Aid el-Karni: Jedi halal hranu – bit ćeš zahvalan Allahu

Uzvišeni Allah nas je obavijestio da su Njegovi istinski i zahvalni robovi oni koji jedu halal i prijatnu opskrbu koju im je On darivao. Nakon što pojedu tu hranu, koju im je Allah potčinio i dao, oni se zahvale Uzvišenome. S druge strane, onaj ko se ne hrani halal imetkom i ne zahvaljuje Allahu nije istinski rob i pobožnjak. Uzvišeni Allah kaže: O vjernici, jedite ugodna jela kojima smo vas opskrbili i budite zahvalni Allahu, ako Mu istinski robujete.

Es-Sa’di u tefsiru ovog ajeta kaže: „Ajet upućuje na značenje da onaj ko je nezahvalan Allahu ne robuje samo Njemu, kao i da onaj ko Mu je zahvalan, istinski je rob Allahov jer izvršava ono što mu je naređeno. Ajet ukazuje i na to da je konzuiranje halal imetka uzrok činjenja dobrih djela i njihovog prihvatanja. Naredba zahvalnosti dolazi nakon spominjanja blagodati, jer zahvalnost čuva i održava blagodati koje već postoje i vraćaju izgubljene, kao što nezahvalnost uništava izgubljene i odnosi postojeće blagodati.“[1]

Ovaj ajet ističe vjernike, jer su vjernici najodabranija skupina ljudi na Zemlji. A pod jelom se misli na korištenje blagodati svih vrsta.

Ovo je Allahovo obraćanje onima koji su prihvatili Allaha i Poslanika, s.a.v.s., koji su Allahu iskazali robovanje i pokorili Mu se da trebaju jesti ukusnu i dozvoljenu hranu kojom ih je Uzvišeni opskrbio i dozvolio. Ovom dozvolom Uzvišeni Allah je dozvolio vjernicima ukusna jela koja su oni sami sebi uskratili, a nije im ih On zabranio. Vjernici ne brebaju biti poput nevjernika koji su zabranili lijepa i ukusna jela, a dozvolili loša i pokvarena. Zatim im Uzvišeni naređuje da Mu budu zahvalni na velikim blagodatima kojima ih je opskrbio; da Ga hvale svojim srcima, jezicima i djelima onako kako to On, Uzvišeni, zaslužuje zbog blagodati koje im je darivao i učinio prijatnim i dozvoljenim. Čovjekova zahvalnost Allahu je stroga obaveza: Ako Allahu istinski robujete. – ako se istinski pokoravate Njegovim naredbama, slušate i pokorni ste, obožavate samo Njega, ne pripisujući Mu druga.

Dok god čovjek želi samo Uzvišenom Allahu činiti ibadete, onda treba biti svjestan da bez zahvalnosti to ne može biti potpuno. Ebu Derda, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: „Uzvišeni Allah je rekao: „Ja, džini i ljudi smo u vijesti velikoj; Ja stvaram oni obožavaju drugoga, Ja ih opksrbljujem oni zahvaljuju drugome.“[2]

Zahvalnost Allahu na halal imetku je obaveza i to za onaj imetak koji čovjek pošteno, svojim rukama stekne radeći ono što je Uzvišeni Allah dozvolio. Što se tiče haram imetka stečenog krađom, otimanjem, kamatom, mitom i sličnim aktivnostima, to je zabranjen način sticanja imovine kojim Uzvišeni Allah nije zadovoljan i na takvom imetku čovjek ne može zahvaliti Allahu.

Muslim u Sahihu i drugi prenosioci prenose da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: „O ljudi, Allah je Lijep i prima samo lijepo. Uzvišeni je vjernicima naredio isto ono što je naredio i poslanicima: O poslanici, jedite ugodna jela i činite dobra djela, Ja, doista, znam ono što vi činite. I kaže: Ovjernici, jedite ugodna jela kojima smo vas opskrbili i budite zahvalni Allahu ako Ga istinski obožavate. Zatim je spomenuo putnika, raščupane kose i prašnjavoga, kako podiže ruke prema nebu i govori: „O Gospodaru, o Gospodaru!“ A njegova hrana je od harama, njegova odjeća je od harama, njegovo piće je od harama i sav je ogrezao u haramu, pa kako da mu dova bude uslišana.“[3]

Zahvalnost u sebi sadrži zikr i dovu, a ovaj hadis je pojasnio da je konzumiranje harama jedan od glavnih razloga odbijanja dove. Jer Allah je Lijep i voli lijepo. Zbog toga je Uzvišeni Allah u ajetu spojio ukusna i halal jela sa zahvalnošću i na osnovu toga se zaključuje da se zbog haram i loše hrane ne prima dova niti je zahvalnost na takvu hranu validna.

Učenjaci selefa su puno o ovome govorili, izražavajući svoj strah i bojazan od haram imetka koji uništaa dobra djela, odnosi berićet i spriječava uslišanje dove.

Prenosi se da je Davud, a.s., naredio glasniku da poziva: „O ljudi, okupite se da vas podučim bogobojaznosti.“ Kada su se okupili, Davud, a.s., je stao u mihrab, zaplakao se, a zatim zahvalio i veličao Allaha i rekao, pokazujući prema ustima: „O ljudi, u njih unosite samo ono što je halal i neka iz njih izlazi samo ono što je dobro.“

Navodi se da je prvi edeb jela jeste spoznati koja hrana je halal, a koja haram, koja je ugodna i prijatna i koja nije.[4]

Fudaj je upitan o ostavljanju mesa i habise (jelo od hurmi) iz skromnosti, pa reče: „Kakve veze habisa ima sa zuhdom? Kamo sreće da je jedeš, a budeš bogobojazan. Allah nije zabranio jelo onoga što je halal ukoliko se kloniš harama. Pogledaj, tvoje dobročinstvo prema roditeljima, održavanje rodbinskih veza, lijepo ophođenje prema komšiji, samilost prema muslimanima, suzbijanje srdžbe, opraštanje onima koji su ti nanijeli nepravdu, dobročinstvo prema onima koji su ti učinili zlo i strpljivost i podnošenje uvreda, sve to je mnogo preče nego da ostaviš jedenje hamise.“[5]

Ebu Abdullah en-Nebadži ez-Zahid je kazao: „Djelo se upotpunjuje s pet stvari: imanom ispunjenim spoznajom Uzvišenog Allaha, spoznajom istine, iskrenošću u djelima, radu po sunnetu i halal-ishrani. Ako nestane jednog, onda djelo nije potpuno. Ako spoznaš Allaha, ali nisi spoznao istinu, od tog djela nema koristi. Ako si spoznao istinu, ali nisi spoznao Allaha ni od takvog djela nema koristi. Ako spoznaš Allaha i spoznaš istinu, ali tvoje djelo ne bude iskreno radi Allaha, od njega nećeš imati nikakve koristi. Ukoliko spoznaš Allaha, spoznaš istinu i budeš iskren u svome djelu, a ne radiš po sunnetu Allahovog Poslanika, onda ni to djelo nije od koristi. Ako sve četiri stvari ispuniš, ali se ne hraniš halal nafakom, onda od tvoga djela nema koristi.“[6]

Mejmun b. Mehran je kazao: „Čovjek neće biti bogobojazan sve dok prema sebi ne bude strožiji nego ortak u firmi, dok sebi ne položi račun odakle mu je odjeća, odakle hrana i odakle piće.“

Huzejfe el-Meraši je kazao: „Svako dobro je sadržano u dvijem riječima: halal opskrbi i iskrenom djelu prema Allahu.“

Ebu Hafs en-Nejsaburi je rekao: „Najljepši način na koji se rob može približiti Gospodaru jeste iskazivanje svoje potrebe i nemoći pred Njim, slijeđenje sunneta i traženje halal-hrane.“

Jusuf b. Esbat je kazao: „Kada se neki mladić posveti vjeri, onda Iblis kaže šejtanima: ‘Provjerite odakle mu je opskrba.’ Ako mu je opskrba loša, onda im se obrati: ‘Pustite ga, nemojte se njime zamarati. Pustite ga neka traga i neka se muči, dovoljan je sam sebi.’“

Sehl b. Abdullah je kazao: „Ko bude vodio računa o svojoj hrani, bit će obasut skromnošću i bez truda.“

Neki čovjek je upitao Sufjana es-Sevrija o vrednosti prvoga saffa, pa mu je ovaj odgovorio: „Pogledaj komad hljeba koji jedeš kako si ga stekao i klanjaj u posljednjem saffu.“ Kao da je kod ovog čovjeka vidio zanemarivanje toga, paga je želio upozoriti na bitnije od onoga što je pitao.

Ibrahim b. Edhem je kazao: „Čovjek je dostigao dobro tek onda kada je razmišljao o onome čime puni svoj stomak.“

Jahja b. Mu’az je rekao: „Pokornost je Allahova riznica, njen ključ je dova, a njegovi zubi su su halal ishrana.“

Ibn Mubarak je kazao: „Draži mi je jedan dirhem bez sumnje nego da podijelim stotinu hiljada dirhema, i stotinu hiljada dirhema sve dok nije nabrojao sedam stotina hiljada dirhema.“

Od Aiše, r.a., se prenosi da je ispričala: „Ebu Bekr je imao jednog mladića koji je izdvajao prihod i Ebu Bekr je jeo od toga. Jednog dana je donio nešto i Ebu Bekr je jeo od toga, a momak mu reče: „Znaš li šta je ovo?“

„Šta je to?“ – upitao je Ebu Bekr.

On odgovori: „U džahilijetu sam gatao i varao i to sam dobio kao protuuslugu za svoj posao.“

Ebu Bekr, r.a., je stavio prst u usta i povratio sve što je bilo u stomaku.“[7]

Svi ovi primjeri bojažljivosti i strahovanja selefa od upadanja u haram-imetak bili su zbog bojazni za prihvatanjem djela; zikra, zahvalnosti, dove i ostalih ibadeta.

Nema sumnje da je vid zahvalnosti na blagodatima i njihovo nenijekanje sticanje tih blagodati na halal način. Zbog toga su oni i potvrđivali i često isticali ovo značenje, tako da je Fudaj, r.h., kada bi definirao ehlu-s-sunnet govorio: „Ehlu-s-sunnet su oni koji vode računa o onome što jedu.“

Jahja b. Me’in je ispjevao stihove:

Imetak odlazi, bio halal ili haram

Nestat će, al’ će tragovi njegovi ostati.

Nije bogobojazan istinski niko

Sve dok mu hrana i piće ne budu halal.

Dok mu odjeća kojom se ogrće ne bude od halala

I zahvalnost na blagodatima Allahu prva obaveza.

To nam je Vjerovjesnik od Gospodara prenio

Pa neka je na Vjerovjesnika salavat i selam.

Gospodaru, zadovolji nas halalom da ne posegnemo za haramom, zadovolji nas Tvojim blagodatima da se ne okrenemo drugome. Pomozi nam da Te spominjemo, da Ti zahvaljujemo i ibadet činimo. Budi nam pomagač i potpora.

[1] Tejsiru el-Kerim, Es-Sa’di, 81/1.

[2] Taberani u Musnedu eš-Šamijin, br. 974, Bejheki u Šu’ab el-imanu, br. 4243.

[3] Muslim, 703/2.

[4] Et-Tezkira el-Hamdunija, 81/9.

[5] El-Mustatrif fi kulli fenni mustazrif, 186/1.

[6] Džami’u el-ulum ve el-hikem, el-Arnaut, 262/1.

[7] Buhari, 3842.

Prijevod i obrada:

IslamBosna.ba