Poučna priča: Koliko koštaju riječi “Volim te”?

Bavio se istim poslom kao i njegov otac, bio je u istom sportskom timu, pa je čak i živio u istoj ulici.

I premda se kasnije oženio i imao sopstvenu djecu, čitav život je čekao na očevu potvrdu sopstvenih dostignuća.

Kada mu se otac jako razbolio, ovaj moj prijatelj je proveo mnogo vremena kraj njegove postelje.

Jednog dana, malo prije nego što je preminuo, starac je rekao svom sinu: „Dječače moj, volim te! Uvijek si bio predivan sin, i tako se ponosim tobom.“

Moj prijatelj je briznuo u plač, jer je tada konačno čuo riječi koje je čekao cijelog života. (Izvor: knjiga „60 Tips for Self-Esteem“ Lynde Field)

Poruka ove predivne priče je jasna: nemojte se ustručavati da pokažete koliko cijenite i volite ljude oko sebe. Zapitajte se koga cijenite i volite u vašem životu?

Jeste li to ikada rekli toj osobi? Ako niste, onda to učinite.

Koliko puta supruge čeznu za lijepom riječju od muževa, a ovi toga nisu ni svjesni?

U vremenu kada se se međuljudski odnosi nalaze u velikim problemima, potrebno je oživjeti praksu upućivanja komplimenata i pohvala našim voljenima, našim dragima koji možda dugo vremena čekaju da im kažemo da ih volimo, baš poput čovjeka iz ove priče.

Znajte da kada pohvalimo druge ljude i odamo im priznanje, oni osjete povećanje sopstvenog samopoštovanja, a i mi isto tako! Kad god pomognete nekoj osobi da se osjeća dobro u vezi s sobom, onda se i vi osjećate mnogo bolje.

Zato svi vi koji imate nekoga ko vas voli, ne zaboravite da budete blagi i milostivi spram njih. Kao što je Allah bio prema nama kad ih je poslao u naš život. Jer doista niti ne znamo koliko nam neko znači dok ga ne izgubimo. Pa nemojte čekati taj trenutak i ne odgađajte dobra djela.

Ne gubite vrijeme. Odmah se sjetite nekog ko vas voli, ili koga vi volite. Otiđite i recite im to. Recite im koliko vam znače i koliko su vaši životi ljepši zbog njih. Uradite to zbog Allaha, čisto. Bez traženja ičega zauzvrat. Uradite to i tada ćete znati da ste uistinu blagoslovljeni i sretni.

Za Akos.ba piše: Nedim Botić