Vjeridba u skladu sa šerijatom

Pitanje:
Kakav je koncept vjeridbe u islamu? Uobičajeno vjeridba podrazumjeva razmjenu prstena između zaručnika/zaručnice. Da li je to propisano u šerijatu?

Odgovor:
Zahvala Allahu,

Vjeridba, prema šerijatu, podrazumjevaju da čovjek pita ženu da se uda za njega. Stav učenjaka je da je vjeridba propisana za onoga ko želi da se oženi. Uzvišeni Allah, u prijevodu značenja, kaže:

”I nije vam grehota ako tim ženama na znanje date da ćete ih vi zaprositi… ”
(prijevod značenja sure El-Bekare, 235)

i prenešeno je da se Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, vjerio sa Aišom. (El-Buharija, En-Nikah, 4793.) U Sahihu se također navodi da se Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, vjerio sa Hafsom. (El-Buharija, En-Nikah, 4830.)

No u šerijatu ne postoji posebna praksa koja se mora pratiti kada je u pitanju vjeridba. Ono što neki od muslimana čine, najavljivanje vjeridbe, proslava i razmjena poklona, sve to potpada u stvari (običaje ) koje su u principu dozvoljene, i nijedan od njih nije haram osim onih na koje šerijat ukazuje da su haram- što uključuje razmjenu prstenova između zaručenog para, običaj koji je u arapskom poznat kao ”dublah”. Ovaj običaj je u suprotnosti sa šerijatom iz sljedećih razloga:

Neki ljudi misle da će ti prsteni povećati ljubav između supružnika i da će imati uticaj na njihov odnos. Ovo je vjerovanje neznalica (džahila) i povezano je sa nečim što nema nikave osnove u šerijatu i što nema nikakvog smisla.
Ovaj običaj uključuje oponašanje nemuslimana kao što su kršćani i drugi. To nije muslimanski običaj uopšte. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nas je upozorio na to kada je rekao: ”Vi ćete doista slijediti praksu onih prije vas, pedalj po pedalj, lakat po lakat, pa i kad bi pa kada bi oni ušli u gušterovu rupu– i vi biste sigurno za njima šuli.” Rekosmo: ”O Allahov Poslaniče, jesu li u pitanju jevreji i kršćani?” Poslanik reče: ”Ko bi drugi do oni!?” (bilježi El-Buharija, el-I’tisam bi-l-Kitab we-s-Suneh, 6889; Muslim, el-‘Ilm, 6723.)
A Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao : ”Ko ponaša jedan narod ,njemu i pripada.” (bilježi Ebu Davud, el-Libas, 4031; a šejh el-Albani ga je ocjenio sahih u Sahih Ebi Davudu, 3401.)
Ovaj događaj se odvija prije bračnog ugovora , i u tom slučaju muškarcu nije dozvoljeno da stavi prsten na ruku njegove zaručnice, jer je ona za njega strankinja (on nije njen mahrem), i nije još uvijek postala njegovom suprugom.

Na kraju, citirat ćemo riječi šejha Ibn Usejmina, neka je Allahova milost na njega, o ovom pitanju:

” ”Dublah” je riječ koja se odnosi na zaručnički prsten. U osnovi nema ništa loše u prstenju (tj. oni su dozvoljeni), osim ako nisu propraćeni određenim vjerovanjima, kao što neki ljudi to čine kada napišu svoje ime na prstenu koji daju zaručnici, i žena napiše svoje ime na prstenu koji daje svom zaručniku, vjerujući da će to osigurati, čuvati vezu između supružnika. U ovom slučaju ”dublah” ili zaručnički prsten je haram, jer se veže za nešto što nema osnove u šerijatu i što nema smisla. Isto tako, nije dozvoljeno za čovjeka da stavi prsten na ruku žene, jer ona još uvijek nije njegova supruga, tako da je ona još uvijek strankinja za njega (tj. on nije njen mahrem); ona nije njegova supruga sve dok se bračni ugovor ne okonča. ”
El-Fetava el-Džami’ah li-l-Mereh el-Muslimeh, 3/914.

Odgovorio: Šejh Muhammed b. Salih el-Munedždžid
Izvor: http://islamqa.info/en/20069
Prevela: I.A.