Nemojmo tavafiti oko sopstvenih interesa

Šta se dešava sa svim ovim silnim ljudima koji skrušeno i bogobojazno tavafe oko Allahove kuće? Kada napuste ovo sveto mjesto, čini se da počnu tavafiti oko sebe, oko svoga položaja, oko svoga šejtana. Kao da se njihov obred sveo na nekoliko minuta, dok su u Haremu, a nakon toga odlaze i okreću se sebi i svojim životima. Da li je njihov tavaf stvarni obred i vjerski čin, ili je to samo puka formalnost?

Da li Allah želi da njihov tavaf bude samo formalni vjerski čin, odvojen od ponašanja i života? Ili je htio da ga učini vjerskim obredom i simbolom koji treba da ujedini sve muslimane svijeta oko jedne, zajedničke riječi? Da, Allah želi od nas da čitav svoj život učinomo tavafom oko njegove vjere i njegovih principa. To treba da nam bude vodilja u svim životnim sferama.

A da su se muslimani, i crveni i bijeli i crni, u svojoj politici okretali oko jedne tačke, kao što se okreću oko Kabe, sada bi njihovo stanje bilo drugačije. Da su se okupili i tavafili oko jedne ideje, ne bi se desilo da su ponižavani, tlačeni, iskorištavani i ne bi ostali na marginama društvenih tokova kao što ih sada gledamo.
Začuđeno pitam sebe…

Kako je moguće da uprkos zajedničkom tavafu jedni druge napadaju i ubijaju? Kada već zajedno tavafe, pa na kojoj osnovi čine takve ružne stvari?
Da li su istinski iskreni u svome tavafu?
Da li su istinski iskreni kada su se okupili na ovome mjestu?
Da li su zaista iskreni kada zajedno u jedan glas kažu „Allah je najveći“?
Ili je dunjaluk kod svakog od njih, ipak od Allaha veći, pa tavafi oko sebe, hvaljeći svoje mišljene i veličajući svoje ideje?

Istinu je kazao Allahov Poslanik s.a.w.s., kada mu je beduin rekao da neće klanjati ništa osim propisanih (farz) namaza, na što mu je on odgovorio „Spasio se ako bude iskren“.
Zar ova Poslanikova preporuka nije aktuelna do današnjih dana, upućena svim muslimanima?!
„Spasit ćete se ako budete iskreni!“
Nažalost, mi kao da nismo iskreni u svojim postupcima, sve do dana današnjeg.

Piše dr. Mustafa Mahmoud

Za Akos.ba preveo i uredio: Adnan Ljevo