Nikako ne dozvoli da te mržnja navede na nepravdu
Allah dž.š., kaže: „O vjernici, dužnosti prema Allahu izvršavajte, i pravedno svjedočite! Neka vas mržnja koju prema nekim ljudima nosite nikako ne navede da nepravedni budete! Pravedni budite, to je najbliže čestitosti, i bojte se Allaha, jer Allah dobro zna ono što činite!” (el-Ma’ida, 8.)
Šejhul-islam Ibnu Tejmijje rhm., kaže: „Imami Sunneta i Džema’ata, učenjaci i vjernici, kod njih je znanje (‘ilm), pravda (‘adl), i milosrđe (rahmet), pa znaju šta je istina sa kojom su u skladu sa Sunnetom, spašeni novotarija, i pravedni su prema onima koji skrenu sa puta Sunneta, pa makar oni bili i nepravedni prema njima, kao što Allah dž.š., kaže: „O vjernici, dužnosti prema Allahu izvršavajte, i pravedno svjedočite! Neka vas mržnja koju prema nekim ljudima nosite nikako ne navede da nepravedni budete! Pravedni budite, to je najbliže čestitosti!“
Imami Sunneta i Džema’ata, učenjaci i vjernici, su samilosni prema stvorenjima, i žele im svako dobro, uputu i znanje, i nikako im ne žele zlo, pa čak i onda kada ih „kažnjavaju“, i na njihovu grešku, neznanje ili zulum upozoravaju – cilj u svemu tome im je pojašnjavanje istine i milost prema ljudima, naređivanje dobra i odvraćanje od zla, te da cijela Vjera bude Božija, i da Allahova riječ bude gornja!
Ehli-sunnetski vjernici su oni koji se bore na Božijem putu, a oni koji se protivu njih bore – bore se na putu Taguta (raznih božanstava), poput Ebu Bekra el-Siddika r.a., koji se borio protivu otpadnika od islama (ehlul-riddeh), i poput Alije r.a., koji se borio protivu sekte Haridžija, ekstremista (gulat), i Seba’ijja. Njihova djela su bila iskrena prema Allahu dž.š., i u skladu sa Sunnetom Poslanika s.a.w.s., dok djela njihovih protivnika nisu bila niti iskrena niti ispravna već sama novotarija i slijeđenje strasti, pa su zbog toga i nazvani imenom novotari (ehlul-bid’ah), i sljedbenici strasti (ehlul-ehva’)!“ (Pogledaj: el-Reddu ‘alel-Bekri, 2/491.)
Šejhul-islam Ibnu Tejmijje rhm., kaže: „Ako neko potvori nekog čovjeka – potvorenome nije dozvoljeno da potvara onoga koji ga je potvorio, pa i da ga je pvi nepravedno proglasio nevjernikom (tekfir), ili griješnikom (tefsik), nije mu dozvoljeno da on njega nepravedno proglašava nevjernikom (tekfir), ili griješnikom (tefsik), pa i da mu proklinje oca ili pleme ili stanovnike njegova grada/države – nije dozvoljeno istom mjerom uzvraćati, jer su ipak u pitanju ljudi koji nisu zulum/nasilje činili. Allah dž.š., kaže: „O vjernici, dužnosti prema Allahu izvršavajte, i pravedno svjedočite! Neka vas mržnja koju prema nekim ljudima nosite nikako ne navede da nepravedni budete! Pravedni budite, to je najbliže čestitosti“ – ovim ajetom Allah dž.š., naređuje muslimanima da ih mržnja prema nevjernicima nikako ne navede na to da budu nepravedni: „Pravedni budite, to je najbliže čestitosti““ (Pogledaj: Medžmu’ul-Fetava, 28/381.; el-Sijasa el-Šeri’jjah, 1/205.)
Šejhul-islam Ibnu Tejmijje rhm., u komentaru ajeta: „O vjernici, dužnosti prema Allahu izvršavajte, i pravedno svjedočite! Neka vas mržnja koju prema nekim ljudima nosite nikako ne navede da nepravedni budete! Pravedni budite, to je najbliže čestitosti, i bojte se Allaha, jer Allah dobro zna ono što činite!” (el-Ma’ida, 8.) – kaže: „Allah dž.š., naređuje vjernicima da budu pravedni prema nevjernicima, i ako ih vjernici mrze zbog toga što im Allah dž.š., i Njegov Poslanik s.a.w.s., to naređuje. Allah dž.š., kaže: „Kad sudiš/vladaš, ljudima – sudi/vladaj, pravedno!“ (el-Ma’ida, 42.)“ (Pogledaj: el-Safedijja, 2/328.)
Šejhul-islam Ibnu Tejmijje rhm., kaže: „Svako dobro (hajr), spada u pravdu i pravičnost, i svako zlo (šerr), spada u zulum/nepravdu, pa ako je pravda obavezna u svakom pitanju i nad svakom osobom, i ako je zulum/nepravda, zabranjen u svakom slučaju i nad svakom osobom – onda nije dozvoljeno biti nepravedan prema bilo kome, ne bitno da li je musliman, nevjernik ili zalim-zulumćar, u pitanju. Zulum – nasilje i nepravda, polažu pravo na pravedni tretman. Allah dž.š., kaže: „O vjernici, dužnosti prema Allahu izvršavajte, i pravedno svjedočite! Neka vas mržnja koju prema nekim ljudima nosite – mržnja prema nevjernicima vas ne smije navesti na nepravdu – nikako ne navede da nepravedni budete! Pravedni budite, to je najbliže čestitosti!” (el-Ma’ida, 8.);
Allah dž.š., također kaže:
„…onima koji vas napadnu uzvratite istom mjerom i Allaha se bojte…” (el-Bekara, 194.);
„Ako hoćete da na nepravdu uzvratite, onda učinite to samo u onolikoj mjeri koliko vam je učinjeno; a ako otrpite, to je, doista, bolje za strpljive. & Strpljiv budi! Ali, strpljiv ćeš biti samo uz Allahovu pomoć. I ne tuguj za njima, i neka ti nije teško zbog spletkarenja njihova.” (el-Nahl, 126-127.);
„Nepravda se može uzvratiti istom mjerom, a onoga koji oprosti i izmiri se Allah će nagraditi; On, uistinu, ne voli one koji nepravdu čine. & Neće odgovarati onaj koji istom mjerom uzvrati za pretrpljenu nepravdu, & a odgovaraće oni koji ljude tlače i bez ikakva osnova red na Zemlji remete; njih čeka bolna patnja. & Strpljivo podnositi i praštati – tako treba svaki pametan postupiti.“ (el-Šura, 40-43.)
Na sve navedeno nas upućuje i hadis-kudsi, u kome Allah dž.š., kaže: „O robovi Moji, Ja sam zulum-nepravdu, Sebi zabranio, pa stoga je i vama zabranjujem! Nemojte jedni prema drugima nepravedni biti!“ (Muslim)
Ove riječi je Allah dž.š., uputio svim ljudima – da niko nikome nepravdu ne smije nanijeti, i ovo je glavni temelj na kojem se zasniva djelovanje jednog ‘alima u Šeri’atu – pravda kad je u pitanju krv, imetak, čast, porijeklo-pleme, obraz, zbog čega Sunnet propisuje kaznu-odmazdu, svakom onom ko povrijedi spomenute kategorije. Zulumćaru treba uzvratiti istom mjerom na njegov zulum, ali je ponekada teško ili nemoguće zadovoljiti pravdu, i istom mjerom uzvratiti, pa je zbog toga obaveza ono što je pravdi bliže, onoliko koliko se može. Allah dž.š., kaže: „…i da krivo na litru i na kantaru ne mjerite – Mi nikoga preko njegove mogućnosti ne zadužujemo…“ (el-En’am, 152.)“ (Pogledaj: Medžmu’ul-Fetava, 18/166.; el-Fetava el-Kubra, 1/98.)
Šejhul-islam Ibnu Tejmijje rhm., kaže: „Ne smije se pretjerivati prema griješnicima po pitanju mržnje spram njih, ili prezira ili zabranjivanja ili bojkotovanja ili kažnjavanja. Onima koji se griješe spram njih će se reći: Pazi ti sebe, a onaj koji luta ne može ti škoditi ako si se već uputio! – kao što Allah dž.š., kaže: „Neka vas mržnja koju prema nekim ljudima nosite nikako ne navede da nepravedni budete! Pravedni budite, to je najbliže čestitosti!” (el-Ma’ida, 8.); „I borite se na Allahovom putu protivu onih koji se bore protiv vas, ali vi ne otpočinjite s neprijateljstvom! – Allah, doista, ne voli one koji zapodijevaju kavgu.“ (el-Bekara, 190.); „…pa ako se okane, onda neprijateljstvo prestaje, jedino protivu nasilnika ostaje!” (el-Bekara, 193.) Mnogi ljudi koji naređuju dobro ili zabranjuju zlo, prelaze Allahove dž.š., granice, ili zbog svoga neznanja ili zbog svog zuluma-nasilja, što je oblast u kojoj se mora biti veoma precizan i temeljit, ne bitno da li se radi o nevjernicima (kuffar), licemjerima (munafikun) ili griješnicima (fussak)!“ (Pogledaj: Medžmu’ul-Fetava, 14/482.)
Šejhul-islam Ibnu Tejmijje rhm., kaže: „Poznato je da kada govorimo o ljudima koji nisu ashabi poput vladara/kraljeva, koji se razilaze i svađaju oko trona vlasti (mulk), ili uleme i šejhova koji se razilaze u pitanjima vjere/dina – obaveza je da govor o njima bude utemeljen na znanju i pravdi (‘ilm-‘adl), ne na neznanju i nepravdi (džehl-zulm). Pravda je obaveza svakog pojedinca spram svakog pojedinca, u svakoj situaciji, dok je nepravda-nasilje-zulum, apsolutno zabranjena, i u niukom slučaju nije dozvoljena!
Allah dž.š., kaže: „O vjernici, dužnosti prema Allahu izvršavajte, i pravedno svjedočite! Neka vas mržnja koju prema nekim ljudima nosite nikako ne navede da nepravedni budete! Pravedni budite, to je najbliže čestitosti, i bojte se Allaha, jer Allah dobro zna ono što činite!” (el-Ma’ida, 8.)
Ovaj ajet je objavljen povodom mržnje ashaba spram nevjernika, koja im je svakako od Allaha dž.š., bila naređena, ali i pored te naredbe im se opet naređuje da budu pravedni, i da ih mržnja ne smije navesti na zulum i nasilje spram nevjernika, a ako je tako sa nevjernicima šta tek onda reći kada je u pitanju mržnja spram muslimana zbog te’evila – pogrešnog tumačenja, šubhe – nejasnoće ili have nefsa – strasti i pohote duše!? Musliman je preči toga da mu se ne čini nasilje i nepravda, i preči je da se prema njemu bude pravedno nego li nevjernik, a ashabi Poslanika s.a.w.s., su najpreči pravednog odnosa prema njima u riječima i djelima. Pravda i njeni sljedbenici su ono na čijoj hvali, ljubavi i pohvali su složni svi stanovnici Zemlje, dok je zulum – nasilje i nepravda, nešto što je ogavno i mrsko svim stanovnicima zemlje, kao i zulumćari-nepravedni, koje svi ljudi kude i mrze!“ (Pogledaj: Minhadžul-Sunneh al-Nabavijjah, 5/80.)
Autor: Šejhul-islam Ibnu Tejmijje rhm.
Priredio: Sead ef. Jasavić prof.fikha
Minber.ba
