Hidžra je i to da priznaš sebi da nisi tako sjajna
Hidžra ti je, prijateljice moja, i to da napustiš gibet. Da se iz stanja bespravnog otimanja tuđe časti preseliš u stanje kada ćeš sebi narediti da se kloniš tuđih života. Jer, dobro djelo je i to da se ne griješiš. Znamo mi svi da u gibetu, pored beskorisnog komentiranja nečije ličnosti, u svemu onome što bismo rekli nađe gomila izmišljotina naših duša, koje jednostavno ne mogu podnijeti druge i drukčije. Malo je tu istine. A sve što nije istina, prelazi u još veći grijeh . Kleveta. Laž na drugog insana, koji se nas apsolutno ne tiče.
«Ali, samo navodim primjer.» Navedi ga iz svojih grešaka. Svi ih imamo napretek. Hidžra ti je i da prestaneš kopati po muževom mobitelu ili džepovima. Uhođenje je grijeh, pa se preseli iz tog stanja poslije kojega se sigurno ne osjećaš dobro, u stanje kada ćeš svjesno prepustiti postupke svoga muža Onome Koji će nam suditi, i Jedini ima pravo da sudi. Uostalom, nećeš biti pitana za njega. Hidžra je da prestaneš rasipati svoje vrijeme na besmislice i okreneš se korisnim sadržajima. Onome u čemu ćeš profitirati na oba svijeta. Vrijeme koje imaš je poklon, niko od nas ga nije zaslužio. A tako je ružno bahato se odnositi prema hediji, kao da je to nešto nas nedostojno. Kako bi se osjećala da se neko tako odnosi prema vrijednoj stvari koju si ti darovala?
Hidžra je da odseliš iz svakodnevnog crnila misli u stanje optimizma, koji je plod oslonca na Allaha Uzvišenog, nade u Njegovu pomoć i nagradu, i povjerenja u Njegovu odredbu. Znaš šta? Hidžra ti je i to da priznaš sebi da nisi tako sjajna, koliko imaš lajkova na Facebooku. Znaš ti da u svemu tome ima nezasluženih aplauza. Iz stanja zadovoljstva sobom, preseliti se u stanje duše koja preispituje samu sebe i kori se zbog pogrešaka, ogroman je pomak s jednog mjesta na drugo. Hidžra je da u svojem domu nađeš kutak za sebe, u kojemu ćeš sebi gledati u lice, svjesna da neće ni muž ni djeca s tobom u kabur. U tom kutku živjet ćeš sa svojim egom kakav jeste, a ne kakvim ga učine pogledi onih koji te vole.
Preseli se iz stanja nemara prema roditeljima u stanje pažnje prema njima. Samo kratko smo tu. Ako si roditelj, znaš kako je podići insana. Dijete roditelju nikad ne može uzvratiti istom mjerom. No, trebamo se truditi da pokušamo onoliko koliko su naše mogućnosti. Hidžra je da oprostiš svima kojima hatoriš godinama. Šta će ti taj teret? Samo tebe truje. A ako želiš da neko ispašta zbog (tvojim očima viđenog) zuluma prema tebi, pa zato nećeš da halališ i rasteretiš samu sebe, onda zamisli koliko je onih u čijim očima je tvoj zulum prema njima isti takav. Lahko je bit frajerica na dunjaluku, kad i ono što nas stigne od belaja i posljedica naših ponašanja, vrlo kratko traje. Ako doneseš odluku da ćeš obilaziti one za koje saznaš da su bolesni ili potrebni, preselila si se iz stanja nebrige u stanje onih koji vode računa o dijelovima vlastitog tijela. Svi smo mi jedno!
Prestaneš li biti sitničava, jer ne želiš da se sve tvoje sitnice ispolje onda kada će te smrtni strah obuzimati i od najmanjeg grijeha, preselila si se iz sitničavosti u razumijevanje i traženje opravdanja.
Priznaš li sebi da ti je stid zaspao, da ti je hidžab od neprozirnog materijala providan, i da sve ono što ti oduzima ljepotu ahlaka postaje polahko karakterna crta, odselit ćeš daleko od samoobmane, pri kojoj si formu uzela za opravdanje i nadoknadu manjaka u suštini. Ooo, prijateljice! Pa, ti si ja!
Izvini, nisam te odmah prepoznala…
Amira Ammara Šabić
muslimanka.org
