“A spletke će pogoditi upravo one koji se njima služe”

Sveznajući Allah uspostavio je zakone u odnosima među ljudima, a jedan od tih zakona jest da spletke zadese one koji se njima bave.

U vezi s kategorijom oholih inadžija, Allah, džellešanuhu, objavio je: “Oni su se zaklinjali Allahom, najtežom zakletvom, da će se, bolje nego bilo koji narod, držati Pravog puta – samo ako im dođe onaj koji će ih opominjati. I kad im je došao onaj koji opominje, njegov im je dolazak samo povećao otuđenje: oholost na Zemlji i ružno spletkarenje, a spletke će pogoditi upravo one koji se njima služe. Zar oni mogu očekivati nešto drugo već ono što je zadesilo narode drevne? U Allahovim zakonima ti nikad nećeš naći promjene, u Allahovim zakonima ti nećeš naći odstupanja” (Fatir, 42, 43). Inadžije nevjernici zaklinjali su se Allahom, najtvrđom zakletvom, da će, ako im dođe opominjač na Allahovu kaznu, zacijelo povjerovati i dosljednije od jevrejā, kršćanā i drugih naroda slijediti Božijeg poslanika, a pošto im je došao vjerovjesnik Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, oni su se još više udaljili i otuđili od istine. Ovi se mnogobošci nisu pozivali na Božije ime s lijepim namjerama i iz želje za slijeđenjem istine, nego su to činili upravo zato da bi se oholili nad drugim ljudima, zarad ružnog spletkarenja i ogavnog obmanjivanja. Pa, čekaju li oholi spletkaroši išta drugo osim kazne koja je pogodila njima slične narode koji su prije njih bili i nestali? A niko Allahov zakon i pravila koja je uspostavio ne može promijeniti, niti može, ako je poročan, sebe i druge ljude poštediti kazne.

Kur’an časni ukazuje na to da su se neprijatelji vjere pomoću spletkarenja suprotstavljali poslanicima i vjerovjesnicima. Mudri Allah rekao je: “I oni lukavstva svoja pletu, a Allah zna za lukavstva njihova, samo što lukavstva njihova ne mogu brda pokrenuti.” (Ibrāhīm, 46)

Kur’ansko pravilo: “A spletke će pogoditi upravo one koji se njima služe” dolazi do izražaja i kad posmatramo djelovanje pojedinaca; mnogo je ajeta u kojima se na razini pojedinca govori o ovom pravilu, a navest ćemo samo neke slučajeve.

Prvi primjer jesu Jusufova, alejhis-selam, braća. O njima je Silni Allah objavio: “Eto to su neke nepoznate vijesti koje Mi tebi objavljujemo, a ti nisi bio s njima kad se oni dogovoriše i spletke smisliše” (Jūsuf, 102). Istina je da su se Jusufova braća pokajala, ali tek nakon što su svom ocu Jakubu i bratu Jusufu nanijeli veliko zlo i brojne neprijatnosti, a spletke koje su smišljali okrenule su se protiv njih, te oni nisu postigli ono što su željeli. Lijep ishod bio je u korist Jusufa, alejhis-selam, koji je sve to strpljivo i stoički podnio, a na koncu im je oprostio.

Drugi je primjer splektaranje mekanskih mnogobožaca protiv Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem. “Kad su ti krivovjerni zamke postavljali da bi te zatočili, ubili ili protjerali, Allah je zamke postavljao dok su oni svoje postavljali, a Allah je u postavljanju zamki najbolji” (el-Enfal, 30). Je li potrebno kazati kome je na koncu pripao sretan završetak?

Treći primjer jest faraon, silnik koji je sinovima Israilovim postavljao velike zamke zato što nisu htjeli povjerovati u to da je on božanstvo. Vjernik iz faraonove porodice koji je krio svoje vjerovanje primjer je istinitosti i dosljednosti kur’anskog pravila koje ovdje razmatramo. Gospodar je u vezi s ovim dobrim čovjekom rekao sljedeće: “I Allah ga je sačuvao nevolje koju su mu oni snovali, a faraonove ljude zla kob zadesi. Oni se ujutro i navečer u vatri prže. A kad nastupi Čas: ‘Uvedite faraonove ljude u patnju najtežu!’” (Gāfir, 45, 46). Onog je vjernika Gospodar izbavio i poštedio spletki koje su mu neprijatelji, faraon i njegove vojske, pripremali, a njih je izložio kaburskoj kazni u kojoj će ostati do Dana proživljenja.

Danas postoje neki ljudi koji se koriste lukavštinama da bi poslovali uz kamatu, a postoje i oni koji pomoću lukavštine stupe u zabranjenu bračnu vezu i tako dalje. Iskustvo je pokazalo da u jadnom i prezrenom stanju umre svako ko se služi lukavštinama i spletkama. Primjer za to jest skupina jevreja koja je na lukav način pristupila ribolovu subotom, a bilo im je zabranjeno loviti ribu subotom. Njih je Svemogući Allah kaznio tako što ih je pretvorio u majmune i svinje. Također, Svevišnji Allah kazni lihvare koji pomoću lukavštine posluju uz kamatu i bespravno uzimaju tuđi imetak – liši ih blagoslova u imetku jer: “Allah uništava kamatu, a unapređuje milosrđa…” (el-Bekara, 276). Svaki lihvar teži tome da stekne što više imetka, pa ga Allah kazni oduzevši mu ono što mu je najdraže i davši mu sasvim suprotno od onog zarad čega se upinjao. Na taj način Allah kažnjava zločince.

Allah je uspostavio nepromjenljivo pravilo, pa mora nastradati svako onaj ko se služi nečasnim sredstvima. Gospodar je odredio da lukavština našteti onom ko je izvede, a da bude prevaren onaj koji nastoji druge prevariti. “Licemjeri bi da Allaha prevare, ali On je Taj Koji će njih prevariti.” (En-Nisā, 142)

Abdurrahman Kuduzović, Minber.ba