Strahovite patnje u kaburu od kojih se ježi koža
Od Ebu Hurejre, Allah bio zadovoljan njime, prenosi se da je Allahov poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:…
“Kada rob umre, dolaze mu dva tamnoplava meleka, jednog zovu Munkir, a drugog Nekir. Oni mu govore: Šta si govorio o Vjerovjesniku? Ako bude vjernik, kaže: On je Allahov rob i Allahov poslanik. Ja svjedočim da nema drugog boga osim Njega i da je Muhammed Njegov poslanik. Oni mu tada kažu: Znali smo da ćeš to reći. Zatim mu se kabur proširi za sedamdeset aršina (lakat) i osvjetli mu se. Onda mu se kaže: Spavaj! A on kaže: Pustite me da se vratim svojoj porodici i da ih obavijestim o svemu! Pa mu se ponovo kaže: Spavaj! Pa će zaspati poput mladoženje kojeg budi njemu najdraža osoba, kada će i biti proživljen iz svoje postelje.
A ako je bio munafik – licemjer, dvoličnjak, kaže: Ne znam! Slušao sam ljude kako govore nešto, pa sam i ja to govorio! Oni će mu reći: Znali smo da ćeš to reći! Zatim će biti rečeno zemlji: Stisni ga! Pa će ga zemlja toliko silno stisnuti da će mu kosti mimo kosti prolaziti i tako će neprekidno biti kažnjavan sve dok ga Allah dž. š. ne oživi iz te njegove postelje.” (Tirmizi)
Mrtvac u kaburu je svjestan, razuman, te registruje bolove i uživanja kao i ranije. Ništa se u njegovoj pameti ne mijenja, a pamet nije u okrilju ovih organa nego je ona nešto skriveno, nešto što upućuje nema dužinu ni širinu i ona je, sama po sebi, nedjeljiva i ona, ustvari, spoznaje stvari. Kada bi se kod čovjeka raspali svi njegovi organi i kada od njega ne bi ostalo nista izuzev spoznajućeg dijela, koji se ne može raspadati i dijeliti, čovjek bi i dalje u cjelini bio pametan, razuman i postojao bi, a upravo takvo stanje i nastaje nakon smrti. Taj dio smrt ne može prekinuti, niti ga uopće može snaći nepostojanje, navodi se u knjizi “Život poslije smrti”.
Muhammed b. El-Munkedir, Allah ga obasuo Svojom milošću, rekao je: “Čuo sam da na nevjernika u kaburu nasrće stvorenje, slijepo i gluho, koje u svojoj ruci nosi bič, na čijoj glavi je nešto poput kamiline grbe i time ga udara sve do Sudnjeg dana. Ne vidi ga, niti ga čuje.”
Ebu-Hurejre, Allah bio zadovoljan njime, rekao je: “Kada se umrli položi u kabur, dođu mu njegova dobra djela i opkole ga, pa ako mu dođu iz pravca glave, dolazi njegovo učenje Kur’ana. Ako mu dođu iz pravca nogu, dolazi njegovo dugo stajanje u namazu. Ako mu dođu iz pravca ruku one govore: Tako nam Allaha, nas je koristio za davanje sadake i učenje dova, tako da mu odavde ne možete prići. A ako mu dođu iz pravca usta, dolazi njegov post i zikr.Također pored njega dolaze i zaustavljaju se njegov namaz i sabur – strpljivost i govore: Što se tiče mene, da sam vidio bilo kakav nedostatak, ne bih bio njegov sudrug.”
Autor: M. H. – novi.ba
