Zašto je Muhammed, a.s., oženio Aišu – “djevojčicu”?

Ona je majka vjernika, a Uzvišeni Allah je naredio da je Muhammed, alejhiselam, oženi kada je imala 6 godina, a da u njegovu kuću dođe kada je imala 9 godina. Kada ovo razumijevamo ne smijemo i ne trebamo da ovo gledamo iz ugla Bosne i Hercegovine, Njemačke, Amerike… To trebamo i moramo posmatrati iz ugla Arabije u sedmom stoljeću.

Tada je bila potpuno normalna stvar da muškarac pita oca, u ovom slučaju Ebu Bekra Es-Siddika, da oženi njegovu kćerku. Tada je bio ‘urf ili običaj, nešto potpuno normalno, da se mlade djevojčice u tako mladim godinama udaju i odu živjeti u kući muža, ali ne da bi imale seksualni odnos sa njim već da bi se navikle na život nove porodice, da se sa svojim budućim mužem poveže emotivno kako bi u periodu kada bude sposobna za seksualni odnos svojevoljno pristupila tom odnosu. To je bio pripremni period upoznavanja i formiranja ljubavi između to dvoje.

Ebu Bekr nije bio neki hošlapter niti pijanica, on je bio jedan od najuglednijih i najpošteniji ljudi u Mekki. Također i Ummu Hani, tj. Aišina majka, je u društvu bila posebno cijenjena kao poštena i iskrena žena. Zar bi ljudi koji su poznati po najvećim moralnim vrijednostima dozvolili tako nešto (neki kažu pedofilija) da je to bilo pogrešno?

Ta ženidba je bila Objava od Allaha i nije nešto što je Muhammed, alejhiselam, sam od sebe uradio. Prilikom razumijevanja ovog slučaja bitno je razumjeti geografske razlike kao i razlike u vremenskom periodu u kojem se to desilo. Poznato je da djevojčice daleko brže sazrijevaju u toplijim predjelima, nego što je to slučaj na onim hladnijim.

Svakom razumnom je dovoljan dokaz ispravnost toga čina u tom vremenskom periodu činjenica da su mušrici, neprijatelji Muhammeda, alejhiselam, njemu svašta prigovarali ali mu nikada nisu prigovarali što je Aišu, radijallahu anha, oženio tako mladu. Uostalom, kasnije je Aiša, radijallahu anha, postala najveći učenjak ummeta nakon Poslanika, alejhiselam. Ona je prenijela ogroman broj hadisa i ona je ta koja je na njegov račun izrekla neke od najvećih pohvala što je iko ikada rekao.

Poznata je njena ljubomora prema Muhammedu, alejhiselam. Poznato je da je ona od svih njegovih žena bila jedina koju je on oženio kao djevicu i da je ona ta koju je on najviše volio nakon Hatidže, radijallahu anha. Logičko pitanje se postavlja: Ako je ona mrzila to što se udala za njega zašto ga je toliko neizmjerno voljela? Zašto nikada nije niti jednu jedinu ružnu riječ protiv njega rekla? Uostalom, u tom periodu je to bilo potpuno normalno i niko to nije smatrao nastranim ili pogrešnim.

Od mudrosti ovog braka svakako je i to da Aiša, radijallahu anha, prenese propise bračne intime u islamu a o kojoj druge muslimanke nisu mogle pitati Muhammeda, alejhiselam, zbog stida ili nekog drugog razloga. Također, od mudrosti je i to što je ona bila mlada, ambiciozna, pametna, inteligentna pa je mogla jasno i čisto razumjeti propise islama uzimajući ih sa izvora a zatim to prenijeti kasnijim naraštajima i drugim ashabima.

Kada je Poslanik, alejhiselam, preselio ona je imala samo 18 godina! Kada je preselila na ahiret imala je preko 70 godina, a nakon Poslanika, alejhiselam, nikada se više nije udala. Kako da mislimo loše o njoj kada je sve te godine nakon smrti Poslanika, alejhiselam, provela učeći i podučavajući druge vjeri Muhammeda, alejhiselam?

Na kraju, moram da se osvrnem na kršćane koji napadaju našu majku Aišu, radijallahu anha, za to što se udala tako mlada. Imam Kurtubi u svom tefsiru kao i imam Taberi spominju predaje kršćana i Jevreja da je Merjem, majka Isusa, imala 13 godina kada je zanijela Isa, alejhiselama. Nećemo pronaći da su je napadali što je zanijela tako mlada, već su je oni koji nisu vjerovali napadali zato što je ostala trudna a nije bila udata tako ne vjerujući u čudesno rođenje Isaa, alejhiselam.

Također bitno je napomenuti da je praksa udavanja mladih djevojčica bila poznata u Evropi, Africi, Americi itd. Npr. Sveti Augustin (350. g. n.e) je oženio djevojčicu od deset godina, zatim kralj Ričard II (~1400. g. n.e.) je oženio djevojčicu od sedam godina, a kralj Henri VIII (~1500. g. n.e.) je oženio šestogodišnju djevojčicu. Mnogo je takvih slučajeva u kršćanskoj Evropi i šire! Također, u Bibliji se kaže: “A sve mlade djevojke koje nisu poznale muškarca ostavite na životu za se. ” (Knjiga Brojeva, 31: 17-18) Štaviše, prije 1929. godine svećenici Engleske crkve su mogli ženiti djevojčice od 12 godina, a do 1983. godine to je dozvoljavao kršćanski kanonski zakonik.

U Sjedinjenim Američkim Državama u gradu Delaware 1880. godine, minimalan broj godina za udaju je bio sedam godina a u Kaliforniji je to bilo deset godina. Štaviše, čak i danas u nekim državama je to dozvoljeno (npr. 13. godina u Nju Hempširu i 14. godina u Nju Jorku, a u Masačjutsu je to 12. godina)

Na kraju molim Allaha da nam podari razumijevanje vjere i naše historije, a kod Allaha je svo znanje!

———————————————————
Piše: Eldar Tutnić, student IPF-a u Zenici na Odsjeku za islamsku vjeronauku

Akos.ba