Blud i prostitucija u svjetlu islamskog učenja i šeriatskopravnih propisa

Nesporna je činjenica na koju ukazuje i Allahova objava, a to je da je širenje nemorala, bluda i prostitucije jedan od presudnih uzroka stradanja i propasti ranijih naroda, civilizacija i kultura. Kur’anska kazivanja (qasas) o prethodnim Allahovim poslanicima i njihovim narodima nedvojbeno upućuju na ovaj zaključak. Ovom prilikom dovoljno je podsjetiti se na Lutov narod koji je totalno uništen zbog svoje moralne izopačenosti. Nema dileme da slična sudbina i kraj očekuje sve narode i društva koji krenu stopama uništenih naroda.

Mada i u predtranzicijskom periodu moral i čudoređe nisu bili na zavidnom nivou, ipak stoji konstatacija da se u državama, društvima i zajednicama u tzv. tranzicijskom periodu, u koje se ubraja i naša država i naši narodi, osjeća pojačan proces širenja raznih vrsta nemorala koji zahvata gotovo sve sfere i strukture društva. Posebno bih ovdje istakao problem vanbračnih seksualnih odnosa, silovanja i prostitucije. Potpuno sam siguran i uvjeren da siromaštvo i velika nezaposlenost nisu jedini, pa ni najvažniji uzrok ovakvog stanja. Primjetni su pokušaji i nastojanja vlasti (uz asistenciju međunarodnih činilaca) da se predstavi javnosti kao odlučan borac protiv organiziranog kriminala i prostitucije. Međutim, jasno je svima da se vlast sa svojim neadekvatnim krivičnopravnim propisima u oblasti borbe protiv prostitucije, silovanja i sličnih krivičnih djela zapravo može tretirati nekom vrstom saučesnika u širenju ove pogubne društvene pošasti. Zakonodavstvo (i društvo u cjelini) koje dozvoljava blud, tolerira pornografiju, zabranjuje, ali blago kažnjava silovanje i prostituciju, ne može biti uspješno u borbi protiv ovih društvenih zala i velikih grijeha. Neophodno je izvršiti reviziju zakonskih rješenja u ovoj oblasti i uskladiti ih s realnim stanjem na terenu, tj. suočiti se s porastom kriminaliteta putem pooštrenih sankcija, ali i kroz preispitivanje vrijednosti koje dominantno utječu na kreiranje društvenog ambijenta pogodnog za širenje nemorala i svih oblika kriminala. Cilj ovoga rada jeste ukazati na iskustvo islama i njegovu zakonsku regulativu s kojom se on odlučno obračunao sa spomenutim društvenim problemima i kriminalnim djelima.

Jedna od pet temeljnih vrijednosti i dobara koje štiti Šerijat (mekasidu-š-šeri’a) jeste čast (‘ird) i potomstvo (nesl). Radi zaštite ovih vrijednosti Šerijat je ustanovio niz zakonskih odredbi i propisa kojima se sankcionira ugrožavanje spomenutih zaštićenih dobara od kojih su najvažnije i najdjelotvornije sankcije iz kategorije hadda1 za vanbračni polni odnos (haddu-z-zina) i sankcija za nedokazanu optužbu za blud (haddu-l-kazf). Pored spomenutih krivičnopravnih propisa, postoje i drugi propisi iz sfere građanskopravnih i moralnih normi, a koji se odnose na problem bluda i prostitucije.

Definicija bluda (zinaluka) i prostitucije

Blud je, prema islamskom učenju, svaki zabranjeni spolni odnos muškarca i žene.
Prostitucija je organizirani oblik vanbračnih spolnih odnosa pri čemu neko lice (žena ili muškarac) za novčanu ili neku drugu materijalnu korist ima spolni snošaj ili čini druge seksualne radnje s individualno neodređenim brojem lica u cilju zadovoljenja njihovog spolnog prohtjeva.2

Zabrana svakog oblika bluda i vanbračnih seksualnih odnosa u islamu

Uzvišeni Allah stvorio je čovjeka da bude halifa na Zemlji, tj. da upravlja i koristi se Allahovim blagodatima i resursima na Zemlji, kao i van nje. Pojam hilafeta obuhvata korištenje, zaštitu, izgradnju, kultivaciju i uređenje Zemlje i života na njoj, shodno uputama Uzvišenog Stvoritelja. Misiju namjesništva (hilafeta) nije moguće izvršiti bez kontinuiteta života ljudske vrste na zemlji. A da bi se to ostvarilo, Uzvišeni Allah usadio je u ljudsku prirodu skup nagona i poriva koji čovjeka svojom snagom vode osiguranju kontinuiteta njegove egzistencije i kao individue i kao vrste. Jedan od tih nagona jeste i seksualni nagon, čijim udovoljavanjem čovjek održava svoju vrstu. Ovaj je nagon prirodna stvar i stvoren je kao poticaj. On je veoma jako izražen kod čovjeka i traži oduška za svoje zadovoljenje. Čovjek se ovdje nalazi pred tri mogućnosti:
1. da tom nagonu pruži neograničenu slobodu, bez ikakvih granica i smjernica koje će ga kanalisati i usmjeravati, i tako spriječiti totalnu moralnu i društvenu anarhiju;
2. da ga u potpunosti sputa i uguši i tako dovede u pitanje opstanak ljudske vrste na Zemlji;
3. da ovaj nagon usmjeri i uredi na način koji de spriječiti moralnu anarhiju, ali i omogućiti njegovo zadovoljenje i prirodnu reprodukciju i produženje života ljudske vrste. Islam je odabrao ovu treću mogućnost označavajući je kao srednji put. Taj srednji put islama podrazumijeva zadovoljavanje seksualnog nagona putem ustanove braka. Brak je kontrolni mehanizam i sigurnosni ventil za seksualni moral. On je tvrđava i zaštita od razvrata i bluda. Uzvišeni kaže: “I jedan od dokaza Njegovih jeste to što za vas, od vrste vaše, stvara žene da se uz njih smirite, i što izmedu vas uspostavlja ljubav i samilost; to su, zaista, pouke za ljude koji razmišljaju. (Er-Rum, 21) “I ženite se njima, s dopuštenjem vlasnika njihovih, i dajte im vjenčane darove njihove, kako je uobičajeno, kada su čedne i kada javno ne čine blud i kada tajno ne žive s ljubavnicima.” (En-Nisa’, 25)
Prve dvije mogućnosti, koje zapravo predstavljaju put moralne razuzdanosti i bluda, odnosno put monaštva i askeze, islam je odbacio kao neprirodne, neprimjerene, štetne i kontraproduktivne sa stanoviša ljudskog roda.
Osim što je zabranio blud u svim njegovim oblicima i formama, islam je zabranio i sve predradnje i djela koja mogu voditi ovome grijehu ili poticati na njega. Uzvišeni Allah kaže: “I ne primičite se bludu, jer to je razvrat i ružan put.” (El-Isra’, 32)
Jedna od značajki politike islama u oblasti krivičnopravnog zakonodavstva i području zabrana općenito jeste preventivna zabrana svih puteva, sredstava i radnji koje vode zabranjenom djelu (seddu-z-zera’ia). Ovaj princip može se jasno uočiti u navedenom kur’anskom ajetu u kojem se zabranjuje i samo približavanje bludu, tj. sve one radnje i sredstva koja bi mogli voditi ka bludu. Ovdje ćemo spomenuti neke od ovih zabrana.

Zabrana osamljivanja sa stranom ženom

Pod pojmom “strana žena” podrazumijeva se svaka žena s kojom muškarcu nije zabranjeno stupiti u brak trenutno ili nakon otklanjanja privremene bračne smetnje. Zabranjeno je muškarcu osamljivanje s takvom ženom, kao i ženi sa stranim muškarcem, u prostoriji koja se ne tretira javnom, bez prisustva mahrema ili drugih lica. Allahov Poslanik, a.s., kaže: “Ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan neka se nipošto ne osamljuje sa ženom bez njezina pratioca (mahrema), jer je onda s njima u društvu šejtan.”3 Ovo upozorenje i zabranu treba shvatiti najozbiljnije i izbjegavati ulaziti u prostorije, makar one bile i javne, bez potrebe, ako de to dovesti do osamljivanja sa stranom ženom, a posebno strogo voditi računa o tome da do osamljivanja ne dođe u privatnim stanovima, kućama, radnjama i sl. I rođaci koji nisu mahremi ženama kod kojih dolaze, trebali bi o tome voditi računa. Nije razlog ove zabrane nepovjerenje u ljude, nego njihova zaštita od sumnji, šejtanskog navođenja na zlo i loših misli koje može izroditi osamljivanje muškarca i žene.4

Zabrana gledanja u drugi spol sa strašću

U cilju uspostave efikasnog mehanizma kontrole nad seksualnim nagonom islam je zabranio bespotrebno gledanje, a posebno bezrazložno oduljivanje pogleda muškarca prema ženi i žene prema muškarcu, jer je oko ključ srca, a pogled vijesnik zavođenja i preljube. Stoga je Allah, dž.š., naredio vjernicima i vjernicama da obore poglede svoje i vode brigu o stidnim mjestima svojim: “Reci vjernicima neka obore poglede svoje i neka vode brigu o stidnim mjestima svojim, to im je bolje, jer Allah uistinu zna ono što oni rade. A reci vjernicama neka obore poglede svoje i neka vode brigu o stidnim mjestima svojim, i neka ne dozvole da se od ukrasa njihovih vidi išta osim onoga što je ionako spoljašnje, i neka vela svoja spuste na grudi svoje, neka ukrase svoje ne pokazuju drugima, to mogu samo muževima svojim, ili očevima svojim, ili očevima muževa svojih, ili sinovima svojim, ili sinovima muževa svojih, ili braći svojoj, ili sinovima braće svoje, ili sinovima sestara svojih, ili prijateljicama svojim, ili robinjama svojim, ili muškarcima kojima nisu potrebne žene, ili djeci koja još ne znaju koja su stidna mjesta žene, i neka ne udaraju nogama svojim da bi se čuo zveket nakita njihova koji pokrivaju.” (En-Nur, 30-31)
Pohotno i zavodničko upućivanje pogleda prema drugom spolu Poslanik, a.s., nazvao je zinalukom: “Oči mogu činiti blud, ruke i noge mogu zinalučiti, a sve to potvrdit će ili demantirati spolni organ”, kaže Resulullah, a.s.5

Zabrana gledanja u tuđi avret (stidna mjesta)

Posebno je zabranjeno gledati u avret, tj. stidna mjesta drugih osoba.6 Poslanik, a.s., kaže: “Neka muškarac ne gleda u avret drugog muškarca i neka žena ne gleda u avret druge žene. Neka se muškarcc ne priljubi uz drugog muškarca pod jednim pokrivačem, a ni žena uz drugu ženu pod jednim pokrivačem.”7
Postoji niz drugih zabrana kojima je cilj zatvaranje i presijecanje svih puteva koji bi mogli voditi bludu i prostituciji, kao što je zabrana ulaska u javna kupatila bez pokrivenog avreta, zabrana odlaska na mješovite plaže i bazene, zabrana odlaska u disko klubove, plesne dvorane i slična mjesta u kojima se posjetioci otvoreno ili prikriveno pozivaju i podstiču na blud, zabrana snimanja, prikazivanja, gledanja i rasturanja pornografskih i erotskih sadržaja putem filmova, interneta, štampe, radija, televizije i sličnih sredstava, i mnoge druge zabrane sličnog sadržaja, karaktera i cilja.

Kazna za blud i prostituciju

Blud je strogo zabranjen (haram) u Šerijatu i predstavljaveliki grijeh za koji su propisane stroge ahiretske i dunjalučke kazne. Uzvišeni kaže nabrajajući svojstva robova Milostivoga: “I koji ne bludniče – a ko to radi, iskausit će kaznu; patnja će mu na onom svijetu udvostručena biti i vječno će u njoj ponižen ostati; ali onima koji se pokaju i uzvjeruju i dobra djela čine, Allah će njihova hrđava djela u dobra promijeniti, a Allah prašta i samilostan je.” (El-Furkan, 68, 69, 70)
Brojni su hadisi Allahova Poslanika, a.s., u kojima se upozorava na pogubne posljedice bluda.
U hadisu koji je zabilježio Bejheki navodi se da je Vjerovjesnik, a.s., rekao: “Klonite se bluda, jer on donosi šest posljedica: tri na ovome svijetu, a tri na ahiretu. Na ovome svijetu blud uklanja ozarenost i produhovljenost, donosi siromaštvo i smanjuje životni vijek. A posljedice bluda na ahiretu su: Allahova srdžba, težak obračun i vječna džehennemska vatra.”
“Lica bludnika će plamtjeti vatrom”, veli Poslanik, a.s., u hadisu koji je zabilježio Taberani.
“Iman napušta čovjeka u momentu činjenja bluda i vraća mu se tek kada završi s tim činom”, kaže Poslanik u hadisu koji su zabilježio Ebu Davud, Tirmizi, Bejheki i Hakim.
Posljedice bluda ne trpi samo bludnik, već se one protežu i na cjelokupno društvo. Poslanik, a.s., o tome kaže: “Moj će ummet biti u dobru, kompaktan i povezan, sve dok se ne namnože u njemu vanbračna djeca. A kada se to dogodi, onda je blizu dan kada će ih Allah sve kazniti Svojom kaznom.”8
Osim ahiretskih kazni i dunjalučkih kazni općeg karaktera, za bludnike su predviđene i oštre pojedinačne kaznene sankcije. Kur’an izričito propisuje: “Bludnicu i bludnika izbičujte sa stotinu udara biča, svakog od njih, i neka vas pri vršenju Allahovih propisa ne obuzima prema njima nikakvo sažaljenje, ako u Allaha i u onaj svijet vjerujete…” (En-Nur, 2) Ova je kazna predviđena za ledične bludnike, ukoliko se dokaže krivično djelo bluda na propisani način. Osim spomenute kazne, za nebračne bludnike (koji nisu imali bračnu konzumaciju u legalnom braku) u hadisu je predviđena i kazna u vidu protjerivanja (tagrib) iz mjesta gdje je učinjeno krivično djelo u neko drugo mjesto u trajanju od jedne godine. Ova kazna, prema mišljenju hanefijskih pravnika, nije dio hadda, već spada u sferu t’azira – diskrecionog prava sudije. Šafijski i hanbelijski pravnici smatraju da je progonstvo dio hadda.9

Za bludnike koji se nalaze u braku predviđena je najstroža kazna, o čemu se iscrpno govori u šerijatskom krivičnom pravu. Kazna za blud jeste isključivo Allahovo pravo, tj. javnopravnog je karaktera, s obzirom na teške posljedice koje blud ostavlja na društvo, porodicu, potomstvo i društveni sistem u cjelini, te stoga ne može biti abolirana ukoliko se na valjan način dokaže ovo krivično djelo. U stvarnosti, teško je dokazati krivično djelo bluda, s obzirom na potreban broj svjedoka (četiri svjedoka), te su se kazne hadda za blud rijetko izvršavale, i to uglavnom na osnovu priznanja samih počinitelja i njihove želje da se na taj način očiste od grijeha. No, kazne za blud koje su spomenute u Kur’anu i hadisu ostaju kao trajno upozorenje i činilac odvraćanja od ovog opasnog i gnusnog grijeha.
Treba naglasiti da pravo primjene šerijatskih krivičnih sankcija ima isključivo nadležna islamska državna vlast, a nikako pojedinci, građanska udruženja, organizacije, centri i sl.
Što se tiče organiziranog bavljenja prostitucijom, podvođenja i navođenja na prostituciju, ova krivična djela mogu se podvesti pod krivična djela širenja nereda na zemlji (fesad) za koja se mogu izreći oštre sankcije od suda, uključujući i najteže kazne.

Zabrana sklapanja braka s bludnicom / bludnikom i prostitutkom

Osoba koja čini blud, ili je to činila ranije, trpi i određene građanskopravne, moralne i društvene sankcije. Takva je osoba sama sebe diskreditirala u očima drugih ljudi i izazvala njihov prezir i nipodaštavanje.
S obzirom da je bludnik, odnosno bludnica, u svakom pogledu (vjerskom, pravnom, moralnom i društvenom), prezrena i nepoželjna osoba, islam je zabranio stupanje u brak s njom. Uzvišeni Allah kaže: “Bludnik se ne treba ženiti osim bludnicom i mnogoboškinjom, a bludnica ne treba da bude poželjna osim bludniku ili mnogobošcu, to je zabranjeno vjernicirna.” (En-Nur, 3) Povod objavljivanja ovog ajeta bilo je traženje dozvole jednog ashaba od Allahovog Poslanika, a.s., da se oženi bivšom prostitutkom s kojom je održavao kontakte u doba džahilijjeta. Poslanik, a.s., zabranio mu je, nakon što mu je proučio spomenuti ajet, ženidbu s njom riječima: “Ne ženi se njome!”10 Isti propis odnosi se i na muškarca bludnika ili svodnika. Čestite žene ne bi se trebale udavati za takve osobe. Ukoliko bi se dotična osoba iskreno pokajala i potvrdila svoje pokajanje ustrajnošću u činjenju dobrih djela, ne bi smetalo stupiti u brak s njom, ali je ipak bolje birati za bračnoga druga čestitu i duboko moralnu osobu, koja nema moralnih mrlji iz ranijih faza svoga života. Uzvišeni kaže: “Nevaljale žene su za nevaljale muškarce, a nevaljali muškarci za nevaljale žene; čestite žene su za čestite muškarce, a čestiti muškarci za čestite žene.” (En-Nur, 26)

Zabrana homoseksualnih i lezbijskih veza i kazna za ova krivična djela

Kao što zabranjuje nezakonite heteroseksualne odnose (zinaluk), Šerijat strogo zabranjuje i homoseksualne i lezbijske odnose. O gnusnom i razvratnom djelu homoseksualne veze Kur’an kaže: I Luta, kad reče narodu svome: “Zašto činite razvrat koji niko prije vas na svijetu nije činio? Vi sa strašću prilazite muškarcima, umjesto ženama. Ta vi ste narod koji sve granice
zla prelazi!” (El-A´raf, 80, 81) Ova vrsta razvrata nikada ne može biti legalna i zakonita, te je kažnjiva u svakom slučaju. Karakter i visina kazne za ovo krivično djelo predmet su spora među islamskim pravnicima. Većina islamskih pravnih škola (malikijska, šafijska i hanbelijska) smatraju da će se počinitelji ovog djela kazniti analogno kazni za blud. U jednome hadisu navodi se da je Poslanik, a.s., rekao: “Kada vidite da neko radi ono što je radio Lutov narod (homoseksualni odnos), ubijte i aktivnog i pasivnog učesnika.”11 Hanefijski pravnici osporavaju primjenu analogije u krivičnom pravu, te se počinitelji krivičnog djela homoseksualizma, prema njihovom mišljenju, mogu kazniti samo diskrecionom kaznom (t’azir).12 Lezbijski su odnosi, također, strogo zabranjeni i nikada ne mogu biti legalni i zakoniti. Počinitelji ovog krivičnog djela kažnjavaju se kaznom iz domena t’azira (diskrecionog prava sudije).

Zabrana optuživanja za blud bez validnih dokaza (kazf)

Ne samo da je zabranjeno i kažnjivo krivično djelo bluda, u Šerijatu je zabranjeno i kažnjivo i optuživanje drugoga za blud bez valjanih dokaza (kazf). 0 ovome Kur’an kaže: “One koji okrive poštene žene, a ne dokažu to s četiri svjedoka, s osamdeset udara biča izbičujte i nikada više svjedočenje njihovo ne primajte; to su nečasni ljudi.” (En-Nur, 4) Cilj zabrane potvore za blud i sankcije za nedokazanu tvrdnju o nečijem bludu jeste zaštita časti i digniteta ljudi i sprečavanje neodgovornih pojedinaca i grupa da svojim neargumentiranim optužbama i izjavama izazivaju metež, nepovjerenje i nesigurnost u društvu.
Na kraju ovoga izlaganja možemo zaključiti sljedeće:

– zinaluk, homoseksualizam i lezbijski odnosi strogo su zabranjeni (haram), ubrajaju se u velike grijehe i uzrok su patnje, propasti i nesreće na oba svijeta. Sve što vodi bludu također je zabranjeno;
– krivično djelo bluda povlači za sobom ovosvjetske i onosvjetske sankcije;
– hadd za blud jeste isključivo Allahovo pravo i ne može biti oprošten ukoliko se valjano dokaže;
– borba protiv prostitucije, silovanja i drugih seksualnih delikata ne može biti uspješna ukoliko se ovom problemu pristupi selektivno, jednostrano, nesistematično i uz primjenu palijativnih mjera. Ovu borbu treba voditi na više frontova i multidisciplinarno. Posebno značajnu ulogu mogu odigrati mediji, školske ustanove, vjerske zajednice, zakonodavni organi, sudstvo i tužilaštvo, policija i drugi državni organi. Vrijednosni sustav društva mora se takoder redefinirati.

—————————————–
Bilješke:
1 Hadd (množina hudud) je šerijatom precizirana kazna koja nema zakonski minimum i maksimum i koja nije podložna promjenama.
2 Posredovanje u vršenju prostitucije predstavlja, takoder, krivično djelo koje prema radnji izvršenja može postojati u dva oblika: kao navođenje na vršenje prostitucije i kao tzv. trgovina bijelim robljem. Prvi oblik krivičnog djela sastoji se u vrbovanju, podstrekivanju ili namamljivanju lica na bavljenje prostitucijom. Krivično djelo trgovine bijelim robljem satoji se u učestvovanju, na bilo koji način, u predaji nekog lica drugome licu radi vršenja prostitucije. Najčešće se ovdje radi o odvodenju ženskog lica iz prebivališta ili boravišta u drugo mjesto u zemlji ili inostranstvu radi vršenja prostitucije. Suzbijanje djela ove vrste kaznenim mjerama predviđeno je i međunarodnim konvencijama od 1904., 1910., 1921. i 1933. g., a u okviru UN-a usvojena je 1949. u Lejk Saksesu Konvencija za suzbijanje i ukidanje trgovine licima i eksploatacije prostituisanja drugih.
3 Hadis je zabilježio Imam Ahmed.
4 Vidjeti: Dr. Jusuf el-Karadavi, Halal i haram u islamu, NIPP Ljiljan, Sarajevo, 1997, str. 215.
5 Hadis sličnog sadržaja zabilježili su brojni muhaddisi: Buhari, Muslim, Ahmed, Ebu Ja’la, Bezzar i dr. Vidjeti: Ez-Zejle’ijj, Nasbu-r-Raje, 4/248, Ibn Hadžer, Et Telhisul-habir, str. 324.
6 O tome šta je to avret i šta sve ulazi pod ovaj pojam vidjeti opšimije u prošlom broju Glasnika, članak pod naslovom “Razodijevanje u svjetlu šerijatskopravnih propisa”.
7 Hadis su zabilježili: Muslim, Ahmed, Ebu Davud i Et Tirmizi.
8 Hadis je zabilježio imam Ahmed.
9 Vidjeti: Dr. Vehba ez-Zuhajlijj, EI-Fikhu-l-islamijj ve edilletuhu, Daru-l-fikr, 1996, 6/39.
10 Hadis su zabilježili Ebu Davud, En-Nesai i Et Tirmizi.
11 Hadis su zablježili Ebu Davud, Et Tirmizi, Ibn Madže, Ahmed, El-Hakim i El-Bejheki od Ibn Abbasa. Zabilježio ga je i Bezzar u svome Musnedu, Ibn Made i El-Hakim u Mustedreku od Ebu Hurejrea, ali mu je lanac prenosilaca slabiji od prvog hadisa. Vidjeti: Ez-Zejle’ijj, Nasbu-r-Raje, 3/339.
12 Vidjeti: Dr. Vehba ez-Zuhajlijj, isto, 6/66.

(Dr. Enes Ljevaković,”GLASNIK RIJASETA IZ-e u BiH”, br. 11-12, 2003. god.)