Ljubav s islamskog stanovišta

Allah, dž.š., u Kur’anu jasno pokazuje da je priroda ljubavi bazirana na općim pravilima. U onome što slijedi pojasnićemo neka od njih

I: Ljubav je u stalnom procesu promjene

Po samoj prirodi stvari sve se mijenja. Sve je u procesu promjene. Ali, pored te opće promjene, imamo i onu pojedinačnu: ko god doživljava neko od stanja ljubavi neprestano se mijenja unutar sebe. Tako je, bar, na ovom svijetu. I to je tako jer se „Allah, dž.š., uvijek javlja na novi način“….., u smislu da se Milostivi otkriva, a ne da ponovo počinje.

O Njemu ovise sva stvorenja na nebu i na Zemlji; (i) svakoga trena On se javlja na uvijek novi (i čudesni) način! (Ar-Raḥmān, 29)

Allah, dž.š., je Onaj Koji i iznova stvara:

Pa zar smo prilikom prvog stvaranja malaksali’ Ne, ali oni u ponovno stvaranje sumnjaju. (Qaf, 15)

Zar ne vidiš da je Allah mudro nebesa i Zemlju stvorio? Ako htjedne, vas će udaljiti i nova stvorenja dovesti; (Ibrahīm, 19-20)

Ali promjena nije tek promjena. U njoj ima i uskraćivanja i davanja, i to zbog toga što Allah, dž.š., uskraćuje i obilno daje:

Ko je taj koji će Allahu drage volje zajam dati, pa da mu ga On mnogostruko vrati? – A Allah uskraćuje i obilno daje, i Njemu ćete se povratiti. (Al-Baqara, 245)

Kako smo vidjeli u poglavlju „Faze ljubavi“ kroz različite faze ljubavi možemo vidjeti kako djeluje uskraćivanje i davanje u tom procesu. Faze ljubavi, kakve su tuga, bol, strah, plač, očaj, traženje oprosta, povlačenje u sebe, poniznost, kajanje, preklinjanje, „žar srca“ – faze su„uskraćivanja“. Dok su: radost, spokoj, zahvala, mir, dovoljnost, smiraj, zadivljenost, ljubav, simpatija, zadovoljstvo – faze „davanja“ u tom hodu ljubavi. Tako je onaj koji voli u stalnoj promjeni – između neprestanog uskraćivanja i davanja u ljubavi, bar na ovom svijetu.

*

Vjerovatno je ovaj proces stalne promjene uzrok nezamornosti i nedosadi u istinskoj ljubavi. Čovjeku, naime, ne dosadi da moli za dobro, i slijedom toga ne dosadi mu da traži više.

Čovjeku ne dosadi da bogatstvo traži, a kada ga nemaština zadesi, onda zdvaja i nadu gubi. (Fuṣṣilāt, 49)

Isto tako, stanovnicima dženneta nikada neće dosaditi ljubav, što ćemo vidjeti u poglavlju „Ljubav, ljepota i džennet“. Allah, dž.š., kaže:

Tu ih umor neće doticati, oni odatle nikada neće izvedeni biti. (Al-Hidžr, 48)

Vjerovatno je to tako jer Allaha, dž.š., nikada ne ophrva nikakav umor.

Mi smo stvorili nebesa i Zemlju i ono što između njih – za šest vremenskih razdoblja, i nije Nas ophrvao nikakav umor. (Qaf, 38)

Sve ovo smo naveli da bismo potvrdili da se ljubav mijenja bez stanke, ali da ovaj proces promjena ne uzrokuje zamornost od ljubavi kod čovjeka koji voli, a Allah je Onaj Koji najbolje zna:

Potreba za ljubavlju

Čovjek koji voli u stalnoj je potrebi za voljenim, a potreba znači da nešto nedostaje. Ranije smo pominjali siromaštvo ljudi, u smislu da su u stanju potrebe za nekim. Allah, dž.š., kaže:

O ljudi, vi ste siromasi, vi trebate Allaha, a Allah je nezavisan i hvale dostojan. (Fāṭir, 15)

Vi se, eto, pozivate da trošite na Allahovu putu, ali, neki od vas su škrti, – a ko škrtari, na svoju štetu škrtari, jer Allah je bogat, a vi ste siromašni. – A ako glave okrenete, On će vas drugim narodom zamijeniti, koji onda kao što ste vi neće biti. (Muḥammad, 38)

Prirodno, svaki čovjek ima potrebu za Allahom, dž.š.:

Njemu se mole oni koji su na nebesima i na Zemlji; svakog časa On se zanima nečim, – (Ar-Raḥmān, 29)

Ali, iako sve voli Allaha, dž.š., (kako smo ranije vidjeli u poglavlju „Postojanje i ljubav“), može se reći i da su stalna molba koja se upućuje Allahu i potreba za Allahom, neodvojivi dio ljubavi. Ljubav znači obavezno i potrebu za nekim – onaj koji voli treba svog voljenog, svoju dragu ili dragog.

III. Posebno svojsvo ljubavi

Ljubav ima jedno posebno svojstvo: Čovjek ne može voljeti svim svojim srcem dvoje ( iste vrste). Allah, dž.š., kaže:

Vi ne možete potpuno jednako postupati prema ženama svojim ma koliko to željeli, ali ne dopustite sebi takvu naklonost pa da jednu ostavite u neizvjesnosti. I ako vi budete odnose popravili i nasilja se klonili, – pa, Allah će, zaista, oprostiti i samilostan biti. (An-Nisā’) ,129

Razlog ove posebnosti leži u tome što čovjek ima samo jedno srce i ljubav ispunjava to srce tako da nema mjesta za dvije ljubavi – nema prostora za više od jedne ljubavi. Allah, dž.š., kaže:

Nikada Allah nije obdario nijednog čovjeka sa dva srca u jednim njedrima; i (baš kao što) On nikada nije učinio vaše žene- za koje ste vi mogli izjaviti da su vam „nedopuštene kao tijela vaših majki“ – (istinski) vašim majkama, tako isto On nikada nije učinio vaše posinke vašim (pravim) sinovima: to su samo (oblici) govora izrečeni ustima vašim – a Allah govori (savršenu) Istinu: i On je jedini koji (vam) može pokazati Pravi Put! (Al-Aḥzāb, 4)

I vjerovatno se na ovome zasniva i ljubomora. Kao što čovjek zna da njegovo srce voli samo jednom ljubavlju, tako zna i da onaj koga voli, njegova draga ili njen dragi, može voljeti samo jednom ljubavlju. Zato se javlja ljubomora ako mu se učini da voljeni, draga ili dragi, ima naklonost prema ičem drugom mimo njega, a Allah najbolje zna. U svakom slučaju, ljubav ima to posebno svojstvo da traži cijelo srce onog koji voli i traži sve njegove sastavne dijelove koji se u cjelosti ispunjavaju tom ljubavlju. Ako se radi o potpunoj ljubavi takva ljubav ne dozvoljava da u ovo srce uđe druga ljubav iste vrste. Allah, dž.š., kaže Svom poslaniku:

Reci:“Klananje moje, i obredi moji , i život moj, i smrt moja doista su posvećeni Allahu, Gospodaru svjetova, koji nema saučesnika; to mi je naređeno i ja sam prvi musliman.“ (Al-Anām, 162-163)

Snaga ljubavi

Ljubav ima nevjerovatno veliku snagu. Ljubav mijenja onoga ko voli, što smo mogli vidjeti i u poglavljiva „Faze ljubavi“ i „Rast ljubavi“. Ovom promjenom ljubav osvaja onog koji voli – a i uskraćivanje koje smo gore pominjali je dio ovog osvajanja. To je osvajanje dobra, jer se onaj koji voli mijenja na bolje. Ona ga vadi iz pohlepe i samozaljubljenosti. Na primjeru poslanika Jusufa, a.s., vidimo ovo osvajanje dobra – za njega i u zatvoru postoji samo Allah. Allah, dž.š., kaže:

O drugovi moji u tamnici, ili su bolji raznorazni bogovi ili Allah, Jedini i Svemoćni? (Yusūf, 39)

I na kraju, najveće osvajanje u ljubavi je smrt. To je najviši stepen u skali osvajanja ljubavi: Kad onaj ko voli umire u svom voljenom ili zbog svog voljenog, što ćemo vidjeti u poglavlju „Ljubav i smrt“. Ovdje je dovoljno da ukažemo na radost u smrti kad se Allah voli.

Kako Allah, dž.š., kaže u ajetu koji slijedi:

Allah je od vjernika kupio živote njihove i imetke njihove u zamjenu za džennet koji će im dati – oni će se na Allahovu putu boriti, pa ubijati i ginuti. On im je to zbilja obećao u Tewratu i Indžilu i Kur’anu – , a ko od Allaha dosljednije ispunjava obećanje svoje? Zato se radujte pogodbi svojoj koju ste s Njim ugovorili, i to je veliki uspjeh. (At-Tawba, 111)

Zaključak: Ljubav ima ogromnu snagu. Ljubav osvaja onog ko voli, a zatim vodi svojim stepenicama kroz različite faze ljubavi do smrti, a poslije toga u vječnost u njegovom voljenom. Ljubav ima i snagu uništenja i snagu očuvanja.

Milostivi Jedini Gospodaru naš, kako je ona moćna! Allah, dž.š., kaže:

I ne recite za one koji su na Allahovu putu poginuli:“ Mrtvi su!“ Ne, oni su živi, ali vi ne znate!

Mi ćemo vas dovoditi u iskušenje malo sa strahom i gladovanjem, i time što ćete gubiti imanja i živote, i ljetine. A ti obraduj izdržljive,

Oni koji, kad ih kakva nevolja zadesi, samo kažu: „ Mi smo Allahovi i mi ćemo se Njemu vratiti!“ (Al-Baqara, 154-156)

Ljubav i sreća

Bez ljubavi nema ni radosti, ni zadovoljstva, ni uživanja, ma u kom obliku to bilo. Uzrok leži u tome što radost, zadovoljstvo i uživanje (kako smo vidjeli u poglavlju „Vrste ljubavi“ i „Faze ljubavi“) spadaju u ljubavne vrste i faze.

A kako bi se to mi mogli nečemu radovati, a da to nije ljubav? Ili, kako možemo biti zadovoljni bez ljubavi? Ili, kako možemo uživati u nečemu, a da to nije ljubav ili naslada njome?

Da pogledamo kako nam to Allah, dž.š., pokazuje u Kur’anu:

Nikada Allah nije obdario nijednog čovjeka sa dva srca u jednim njedrima;… (Al-Ahzāb, 4)

Kako čovjek ima samo jedno srce, tako se on ne može, zaista, zadovoljiti nečim što ne voli. Allah, dž.š., kaže:

Ljudima se čini da je lijepo samo ono za čim žude: žene, sinovi, gomile zlata i srebra, divni konji, stoka i usjevi. To su blagodati u životu na ovom svijetu; a najljepše mjesto povratka je u Allaha. (Ᾱli Imrān, 14)

Ovdje vidimo da su sve blagodati života na ovom svijetu, njihovi ukrasi i naslade povezane sa ljubavlju. Drugim riječima, vidimo da je radost prisutna i u bježanju od nečega što ne volimo i u naklonosti prema nečemu što volimo.

Allah, dž.š., kaže:

Oni koji su izostali iza Allahova Poslanika veselili su se kod kuća svojih – mrsko im je bilo da se bore na Allahovu putu zalažući imetke svoje i živote svoje, i jedni drugima su govorili:“ Ne krećite u boj po vrućini!“ Recite:“Džehennemska vatra je još vruća!“ – kad bi oni samo znali!

Malo će se oni smijati, a dugo će plakati, biće to kazna za ono što su zaslužili. (At-Tawba, 81-82)

Oni koji su izostali veselili su se kod svojih kuća, jer su mrzili borbu na Allahovom putu, a voljeli ono za što su smatrali da je sigurnije. Ovo pokazuje da radost dolazi iz ljubavi, pa čak i ako se radi o nekoj pokuđenoj i lošoj ljubavi. Također, ovo objašnjava kako čovjek uživa na ovom svijetu bez obzira na smrt koja ga na kraju čeka. Allah, dž.š., kaže:

A na Dan kada On sve sakupi:“O skupe šejtanski, vi ste noge ljude zaveli!“ – „Gospodaru na,“ – reći će ljudi, štićenici njihovi – „mi smo jedni drugima bili od koristi i stigli smo do roka našeg koji si nam odredio Ti!“ – „Vatra će biti prebivalište vaše“ – reći će On -, „u njoj ćete vječno ostati, osim ako Allah drukčije ne odredi.“ – Gospodar tvoj je zaista mudar i sveznajući . (Al An’ām, 128)

Ovo, također, objašnjava kako su ravnodušni prema Allahu, dž.š., zadovoljni ovim svijetom i smireni su u njemu, ovaj svijet im je dovoljan:

Onima koji ne očekuju da će pred Nas stati i koji su zadovoljni životom na ovom svijetu, koji su u njemu smireni, i onima koji su prema dokazima Našim ravnodušni – (Yūnus, 7)

Njima je dovoljan ovaj svijet za smiraj i zadovoljstvo bez obzira na to što se do istinskog smiraja može doći samo svjesnošću postojanja Allaha, dž.š. i podsjećanjem na Njega:

One koji vjeruju i čija se srca, kad se Allah pomene smiruju – a srca se doista, kad se Allah pomene smiruju! (Ar-Ra’d,28)

Oni su, također, zadovoljni ovim svijetom, bez obzira na istinsko uzajamno zadovoljstvo koje postoji između Allaha, dž.š., i vjernika i na ovom i na budućem svijetu.

Njih nagrada u Gospodara njihova čeka; edenski vrtovi kroz koje će rijeke teći, u kojima će vječno i zauvijek boraviti; Allah će biti njima zadovoljan, a i oni će biti Njime zadovoljni. To će biti za onog koji se bude bojao Gospodara svoga. (Al-Bayyina, 8) (Pogledati: Al-Māida, 119; At-Tawba, 100; Al-Mudžādela, 22; Al-Fadžr, 27-30)

Međutim, uprkos radosti i uživanja koje nevjernici, mnogobošci, nasilnici i ravnodušni prema Allahu, dž.š., osjećaju kao rezultat njihove naklonosti prema onome što vole na ovom svijetu, istina je da je život na ovom svijetu bez sjećanja na Allaha, dž.š., i služenja Njemu nužno život pun praznine i potištenosti (vjerovatno i zbog toga, jer je svaki čovjek, ipak, svjestan činjenice da će skončati na ovom svijetu prije ili kasnije). Allah, dž.š., kaže:

A onaj ko okrene glavu od Knjige Moje, taj će teškim životom živjeti i na Sudnjem danu ćemo ga slijepa oživjeti. (Tā hā,124)

Ovdje smo došli do jedne vrlo bitne stavke, stavke koja nam jasno pokazuje čudesnost Kur’ana: To je riječ „sreća“. U Kur’anu ove riječi nema niti jedan jedini put u opisu ovog svijeta i života nevjernika, mnogobožaca, nasilnika i ravnodušnih prema Allahu, dž.š,. Riječ „sreća“ se susreće samo dva puta u Kur’anu. Oba puta je u kontekstu dženneta i oba puta je u suri Hūd:

Onog dana kad dođe, bez dopuštenja Njegova niko ni riječ neće izustiti, a među njima biće nesrećnih i srećnih. I nesrećni će u džehennem, u njemu će teško izdisati i udisati; dok je nebesa i Zemlje, u njemu će ostati, – osim ako drukčije Gospodar tvoj ne odredi. Gospodar tvoj, zaista, radi ono što želi. A srećni će u džennet; dok je nebesa i Zemlje, u njemu će boraviti, – osim ako drukčije Gospodar tvoj ne odredi; biće to dar koji će neprekidno trajati. (Hūd, 105 – 108)

Srećni su oni koji će vječno boraviti u džennetu, a niko od nevjernika, mnogobožaca, nasilnika i ravnodušnih prema Allahu, dž.š., neće biti, zaista, istinski srećan – ni na ovom ni na budućem svijetu – bez obzirana na radosr, zadovoljstvo i uživanje koje oni osjećaju kao takvo na ovom svijetu. Drugim riječima: Nema istinske sreće bez ljubavi prema Allahu, dž.š.,.

*

Pitanje: Da li riječ sreća u svjetlu Kur’ana, pristaje uz vjernike koji čine dobra djela na ovom svijetu?

A one koji vjeruju i dobra djela čine obraduj džennetskim bašćama kroz koje će rijeke teći; svaki put kad im se iz njih da kakav plod, oni će reći:“Ovo smo i prije jeli“, – a biće im davani samo njima slični. U njima će čiste žene imati, i u njima će vječno boraviti.(Al-Baqara, 25)

Kako je sreća blagodat za čovjeka i dar od Allaha, dž.š., i kako se darovi koje vjernik dobiva u džennetu spominju i u nekim darovima na ovom svijetu, to znači da vjernik koji čini dobra djela može biti radostan i sretan na ovom svijetu, iako darovi na ovom svijetu nisu isto što i darovi u džennetu, nego su samo njima slični, a Allah zna njabolje.

*

Pitanje: Zašto nema prave sreće za nevjernike, mnogobošce, nasilnike i ravnodušne prema Allahu, dž.š.,?

A onaj ko okrene glavu od Knjige Moje, taj će teškim životom živjeti i na Sudnjem danu ćemo ga slijepa oživjeti. (Tā hā,124)

Naveli smo, također, da se radost i zadovoljstvo zasnivaju na ljubavi. To nužno znači i da ljubav nevjernika, mnogobožaca, nasilnika i ravnodušnih prema Allahu, dž.š., nije dostatna da bi mogla dovesti do stepena potpune sreće. Njihova sreća će uvijek biti manjkava, jer će i njihova ljubav uvijek biti manjkava u odnosu na ljubav vjernika. Njihova ljubav će uvijek biti manjkava jer oni nikako ne mogu doseći stanje u kome su potpuno i neprestano sa svojim voljenim, jer njihov voljeni nije Vječni Allah, dž.š., i slijedom toga je prolazan. To se jasno vidi iz sljedećeg ajeta:

Ima ljudi koji su mjesto Allaha kumire prihvatili, vole ih kao što se Allah voli, ali pravi vjernici još više vole Allaha: A da znaju mnogobošci da će onda kad dožive patnju – svu moć samo Allah imati i da će Allah strahovito kažnjavati, (Al-Baqara, 165)

Ovozemaljski život nije dovoljan sam za sebe za dosezanje sreće, jer on ne ispunjava čovjeka potpuno i stalno. Kako smo ranije više puta vidjeli Allah, dž.š., je udahnuo u čovjeka dio Ruga Svoga ( pogledaj: As-Sadžda, 7 – 9; Ṣād, 72; Al-Ḥadžar, 28-34), i slijedom toga ovaj svijet mu nije dovoljan i ne ispunjava ga u potpunosti bez ljubavi prema Allahu, dž.š,. Allah, dž.š., kaže:

Pa, ako budu vjerovali u ono u što vi vjerujete, na pravom su putu; a ako glave okrenu, oni su onda samo inadžije, i Allah će te sigurno od njih zaštititi, jer On sve čuje i sve zna. (Al-Baqara, 137)

Zar Allah sam nije dovoljan robu Svome? A oni te plaše onima kojima se, pored Njega klanjaju. Onoga koga Allah ostavi u zabludi – niko ne može na pravi put uputiti. (Az-Zumar, 36)

Zbog toga su sreća, ljubav i život čovjeka istinski samo sa Allahom, dž.š., ili na budućem svijetu.

Život na ovom svijetu nije ništa drugo do zabava i igra, a samo onaj svijet je – život, kad bi samo oni znali! (Al-‘Ankabūt, 64)

Prijevod: Ajša Hafizović-Hadžimešić