Neće čovjek smanjiti činjenje dobrih djela, a da mu se neće povećati brige
Priredio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Bišr el-Hafi bio je jedan od najpoznatijih pobožnjaka i učenjaka iz trećeg stoljeća po Hidžri. Rođen je u Bagdadu 179. godine po Hidžri. Njegovo puno ime je Bišr ibn Haris ibn Abdur-Rahman ibn Ata’ ibn Hilal ibn Mahan ibn Abdullah el-Mervezi. Bio je poznat po nadimku El-Hafi (bosonogi), jer je često hodao bez obuće. Slušao je predavanja mnogobrojnih istaknutih islamskih učenjaka toga doba, a najveći utjecaj na njega je izvršio njegov savremenik, Fudajl ibn Ijad sa kojim je provodio najviše vremena. Umro je 227. godine po Hidžri u Bagdadu. Ibn Kesir spominje u svom djelu El-bidaje ven-nihaje (u desetom tomu), da je na njegovoj dženazi bilo toliko ljudi da su od sabaha do jacije išli do njegovog mezara. Kada je čuo da je umro Bišr el-Hafi, Ahmed ibn Hanbel rekao je: ”Nije mu bilo ravnog u pobožnosti osim Amira ibn Kajsa. Još da se oženio upotpunio bi svoju ličnost.”
Bišr el-Hafi, r.a., ostavio je iza sebe mnogobrojna dobra djela i mudrosti. Iz bogate riznice njegovih mudrosti, izdvojili smo sljedeće:
”Nije bogobojazan onaj ko žudi za ugledom kod ljudi.”[1]
”Blago onome ko ostavi vidljivu strast, zbog obećane nagrade koju nije vidio.”[2]
”Bolje je udijeliti sadaku nego obaviti dobrovoljni hadždž i umru, jer onaj ko obavi dobrovoljni hadždž ili umru, čini to pred očima drugih ljudi, a onaj ko udjeljuje sadaku, čini to tajno i niko ga ne vidi osim Allah.”[3]
”Najteže je uraditi sljedeća tri djela: biti darežljiv u neimaštini, biti pobožan u osami i reći istinu pred onim od čije kazne strahuješ.”[4]
”Druženje sa pokvarenjacima proizvodi mržnju prema dobrim i odabranim ljudima.”[5]
”Neće čovjek smanjiti činjenje dobrih djela, a da mu se neće povećati brige.”[6]
”Sakrij svoja dobra djela kao što skrivaš loša djela.”[7]
”Samodopadljivost znači da svoja dobra djela vidiš velikim, a dobra djela drugih ljudi malim.”[8]
”Dvije stvari čine srce grubim: mnogo govora i mnogo jela.”[9]
”Ne poznajem čovjeka koji je želio biti poznat i ugledan, a da ga Allah nije osramotio.”[10] [1] Sifetus-safva, II/613.
[2] Ibid., str. 617.
