Ljudi, šta smo to postali
Bogobojaznost (takvaluk) je miris naše vjere, uvjet duhovnog uspjeha, put napretka u islamu i snaga svakog vjernika da ostane na Allahovom Putu
U proteklom ratu se ta bogobojaznost puno više uočavala, namazi su se masovnije obavljali u džematima, dove Allahu, dž.š., su upućivane svakodnevno i to je ona ljudska osobina da se u strahu svi okreću vjeri i tada se potpunije shvata koliko je život kratak i da smo mi samo prolaznici u dunjulačkom životu. Nedugo poslije rata, ljudi su počeli sve više da se okreću Dunjaluku, zaboravljajući polahko na sve i okrećući se samo sebi. Polahko se džamije prazne, a pune kafići, sve više se krijemo iza floskula da smo vjernici i da treba da pomažemo jedni drugima, komšijama, prijateljima… ali se sve više i više udaljavamo jedni od drugih. Koliko samo siromašnih legne uveče gladno, koliko se samo ljudi smrzne i umire od hladnoće, koliko ih pretura po kontejnerima dok s druge strane drugi bacaju ogromne novce za ovodunjalučka zadovoljstva. Vladaju laž, obmana i prevara, korupcija i podmićivanje, neispunjavanje obećanja, prevare za ličnu dobit, krađa, pljačka i nepošteno stjecanje imovine, razmetanje i hvalisanje, zapošljavanja rodbine ili vezama, loš odnos prema roditeljima. Zavist, pohlepa, oholost i trač (otrovan jezik je rak rana ljudske duše) potpuno su prisutni u današnjem društvu. Džabir bin Abdullah i Ebu Sa’id Hudri od plemenitog Poslanika, s.a.v.s., prenosi da je rekao:
„Čuvajte se ogovaranja, jer uistinu je ogovaranje gore od bluda: zato što je moguće da čovjek blud počini, te da se pokaje, pa da mu Bog pokajanje primi, a ogovaraču se neće oprostiti sve dok mu ne oprosti onaj kojeg je ogovarao.“
Zavist je kuga modernog doba, ona poput raka razjeda tijelo ljudskog društva. Pojedinci od zavisti obole jer im smeta tuđi uspjeh, priznanja i dobitak, te postaju žalosni, zajedljivi, malodušni i spremni za ogovaranje. Poslanik Muhammed, a.s., govorio je: Čuvajte se oholosti, jer je oholost navela šejtana da se ne pokori Ademu, a.s., čuvajte se pohlepe, jer je pohlepa navela Adema, a.s., da okusi plod zabranjenog drveta, čuvajte se zavidnosti, jer je zavidnost navela jednog Ademovog sina da ubije svoga brata. Ova svojstva su izvor svakog zla. Zbog svega toga familije su udaljene unutar sebe, a o komšijama i prijateljima da i ne govorimo. Sve više počinjemo živjeti zapadnjački u žurbi i u borbi za ličnim zadovoljstvima, dok se zaboravljaju osnovne ljudske vrjednote i sve cijeni materijalnim. Nije stoga ni čudo što se sve više dešava da ljudi sa Zapada prihvataju islam, jer u njemu vide spas za svoju dušu i sebe lično. Zar i mi moramo ponovo da doživimo najgori sunovrat svojih ličnosti da bismo se tada osvijestili i u strahu ponovo iskreno okrenuli vjeri. Mnogi koji su „uspjeli“ su se uzoholili, počnu misliti da su svemogući, odrode se od svega sem od trke za materijalnim i ovodunjalučkim zadovoljstvima a onda kasno shvate da je to samo privid, da je sve oko njih lažno, da su i prijatelji lažni, da su u stvari sami i ta spoznaja ih na kraju uništava. Mnogi smatraju da imaju sve, ali su u duši prazni, postali su robovi Dunjaluka i hrle njemu, a ne vide ništa oko sebe. Mnogi od nas znamo praviti poređenja, sjećanjima bježati u neka prošla vremena kada se živjelo i bilo zadovoljno sa malim, kada kuće nisu bile tijesne i kada se znalo spavati na podu, jer je kuća bila puna gostiju, kada je smijeh odjekivao svakog časa, kada su jela sva djeca zajedno i ona iz komšiluka s njima, kada su se ljudi cijenili po ljudskosti, a poštovali po znanju i godinama, kada se poštovala data riječ i znalo šta je sramota. Tada se bilo puno više bogobojazno i puno čvršće u vjeri.
Stvarno se pitam šta smo to postali i u šta smo se pretvorili? Kuda to ide ljudski rod i da li znaju da su i suša i kiša i poplave samo opomena od Allaha, dž.š.? Treba da se opametimo, jer je zbog ovakvih i sličnih grijehova Allah, dž.š., do sada uništio mnoge narode.
Emira Kavazović / preporod.com
