Poslanikove kćerke: Zejneba, Rukajja i Ummu Kulsum

jerovjesnik, s.a.v.s., je sa svojom prvom i najodabranijom suprugom Hatidžom imao dva sina i četiri kćerke. Sinovi su bili Kasim i Abdullah, a od kćerki je najpoznatija hazreti Fatima, supruga Alije, r.a., o kojoj je već bilo govora. Pored Fatime imao je i Zejnebu, Rukajju i Ummu Kulsum

Sva Poslanikova, s.a.v.s., djeca su umrla za vrijeme njegovog, s.a.v.s., života, osim Fatime, r.a., koja je živjela nakon smrti svoga oca, i to samo šest mjeseci. Allah, dž.š., je svoga miljenika Muhammeda, s.a.v.s., stavio na razna iskušenja, pripremajući ga time za veliku misiju: rodio se kao jetim, majka mu je umrla kada je imao šest godina, djed kada je imao osam. Pored tog iskušenja, Allah, dž.š., mu je uzeo svu njegovu djecu, osim Fatime. Sve to je Poslanik, s.a.v.s., strpljivo podnosio, razumijevajući to kao Allahovu odredbu i čvrsto vjerujući da Allahu pripada i ono što daje i ono što uzima i da je sve kod Njega sa određenom mudrošću. Nema sumnje da su mnoge naše majke, u podnošenju iskušenja gubljenja svoje djece, crpile snagu baš iz ovog veličanstvenog primjera našeg Poslanika, s.a.v.s.

Ovom prilikom ćemo spomenuti nešto o preostale tri Poslanikove, s.a.v.s., kćerke, kako bi one bile primjer ponašanja našim kćerkama, sestrama i majkama, kao i ostaloj omladini.

Zejneba, Poslanikova kći, r.a. (umrla je 8. h.g., tj. 630. god.)[1]

Najstarija od svih je bila Zejneba, r.a. Ona je bila udata za Ebul-A’som ibn Rebi’om. Od djece je imala Aliju i Umamu. Alija je umro kao mlad a Umama je poživjela poslije njega. Ovo je Umama, r.a., Poslanikova unuka koju je ponekada držao u naručju, dok bi klanjao. Kada bi učinio sedždu, on bi je spustio, a kada bi ustao na slijedeći rekat, ponovo bi je uzeo u naručje.

U bici na Bedru njen muž Ebul-A’s je učestvovao u bici protiv muslimana, na strani mušrika. Bio je zarobljen, među ostalim zarobljenicima. Kada su Mekelije počele slati imetak za otkup svojih zarobljenika, tada je Zejneba, r.a., koja je još uvijek bila u Meki željela da otkupi svog muža iz ropstva, te je za otkup poslala ogrlicu koju joj je, kao vjenčani dar dala njena majka, hazreti Hatidža. Kada je Poslanik, s.a.v.s., ugledao tu ogrlicu mnogo se rastužio, sjetivši se svoje vjerne supruge, te je zamolio ashabe da oslobode Zejnebi njenog muža. Tako su joj vratili muža i ogrlicu. Nakon povratka u Meku, Ebul-A’s je dozvolio Zejnebi da učini Hidžru i da ode svom ocu u Medinu.

Šeste godine po Hidžri Zejnebin muž Ebul-A’s je izišao sa trgovačkom robom u pravcu Sirije. Njih je presreo Zejd, r.a., sa skupinom ashaba, te ih je zarobio i zaplijenio im robu. Tom prilikom je Zejneba uzela u zaštitu svog muža, i to je u džamiji, za vrijeme sabah-namaza, javno obznanila i rekla: „Ja sam dala garanciju o sigurnosti Ebul-A’su.“ Tada je Poslanik, s.a.v.s., rekao: „O ljudi, ja zaista nisam znao za ovo što je uradila Zejneba, dok to sada nisam čuo. Znajte da svaki musliman ima pravo uzeti u zaštitu i dati garanciju kome hoće.“ Nakon toga su muslimani vratili Ebul-A’su njegovu robu, te se on vratio u Meku. Nakon što je vlasnicima robe predao njihove emanete, onda je s ponosom izjavio da prihvata islam i otišao u Medinu, da sretno kao musliman živi sa svojom porodicom.

Zejneba je umrla 8. godine po Hidžri. Dženazu joj je klanjao njen otac, s.a.v.s., a u kabur su je spustili njen otac i njen muž Ebul-A’s.

Rukajja, Poslanikova kći, r.a. (umra je 2. h.g., tj. 624. god.)[2]

Rukajja je druga Poslanikova kći od Hatidže. Bila je zaručena sa Utbom, sinom Ebu Lehebovim. Kada je Muhammed, s.a.v.s., počeo pozivati u islam i kada je objavljena sura Tebbet jeda Ebi Lehebin ve tebb/ Neka propadne Ebu Leheb, i propao je!, Ebu Leheb, se tada naljutio i naredio svom sinu da raskine tu zaruku, što je ovaj i učinio.

Ona je primila islam kada i njena majka Hatidža. Kao muslimanku oženio ju je Osman ibn Affan, r.a., te su skupa činili hidžru u Abesiniju dva puta. Kasnije su se nastanili u Medini. Spominje se da je Poslanik, s.a.v.s., rekao Usami: „Jesi li ikada vidio ljepši i sretniji bračni par od Rukajje i Osmana.“ Kaže se da su oni prva porodica koja je učinila hidžru nakon Luta, a.s.

Rukajja, r.a., se pred bitku na Bedru jako razboljela, tako da je Poslanik, s.a.v.s., naredio Osmanu, r.a., da ostane uz nju i da ne ide u taj pohod. Rukajja je baš u toku pohoda na Bedr preselila na bolji svijet, ne dočekavši povratak svog oca. Umrla je u dvadeset trećoj godini života. Kada se Poslanik, s.a.v.s., vratio, dženaza je već bila obavljena, te je sa svojom kćerkom Fatimom, r.a., otišao na Zejnebin, r.a., kabur. Dok su stajali pored nejnog kabura, Poslanik je učio dovu a Fatima je plakala za svojom sestrom. Poslanik, s.a.vs., joj je prišao, i tješeći joj potrao suze dijelom svoje odjeće.

Ummu Kulsum, Poslanikova kći, r.a. (umra je 9. h.g., tj. 6310 god.)[3]

Ummu Kulsum, r.a., je bila treća Poslanikova kćerka. Ona je bila zaručena za drugim Ebu Lehebovim sinom Ukbom. Doživjela je sličnu sudbinu kao i njena sestra Rukajja. Nakon što je objavljena sura Tebbet jeda Ebi Lehebin ve tebb, Ebu Leheb se naljutio i naredio svom sinu da raskine tu zaruku, kao što je učinio i njegov brat, sa njenom sestrom.

Ona je primila islam kada i njena majka Hatidža. Kada je umrla njena sestra Rukajja, druge godine po hidžri, onda ju je oženio Osman ibn Affan, r.a., i to je bilo treće godine po hidžri.

Pošto je Omer, r.a., ponudio svoju kćerku Hafsu, da se uda za Osmana, on je to odbio. Nakon toga Poslanik, s.a.v.s., je otišao Omeru i rekao: „Ne tuguj, ja sam našao boljeg muža za tvoju Hafsu od Osmana, a našao sam Osmanu bolju nevjestu od tvoje Hafse. Ja sam došao da zaprosim tvoju Hafsu za sebe, a svoju kćerku Ummu Kulsum ću udati za Osmana. Kada je Muhammed, s.a.v.s., ispraćao Ummu Kulsum u novi dom, rekao joj je: „Kćeri, imaš sreću da tvoj životni saputnik bude čovjek koji po svom ahlaku liči na Ibrahima, a.s., i na tvoga oca.“

Zbog toga je Osman, r.a., dobio počasni naziv: Zun-nurejn / „Vlasnik dva svjetla.“

Kada je Ummu Kulsum, r.a., umrla u Medini, za života Poslanikovog, s.a.v.s., on je rekao: „Kada bih imao i treću kćer udao bih je za Osmana, r.a.“

Ummu Kulsum, kao i sve ostala Poslanikove, s.a.v.s., kćeri su svom ocu davale podršku u najtežim trenucima. Također su podnosile patnje i iskušenja koja su zadesila prve muslimane.

Ummu Kulsum, r.a., je umrla 9. godine po Hidžri. Dženazu joj je klanjao njen otac, a u kabur su je spustili Talha, Alija, Fadl ibn Abbas i Usama ibn Zejd.

[1] Za Zejnebu, Poslanikovu kćer, r.a., se ne spominje tačna godina njenog rođenja a umrla je 8. godine po Hidžri, što odgovara 630. godini po miladu. El-Ealam od Ziriklija, 3/67 i Sijer e’alamin-nubela’, 2/246.

[2] Za Rukajju, Poslanikovu kćer, r.a., se također ne spominje tačna godina njenog rođenja a umrla je 2. godine po Hidžri, što odgovara 624. godini po miladu. El-Ealam od Ziriklija, 3/31 i Sijer e’alamin-nubela’, 2/250.

[3] Za Ummu Kulsum, Poslanikovu kćer, r.a., se ne spominje godina njenog rođenja a umrla je 9. godine po Hidžri, što odgovara 630. godini po miladu. El-Ealam od Ziriklija, 5/231 i Sijer e’alamin-nubela’, 2/252.

Fuad Sedić, Preporod