Berićet je u ranom ustajanju

Sahr El-Gamidi, r.a., pripovijeda da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Allahu moj, daj mome ummetu berićet u ranim satima!” (Ebu Davud, 2606, Tirmizi, 1212, Darimi, 2435, Ahmed, 15784, Ibn Hibban, 3754, sahih)

Od predznaka blizine Sudnjeg dana je tekarubuz-zeman, a to znači da neće biti berićeta u vremenu, pa će mjesec biti kao sedmica, sedmica kao dan, dan kao sat itd.

Za krizu i tjeskobu u vremenu koju, manje više svi osjećamo, dobro će nam poslužiti ovaj hadis koji u sebi nosi jednu veliku korist, koje nismo ni svjesni a to je ova Pejgamberova, s.a.v.s., dova za berićet i blagoslov u nafaki i svemu drugom, u jutarnjim satima dana. S obzirom da su Poslanikove, s.a.v.s., dove primljene i kabul onda trebamo iskoristiti ovu priliku za sve naše poslove i potrebe. Ove Poslanikove, s.a.v.s., riječi potvrđuje i njegova praksa, pa je Pejgamber, s.a.v.s., kada bi slao vojsku ili neku izvidnicu, činio bi to rano ujutro. Čak se za ovog ashaba koji prenosi ovaj hadis kaže da je bio trgovac, pa kada bi slao svoje radnike u trgovinu, činio bi to u ranim jutarnjim satima, pa mu se berićet povećao i postao je vrlo bogat čovjek, i to kao rezultat ove Poslanikove, s.a.v.s., dove.

Također, kada se krene na put treba podraniti, i lijepo je krenuti na put četvrtkom ujutro, jer se u Ebu Hurejrinoj, r.a., predaji ovog hadisa to naglašava, pa se kaže: “Allahu moj, daj mome ummetu berićet četvrtkom u ranim satima!” (Ibn Madže) Džabir, r.a., prenosi da je Pejgamber, s.a.v.s., u pohod na Tebuk krenuo u četvrtak ujutro i kada je stavio svoju nogu u uzengiju, proučio je upravu ovu dovu: “Allahu moj, daj mome ummetu berićet u ranim satima!” (Mekarimul-ahlak, El-Haraiti, 803)

Aiša, r.a., pripovijeda da je Pejgamber, s.a.v.s., rekao: “Podranite za nafakom i svojim potrebama ujutro, jer je berićet i uspjeh u jutarnjem ustajanju!” (Bezzar i Taberani)

Nažalost jutarnje vrijeme je ono koje veliki broj ljudi provede u spavanju, jer nisu uspjeli napraviti dobar raspored svoga vremena. Najbolji recept za to je: rano leći i s lahkoćom rano ustati. Osman, r.a., pripovijeda da je Pejgamber, s.a.v.s., rekao: “Jutarnje spavanje sprečava nafaku.” (Ahmed i Bejheki) Iako ovaj hadis nema jak sened, njegovo značenje podupiru hadisi u kojima se podstiče na rano ustajanje. Prenosi se također, da je Pejgamber, s.a.v.s., jednom prilikom, nakon sabah namaza prošao pored kuće svoje kćerke Fatime, pa ju je zatekao da spava (legla je nakon sabah-namaza), te ju je probudio i rekao: “Kćerkice moja, ustani i budi prisutna podjeli nafake od tvoga Gospodara i nemoj biti od nemarnih!” (Bejheki).

Prenosi se da je Abdullah ibn Abbas, r.a., zatekao jednog svoga sina kako spava nakon izlaska sunca pa mu je rekao: Ustani, zar spavaš u vrijeme kada se nafaka dijeli, jer je to vrijeme kada treba ići za nafakom. (Ibn Muflih, El-Adabuš-šerijje)

Od najvećih blagodati ranog ustajanja je klanjanje sabah-namaza, pogotovo u džematu. Aiša, r.a., pripovijeda da je Pejgamber, s.a.v.s., rekao: “Dva rekata sabahskog sunneta bolja su od dunjaluka i svega što je na njemu.” (Muslim) Kad je ovako sa sunnetima, šta je onda sa farzom. Poznat je Enesov, r.a., hadis u kojem Pejgamber, s.a.v.s., kaže: “Ko klanja sabah u džematu, zatim sjedne spominjati Allaha do izlaska sunca, te klanja dva rekata, ima nagradu kao da je obavio hadž i umru, potpuno.” (Tirmizi) U drugim hadisima se spominju i druge nagrade, ulazak u Dženet i zaštita od Vatre, a to je sve zbog berićeta ovog ranog ustajanja. Uzvišeni Allah poziva Svoje robove da iskoriste ovo berićetli vrijeme radi postizanja svojih dunjalučkih potreba a istovremeno im za to obećava i ahiretsku nagradu.

Ibnul-Kajjim -rahimehullah- je u svojoj knjizi Hadil-ervah, rekao da se u nekim predajama spominje da je od posebnih džennetskih vremena, jutarnje vrijeme kada se širi svjetlost, pa sve dok ne izađe sunce. To je vrijeme kada još nema sunca, ali nema ni prevelike hladnoći. Ako se ovo vrijeme spominje kao dženetsko vrijeme, vrijeme vječnosti i neprekidnosti, svaki vjernik trebao bi i na dunjaluku ovo vrijeme biti aktivan u korisnim poslovima i dobrim djelima. Rano jutro je uglavnom najljepši dio dana i najbolje vrijeme i za umni i za fizički rad. Također se spominje da će dženetlijama biti davana opskrba baš u ovom vremenu. Allah, dž.š., kada opisuje dženetske vrtove, kaže: “…u njima prazne besjede neće slušati, već samo: ”Mir!” i u njima će i ujutro i navečer opskrbljeni biti. (sura Merjem, 62)

Jutarnje vrijeme skupa sa predvečernjim je posebno naglašeno u nekoliko kur’anskih ajeta, prilikom obavljanja namaza u tim vremenima, a to su sabah i ikindija. Allah, dž.š., kaže: “…i veličaj Gospodara svoga i zahvaljuj Mu prije sunčeva izlaska i prije zalaska.” (sura Kaf, 39) Ko to vrijeme bude provodio u ibadetu i onome što mu je propisano, zarađuje veliku nagradu. Ko u tome ustraje Pejgamber, s.a.v.s., mu obećava veliku nagradu pa kaže: “Ko klanja sabah i ikindiju (berdejni) ući će u Dženet.” (muttefekun alejhi) Predsabahsko vrijeme je vrijeme spavanja a ikindijsko vrijeme je vrijeme najvećeg posla, pa ko ostavi spavanje radi Allaha (obavi sabah-namaz) i ne dozvoli da ga dunjaluk zavede, pa da ga prođe ikindija namaz, taj zaslužuje Allahovu milost, ulazak u Dženet i zaštitu od Vatre.

Havrat b. Džubejr je rekao: „Spavanje ujutro je znak neznanja, oko podne odlika, a pred kraj dana glupavost.“ (El-Edebul-mufredu, br. 1235)

Fuad Sedić, Preporod