Allahovo zadovoljstvo ne ovisi o brzini izgovaranja harfova, već o iskrenom nijjetu, prisustvu srca, poštovanju prema onome što učiš i u primjeni naučenog.

“Onaj brat prouči stranicu za ispod pola minute, džuz za 20 minuta, čovječe!!!”…

Polako nam se stječe dojam da je proces učenja hifza počeo gubiti svoju suštinu, pred naletom jednog trkačkog mentaliteta, gdje više nije bitno koliko si se okoristio ili ne, već koliko si brzo uspio da preletiš preko džuza ili stranice Mushafa.

Zar nije žalosno takvo stanje u kojem nakon učenja Kur’ana izlazimo zarumenjenih obraza, povišenog krvnog pritiska i otkucaja srca, zadihani kao nakon fizičkog treninga, umjesto da izađemo smireniji, opušteniji, s osmijehom na licu, radosni jer smo nešto novo naučili ili se podsjetili, pa sad želimo da to prenesemo u naše živote?

Hifz Kur’ana nema vremenski kraj, već je to cjeloživotni proces ponavljanja, učenja, razmišljanja i primjene naučenog. Hifz nije trajna kategorija da se čovjek može opustiti pa reći: “Završio sam”, jer bez stalnog druženja, hifz slabi i polako nestaje iz sjećanja, neuzubillah.

Presudan faktor koji odlučuje o uspješnosti hifza nije njegovo okončanje, niti brzina završetka, već iskren nijjet i promjena koja se treba jasno vidjeti u ponašanju i životu mladog čovjeka. Ukoliko izostane promjena srca i ponašanja, svaki učenik hifza se mora zapitati: “Zašto se ne mijenjam nakon učenja Kur’ana? Kakav je moj nijjet? Da li sam počeo Kur’an učiti radi nečega drugog, mimo Allaha? Želim li da ljudi čuju za moju brzinu ili sposobnost hifza, želim li da me ljudi hvale?”

Stalno preispitivanje stanja srca i ponašanja pri učenju hifza djeluje kao izvor povratne informacije na temelju kojih se koriguje daljnje učenje i djelovanje.

Hasan El-Basri je rekao: “Kako se misliš okoristiti od učenja Kur’ana, a jedva čekaš da dođeš do kraja sure!?”

Autor: Nedim Botić

Minber.ba