Dok su klanjali teraviju, ja sam činio blud

Šejh Muhamed Hasan, govoreči o tevbi (pokajanju), spomenuo je slučaj koji se desio lično njemu. Šejh je ispričao sljedeći događaj: “Bio sam u jednom gradu (šejh ga nije spomenuo u predavanju) i tokom druženja sa ljudima, prišao mi je mladič. Na njegovom licu sam vidio smirenost i neko blagostanje. Zagrlio me kao svog brata i zaplakao, a onda zamolio da odemo na gornji sprat u njegov ured kako bi popili čaj ili kahvu.

Autor: Saudin Cokoja, prof.

Kad smo se popeli, on je gledao u mene i plakao, gledao i plakao. Rekao sam mu:“ Na hajr ako Bog da, vidim u tvom licu iskrenost i dobrotu, u čemu je problem?“

Uplakanim glasom počeo je da priča:“Šejh Muhamed, tako mi Allaha, dok su ljudi u susjednom mesdžidu klanjali teravih namaz, ja sam ovdje u sobi pored mog ureda činio blud svaku noć, vidiš ovu malu sobicu, ona je bila namijenjena samo za te stvari. Imao sam društvo koje je slušalo moje naredbe, svaku noć su mi dovodili najljepše djevojke kako bi sa njima činio blud. Na moj stol, alkohol se stavljao prije vode, a ako mi se slučajno ne bi svidjela djevojka koju bi mi doveli, vračali bi je nazad i morali bi mi dovesti drugu istu noć. Ismijavao sam se sa ulemom, dovom, kaderom (sudbinom)….

Tu noć ramazana dok sam čekao u ovom uredu da mi dovedu djevojku, ismijavao sam se sa klanjačima koji su klanjali teravih namaz i sa postačima koji su postili danju. Kad su mi doveli djevojku, sa njom nisam ništa uradio nego sam čekao da mi dovedu i drugu. Da ne bih gubio vrijeme, uzeo sam daljinski kako bi našao na televiziji filmove nemoralnog sadržaja. Dok sam pretraživao kanale tražeći nemoralne sadržaje, zaustavio sam se na jednom kanalu na kojem si bio ti šejh Muhamed, da, bio si ti, držao predavanje.

Čim sam te ugledao a bio si obučen u bijelo kao i sada, preko tvog lica sam vidio da je blud grijeh, pojačao sam da vidim o čemu govoriš. Ne znam ni sam koliko sam držao daljinski u ruci, slušao sam i gledao, nisam mogao da prebacim na drugi kanal, jednostavno nisam.“
Šejh Muhamed nastavlja: “A Allah je dao da sam baš u to vrijeme držao predavanja u jednoj arapskoj državi, predavanje je išlo uživo, a tema je bila o štetnosti bluda i posljedicama koje blud nosi za sobom.“

Mladič je počeo da plače, osječao je kao da se samo njemu na ovom svijetu obrača, osječao je kao da ga šejh Muhamed vidi u sobi i da ga je stalno gledao šta je sve radio. Tada je prvi put osjetio nešto što se zove Iman. Da, i pored toga što se spremao da učini blud, i pored toga što je gledao nemoralan sadržaj i pored toga što je ispred njega bio alkohol, u takvom stanju je osjetio u svom srcu ono sa čime se rodio, a to je vjera u Allaha.

Da, moguće je, to vam je poput pečine koja je sva u mraku a onda se kroz rupicu pojavi tračak svjetlosti koji daje toj mrčnoj pečini poseban ugođaj. Tako je i sa srcem koje je crno od grijeha, kad u njega uđe tračak Allahovog svijetla i upute, osječa tu blagodat. Sva ta crnina se pretvara u svijetlost, sva ta tjeskoba se pretvara u prostranstva velika koje srce dosad nije osjetilo.

Mladić je ustao, okupao se i plačuči klanjao dva rekata, da, nakon 33 godine života, to je bio njegov prvi namaz. Kad su mu prijatelji došli, zatekli su ga na sedždi, ništa im nije bilo jasno, odkud on na sedždi. Ispričao im je šta mu se desilo. Nakon te noći i pokajanja, njegov život se preokrenuo, po prvi put je osjetio sreću, po prvi put je osjetio halal život sa svojom ženom, po prvi put je u životu postio a kao nagradu samom sebi, sa ženom je posjetio Bejtullahi Haram kako bi obavio umru.

Rekao je Poslanik, s.a.v.s.,: “Ko bude postio vjerujući i nadajući se Allahovoj nagradi u mjesecu Ramazanu, biće mu oprošteni svi grijesi.“ (El-Buhari i Muslim).