Keramet kod Kabe

Jedan musliman ispričao mi je sljedeće: “Šejhu, bio sam invalid i imao sam želju otići na umru ili na hadž, uvjeren u to da će mi se Gospodar Kabe odazvati na dovu dok budem Njegov gost. I otišao sam. Jednom, prijatelji su me dovezli, u invalidskim kolicima, do Kabe; tražio sam da me spuste na tlo i da idu. Podigao sam potom dlanove prema nebu i sat vremena veoma povišenim glasom ridajući izgovarao kratku dovu: ‘Tako mi Tvoje veličine, Allahu, ili ću Kabu, Tvoju kuću, napustiti hodajući na nogama, ili ću ovdje ostati dok ne umrem!’ Umorio sam se i zaspao. Usnio sam da me neko glasno doziva: ‘Ustani i hodaj!’ Trgnuo sam se, ustao i krenuo prema vratima Kabe. Zatim sam se sjetio da sam invalid i da uopće ne mogu hodati… Povikao sam: ‘Vladaru! Allahu! Ti nećeš iznevjeriti onog ko se Tebi obrati i ko Tebi svoj slučaj prepusti!'”
(Šejh Muhammed Hassan)