(Ne)opravdanost dječijih laži!

Objašnjavam djevojčici od sedam godina kako musliman ne može lagati. Može sve drugo samo ne smije slagati. Shvatila je ona to odlično.

Jednom prilikom sam je pitala šta ćemo reći kada je budu u igranaoni pitali koliko ima godina?

– Pa reći ćemo 7, koliko i imam.

– Ali neće ti dati da se igraš.

– Ali musliman ne smije lagati.

Drugom prilikom joj kažem sljedeće:

– Ako te vozač bude pitao ideš li u školu, ti reci da ne ideš. Da ne platimo kartu za tebe.

– Kako ću to reći kad idem u školu? Musliman ne smije lagati!

Mi učimo djecu, onda djeca uče nas. I ne smatram to pogrešnim. Odgajatelj i podučava i uči od svojih učenika. A svi smo mi svjesno ili nesvjesno odgajatelji. Uvijek postoje neke male okice koje nas gledaju.

Pogrešno je samo naše razumijevanje odgojnih vrijednosti.

Kada dijete slaže da ima godinu manje ili kada slaže da vi niste kod kuće, a stojite pored telefona, onda to opravdavamo. Međutim kada prešuti opomenu učiteljice ili slaže da nema zadaću, onda ga tužimo i kažnjavamo.

Ključna stvar jeste da postavimo dugoročne ciljeve u odgoju, ako želimo da dijete izraste u zrelu ličnost. Ako je cilj da dijete nauči da se ne smije lagati, onda nema tog postupka koji će laž opravdati. Ako je cilj da se dijete nauči ličnoj higijeni, onda ćete ga podići iz kreveta jer nije opralo zube prije spavanja.

Odgojni ciljevi su veoma bitni jer pomoću njih razvijamo vještine i navike, učimo dijete radu i redu.

I pored toga pomažu da mijenjamo i sebe.Zato više ne koristim javni prijevoz pod izgovorom da imam mjesečnu kartu. Sada lagano idem pješke. Musliman ne smije lagati, zar ne?

Izvor: divithana.com