Halid ibn Velid – Mudri vojskovođa i veliki strateg
Kada je Halid ibn Velid dobio pismo od Ebu Bekra, on nije slao svoj odgovor halifi, nego je, umjesto toga, odmah poslao izaslanike u obližnja mjesta da pozovu muslimanske dobrovoljce koji žele da se pridruže Halidu. A što se tiče halife Ebu Bekra, on je u Medini već razradio kompletnu strategiju i taktiku osvajanja Iraka. Prva faza trebala je završiti sa osvajanjem Hire, drugog po veličini grada u Iraku, a koja je bila udaljena od glavnog grada, Medaina ili Ktesifona, oko dvjesta kilometara.
Halifa je naredio Halidu da osvaja dio po dio teritorije, krenuvši s južne strane, dok ne dođe do Hire, a u isto vrijeme je naredio i Ijadu ibn Ganemu, koji se sa svojom brigadom nakon rata sa otpadnicima zatekao u Hidžazu, da uđe u Irak sa gornje strane i da postepeno osvaja teritoriju dok ne dođe do Hire. Pisao im je: ”Koji od vas dvojice prvi stigne u Hiru, on je komandant onom drugom. Nakon toga neka jedan ostane sa dijelom vojske u Hiri, a drugi neka krene prema glavnom gradu Ktesifonu.”
Ova izvanredna taktika imala je za cilj da perzijske trupe zapadno od Bagdada stavi praktično u okruženje, tako da se moraju boriti sa jednom muslimanskom vojskom dok im druga prijeti napadom sa leđa. Pored toga, tom taktikom Ebu Bekr je želio napraviti pometnju u redovima protivnika i njihovih vođa, jer im je na taj način ostao skriven pravi i konačni cilj muslimanske vojske, i onemogućeno im je da se sukobe sa obje muslimanske vojske istovremeno. Zatim, ta strategija razdvajanja muslimanskih snaga i određivanje različitih maršruta na putu do cilja, značila je obezbjeđivanje vode i hrane objema brigadama duž cijelog puta, što nikako ne bi bio slučaj da su bile skupa. Osim toga, Ebu Bekr je želio da time probudi takmičarski duh kod dvojice vojskovođa, jer je svaki od njih želio da stigne prvi na cilj i da ostvari pobjedu za islam i muslimane.
Mudri halifa nije zaboravio uputiti nekoliko važnih savjeta i oporuka svojim komandantima. Između ostalog, oporučio im je i ovo: ”Samo se u Allaha pouzdajte i samo se Njega bojte. Dajte prednost Ahiretu nad dunjalukom, dobit ćete oboje, a ukoliko dunjaluk pretpostavite Ahiretu, izgubit ćete i dunjaluk i Ahiret. Dobro se čuvajte svih grijeha i ne odgađajte ni trena tevbu nakon počinjenog grijeha.” I na kraju pisma upozorio je na jednu ključnu stvar za nastavak osvajanja. Naredio im je da puste kući sve borce koji ne žele dobrovoljno da nastave borbu i da im ne brane povratak u Medinu, i da ne dozvole da u njihovoj vojsci bude ijedan bivši otpadnik od islama. Čak ni u situaciji kada je brojnost vrlo važna, možda i presudna, kada se svaki dobrovoljac zlatom plaća, ovaj mudri halifa ne zaboravlja glavni cilj islamskog džihada, a to je obračun sa svim vrstama širka i idolatrije i širenje čistog monoteizma i vjere u Allaha, subhanehu we te’ala. Nakon toga, mnogi su mudžahidi napustili bojne redove i vratili se u Medinu, tako da je na kraju sa Halidom ostalo svega dvije hiljade vojnika.
Priredio: Esmin Mehić