Pravi neprijatelj islama je džahilijjet (neznanje)

Naravno, suvišno je uvjeravati bilo koga da je nužno pohađati školu, da je korisno stjecati znanje, te da je dužnost hrabriti djecu i omadinu da traže nauku, pa makar i u Kini. To bi nama, kao muslimanima, trebalo biti jasno kao što nam je jasna nužnost šehadeta u vjeri, kao što nam je jasna korisnost džume namaza u džema’atu i kao što nam je jasna dužnost brige o mladom naraštaju u društvu.

Ono, pak, što nije na odmet da se ovdje kaže odnosi se na toliko na razloge školovanja, već na potrebu sa se razumije svijet i vrijeme u kojem se živi. Škola, fakultet i univerzitet jesu obrazovne i odgojne ustanove gdje se kolektivno stječu osnovna pismenost i znanja iz različitih područja znanosti i umjetnosti, ali te ustanove nisu same po sebi dovoljne da se razumije svijet i život koji zahtijeva mnogo više od pukog zbrajanja znanstvenih činjenica.

Znanje je stvar kvantiteta ili količine prikupljenih činjenica, dok je razumijevanje stvar kvaliteta znanja, tj: razumijevanje može prethoditi znanju zato što razumijevanje ovisi o pamćenju koje nas najsnažnije potiče da nešto saznamo i razumijemo. Zar ne primjećujemo da nas Kur’an prvo podsjeća na činjenice iz povijesti života ljudi i naroda, o uzrocima i posljedicama ljudskog uspona i pada, pa tek onda poziva da na temelju činjenica spoznamo i razumijemo svoj život i svoju povijest. Pokušajemo Kur’an

(Muhammede, i prije tebe bili su ljudi kojima je dato znanje, pa, stoga pitajte one koji imaju pamćenje, ako žele saznati. Dakako, Muhamamede, i tebi su predočene činjenice i knjige da ih objasniš ljudima, kao i ono što je drugim objavljeno, ne bi li o svemu tome razmislili i pravilno razumjeli, Kur’an, 16/43-44).

(Ispričaj im, Muhammede, slučaj onoga kojem smo podastrijeli činjenice, ali je on okrenuo glavu od njih i otišao za šejtanom i zato je na krivom putu. Bilo je moguće da se s tim činjenicama uzdigne, ali se on sam prizemljio, jer ga je nadvladala njegova sujeta. Njegov slučaj je kao slučaj psa: ako ga potjeraš, on isplažena jezika dahće, a ako ga se okaniš on opet dahće. Takvi su ljudi koji jasne dokaze smatraju lažnim. Kazuj im o tim događajima, Muhammede, ne bi li o sebi razmislili i svoje stanje razumjeli. Kur’an: 7/175-176).

To je, dakle, suština školovanja – razumijevanje pojava, događaja i činjenica, a to znači sposobnost da se pronađe veza između uzroka i posljedica, te da se izvedu zaključci pomoću raščplanjivanja nejasne cjeline u jasne dijelove koji se tiču individualnog i kolektivnog života jednog naroda.

E, da bi taj postupak analize stanja jednog naroda bio uvijek živ i djelotvoran nužan je poduzetan duh uleme iz čijeg pamćenja i podsjećanja treba da se provocira znanje i razumijevanje vremena i prostora i nužan je aktivni um intelektualaca iz čijeg umovanja i iskustva treba da odiše snaga slobode i životnog optimizma.

Pogrješno je kriviti đake i studente zbog pasivnosti njihovog duha. Ispravno je ukazati na prisutnost lijenosti duha uleme i na opasnost od zapuštenosti uma intelektualaca.

Pogrješno je očekivati od političara da misle o odgoju i obrazovanju na univerzitetu radi bolje budućnosti nacije i države. Ispravno je čuti i vidjeti đake i studente koji se bore za korektno znanje i kvalitetno razumijevanje života i svijeta u kojem živimo.

Ispravno je, dragi đaci i studenti, da vi mislite o svojoj budućnosti, jer oni čija je prošlost iscurila u zabludi jedne ideologije nisu u stanju ponuditi vam svježe pamćenje koje provocira novo znanje i novo razumijevanje života i svijeta. I nemojte očekivati da se oni mijenjaju prema vama, vi treba da se mijenjate prema njima i prema sebi, jer mnogo je teže odučiti se od stečenih navika, nego steći nova znanja i razumijeti novi smisao života.

I upamtite, kao muslimani, neprijatelj islama nije ni na Zapadu ni na Istoku. Pravi neprijatelj islama je u džahilijjetu, tj.; u neznanju, u smušenosti, u učmalosti, u neobaviještenosti, te u indiferentnosti muslimana prema pojavama i događajima koji se tiču njih samih, pa onda i njihove vjere, kulture, politike itd.

Prema tome, pravi neprijatelj islama je u lijenosti duha uleme, zapuštenosti uma intelektualaca i pasivnosti odnosa studenata prema svojoj budućnosti.

Zar ne primjećujete da su muslimanski povijesničari kao razdjelnicu između svijeta islama i svijeta neislama označili jednom jedinom riječju: džahilijjet, tj. neznanje, a u dobu informativne revolucije pojam džajhilijjeta može značiti i neinformiranost, tj.; nemati tačnu i brzu informaciju o sebi i svijetu, to znači biti objekt, a ne subjekt informacije, to znači biti rob, a ne gospodar informacije na kojoj, u stvari, danas počiva svijet i život.

Dragi đaci i studenti, bez imalo patetike želim vam kazati da budućnost našeg naroda i države je u vašoj volji da vrijedno učite i naučite ono što niste znali, ali i ono što vaši djedovi i očevi nisu mogli znati u vrijeme straha od slobode i u vrijeme bijede džahilijjeta.

Zato želim da upamtite još jedno važno zapažanje poduzetnog duha uleme, a to je da u izboru između više pobožnog, koji je nesposoban za opće dobro, i manje pobožnog, koji je sposoban za opće dobro, treba birati sposobnog za opće dobro, jer to je dobrobit za sve, a šteta pojedinačna, dok je viša pobožnost dobro za jednoga, a nesposobnost za opće dobro je moguća šteta za sve. Neka vam to zapažanje bude dodatni razlog da budete dobri đaci i studenti koji će biti sposobni za opće dobro naroda i države i neka zapamtimo da je naš uspjeh na ovom svijetu u dobrom odgoju i korisnom obrazovanju.

Svemogući Allahu, povećaj nam znanje u svemu onome što treba da razumijemo kako bismo bili u Tvom raziluku na ovom svijetu i u Tvojoj milosti na drugome svijetu. Sveznajući Allahu, neka nam vjera bude dokaz naše pobožnosti pred Tobom, a naše znanje da bude dokaz naše skrušenosti pred znakovima Tvoje veličine.”

Preporod

Mustafa Cerić