Izborom prijatelja utičemo na svoju sreću

Piše: Fatima Jašarević/ Saff

Svi težimo sreći, tražimo puteve do nje. Koliko nam je bitno da je postignemo na ovome svijetu, isto tako naši pogledi dopiru šire i dalje, tražimo dugoročnu sreću. Za postizanje bilo kojeg cilja, treba da postoji adekvatan put koji treba da se istraži i sazna, da bi se željeni rezultat i ostvario. Takav je slučaj i sa koračanjem ka sreći izborom prijatelja. Uzvišeni Allah nas je Kur’anom obavijestio o prirodama prijatelja, nivou njihove koristnosti ili štetnosti za nas, savjetujući nas da bliskost tražimo kod onih s kojima nam dolazi sretan život, kao i upozravajućina one koji uzrokuju štetu za nas na oba svijeta.

Vrsta prijatelja koje vežemo za naš život uveliko određuje našu sreću. U svijetu u kojem se redovno susrećemo i kontaktiramo sa različtim ljudima, iz uže i šire okoline, tražimo one sa kojima ćemo biti bliski. Ljudska smo bića i imamo potrebu za druženjem, prijateljevanjem, što odražava našu čovječnost, i dobru i lijepu stranu karaktera. Međutim, prilikom izbora prijatelja veoma je bitno znati napraviti pravu selekciju. To je iz razloga što se naš karakter u bitnoj mjeri oblikuje kroz druženje, kroz način života kojim živimo, kroz naše preokupacije. Preko druženja sa dobrim prijateljima ističu se naše pozitivne osobine, saznajemo polahko svoje potencijale, pa s time dolazi i volja i elan za njihovo korištenje, čemu slijede i lijepa i korisna ostvarenja. Suprotno ovome, loš prijatelj ruši dobro pri čovjeku, povlači ga u padove i kasnije tugu i nesreću.

O tome koliko samo prijatelj može da ostavi uticaja na čovjeka, obavijestio nas je Allahov poslanik Muhammed, alejhis-selam, kada je rekao: „Čovjek je na vjeri svoga prijatelja, pa neka svako od vas gleda s kim će prijateljevati.“ (Ebu Davud)

Uzvišeni Allah u Kur’anu spominje nekoliko riječi koje imaju značenje „prijatelj“. To nas odmah upuće na to da svi oni koje zovemo prijateljima i nemaju baš jednak status, te da je bitnost prepoznavanja razlika bitna, kao i potreba procjene nas samih kao prijatelja.

Karin

To je vrsta prijatelja s kojim je osoba stalno vezana, bilo susretima, druženjima,mailom, SMS-om. Takva prijateljstva su zasnovana na učestvovanju u istim aktivnostima, poput škole, fakulteta, sporta, posla i sl. Međutim, prijateljstvo koje se bazira na ovakvim osnovama ne vodi konačnoj sreći čovjeka, jer su im pored sličnih aktivnosti suštinske stvari različite, gdje jedan ne želi da vjeruje u polaganje računa na Sudnjem danu.

Ova vrsta prijatelja nije spomenuta u Kur’anu u pozitivnom kontekstu. U suri As-Saffat Allah spominje čovjeka koji će biti u društvu džennetlija u Džennetu, pa će poželjeti da sazna gdje mu je njegov prijatelj (karin) s kojim se družio na dunjaluku. Taj njegov prijatelj bio je od onih što su poricali Sudnji dan. Pa kada pogleda vidjeće da mu je prijatelj sa dunjaluka u Središnjem Džehennemu. Kada ga vidi njegova reakcija će biti:

„Allaha mi, zamalo me nisi upropastio“, reći će on. „Da ne bijaše blagodati Gospodara moga, sigurno bih bio od onih što privedeni su.“ (Al-Saffat, 56.-57.)

Na drugom mjestu Uzvišeni u Kur’anu, u kontekstu spominjanja prijatelja karina, kaže:

Dali smo im družine, te su im lijepim prikazivali ono što je pred njima i za njima, a onda se nad njima obistinila Riječ o zajednicama koje prije njihnestajahu, kako zajednica džina, tako i ljudi – oni zaista gubitnici bijahu. (Fussilat, 25.)

Allah im je dodijelio prijatelje koji su im uljepšavali ružno i loše oko njih. Najgore stanje za čovjeka je da izgubi osjećaj za svoje ružne postupke i stranputcu, i da svoje loše postupanje vidi lijepim.

Uzvišeni Allah u Kur’anu naziva šejtana karinom, pa kaže:

Ko previdi spominjanje Samilosnog, Mi ćemo mu dodijeliti Šejtana, pa će u njemu imati druga nerazdvojna. (Al-Zuhruf, 36.-38.)

Kada čovjek zatvori svoje srce od sjećanja na Allaha, šejtan to vidi kao priliku da mu se približi, te mu postane drug koji ga zavodi i uljepšava mu ono što je ružno. Uloga loših drugova – šejtana je da odvraćaju od Pravog puta. To je najgore što čovjek može dobiti od prijatelja, da ga odvrati od cilja prema kojem je krenuo i da mu ne dopušta da se otrijezni i uoči zabludu.

Što se čovjek više ponaša onako kako to šejtan čini, ugledajući se na loše, ponavljajući negativne reakcije na realnost, više će poprimati karakter šejtana, a njegova osobina je arogancija. Suprotno arognaciji je skromnost, što je osobina vjernika. Tako ako čovjek provodi mnogo vremena sa onima lošeg karaktera i ne bori se potiv beskorisnog boravka među takvima, u tom slučaju on ne osuđuje loše i vremenom će postati isti kao i oni. I sam će postati uobražen i ohol, a Muhammed, alejhis-selam, kaže da neće ući u Džennet onaj koji bude imao i koliko trun oholosti u svome srcu.

Osim što je bitno paziti se od prijatelja karuna, isto je tako važno da budemo oprezni od toga da i sami ne budemo karuni.

Hazul

To je prijatelj koji želi da viđa osobu s kojom se druži i da provodi s njom dobro vrijeme. Pokazuje osobi da računa na njenu lojalnost. Međutim, kada toj istoj osobi dođu životni ispiti, takvog prijatelja nema i tada uočava da to nije iskren prijatelj, nego je tu zbog određenih ličnih interesa.

Allah u Kur’anu za šejtana kaže da je hazul. Čovjeku prilazi na jedan prijateljski način, ne predstavljajući se šejtanom. Tako traži od čovjeka da donosi brze reakcije, da dolazi odmah do zadovoljstva, i čovjek misli da je takvo ponašanje u njegovom interesu. A čovjek shvati stvarno stanje tek kada se pokažu negativne posljedice drugovanja s njim.

Refik

To je vrsta prijatelja na kojeg čovjek može računati, okrenuti mu se u momentima potrebe i računati na njegov izlazak u susret. Ovakav prijatelj ne mora biti uvijek iste dobi kao onaj sa kojim prijateljuje.

Uzvišeni Allah u Kur’anu kaže:

Ko se pokorava Allahu i Poslaniku Njegovome, bit će uz one koje Allah blagoslovio je – uz vjerovjesnike, istinoljubive, uz šehide i dobre ljude, a divno društvo to je. (Al-Nisa, 69.)

Dakle, pravi prijatelji jesu poslanici, iskreni, oni koji potvrđuju islam djelom, koji žive islam, a ne samo da govore o njemu. To su ljudi na koje vjernik može računati i od kojih može ovisiti.

Velijj

To je vrsta prijatelja čija osobina nije samo to što je uvijek uz čovjeka, nego ga pazi kada je u nevolji i tu je kada treba da ga zaštiti.

Uzvišeni Allah, u kontekstu spominjanja velijja kao prijatelja kaže:

Samo Allah i Njegov Poslanik su vama prijatelji, te pravovjernici, koji namaz obavljaju i zekat daju, pritom se klanjajući. (Al-Maida, 5.)

Prvi na koga se može računati je Uzvišeni Allah, a zatim Njegov Poslanik, što podrazumijeva slijeđenje njegovog Sunneta. Zatim su tu od vjernika oni koji obavljaju namaz, i daju zekat ako su za to stasali, i koji ostaju u položaju ruku’a, što označava njihovu skromnost.

Sadik

To je najiskreniji prijatelj koji neće gledati da kaže svome drugu samo ono što mu je drago čuti, što ga neće povrijediti, nego će mu reći istinu. Takav prijatelj će ukazati na pogrešku i upozoriti kada treba da se njegov drug dozove i nikad ne bježi od toga da kaže istinu.

Halil

To je blizak prijatelj, veoma blizak srcu, neko kao brat ili sestra, za koga je čovjek duboko vezan i voli ga. Sve što takve povređuje takve povređuje i osobe s kojim prijateljuje; što njih veseli, i prijatelju donosi radost.

Za prijatelja Allah Ibrahima uzeo je. (Al-Nisa, 125.)

Toliko puta je Ibrahim, alejhis-selam, bio sam, ali je Allah bio na njegovoj strani.

Tada će prijatelji jedni drugima biti neprijatelji, osim onih što se Boga boje. (Al-Zuhruf, 67.)

Neprijateljstvo ovih prijatelja je proisteklo iz njihove međusobne ljubavi. Na dunjaluku su jedan drugog navodili u zabludu i solidarisali se u zlu, a na Sudnjem danu će se prekoravati. Jedan drugom će prigovarati da je slijedio zabludu i zlo. Tako postaju na Sudnjem danu parničari, a bili su prijatelji koji se dogovaraju i došaptavaju. Osim onih što se Boga boje. Međusobna ljubav ovih je trajna, jer su se oni sastajali na Putu upute i savjetovali jedni druge na dobro, pa se otuda i njihov završetak okončava spasom.

Hamim

To je prijatelj s skojim osoba nije bliska, ali se ponaša kao da jeste. U ponašanju pokazuju kao da su prijatelji, veoma su uljudni, velikodušni i ljubazni i tu su kada zatrebaju.

U Kur’anu Allah nas obavještava da na Sudnjem danu ovakvi prijatelji neće uopšte pitati jedan za drugog.

Velidžeh

To je prijatelj u kojeg se u tolikoj mjeri ima povjerenja da se on uključuje u život svoga druga, pomaže mu u poslovnim ugovorima itd. Ovakav prijatelj vjerniku može biti samo musliman.

Uzvišeni Allah, spominjući ovakog prijatelja u Kur’anu, kaže:

Mislite li da ćete biti ostavljeni, a da Allah ne ukaže na one među vama koji su se borili i koji – mimo Allaha, Njegova Poslanika i vjernike – prijatelja nisu uzimali?! Allah dobro zna šta činite vi.(Al-Tawba, 16.)

Uzvišeni Allah nas obasipa mnogobrojnim blagodatima. Međutim, i pored svega nama dostupnog Allah, džellešanuhu, traži od nas da poduzimamo određene akcije u životu i na taj način pravimo prave i pozitivne izbore, pa tako doprinosimo sebi dobru na oba svijeta. Pored mnogih ljudi koji nam u život dolaze, Allah od nas traži da razmišljamo, analiziramo stvarnost i stvarne naše potrebe i zadaće, te pored svega ponuđenog uvijek izaberemo ono što se pokaže najboljim, kao i da se sami popravljamo i poboljšavamo.

saff.ba