Aid el-Karni- Čvrstina jedne žene

Nakon što su munafici doživjeli totalni neuspjeh u svojim pokvarenim nakanama i izgubili svaku nadu da u saradnji sa idolopoklonicima i Jevrejima vojno poraze muslimane, prešli su na novu epizodu u seriji uznemiravanja i napada na muslimane. To su pokušali učiniti unošenjem unutrašnje dezintegracije, šireći ubitačne i zločeste dezivnformacije.

Te dezinformacije imale su za cilj uzdrmati sistem islamskog društva i paralisati njegove aktivnosti. Pri povratku muslimana u Medinu iz bitke Benu Mustalak, Aiša, r.a., majka vjernika, je otišla radi svoje potrebe. Kada se vratila u svoju nosiljku, vidjela je da je izgubila ogrlicu. Vratila se i tražila je sve dok je nije našla. Za to vrijeme, vojska je krenula, straža je podigla njenu nosiljku, metnula je na devu i otišla. Aiša, r.a., je, inače, bila nježna i mršava tako da grupa nosača nije ni primijetila da je nema u nosiljci. Tako su muslimani nastavili prema Medini, a Aiša je ostala u Bejdi. Aiša, r.a., je ostala na svome mjestu, jer je znala da će se oni vratiti kada vide da je nema, ali je san ovladao i ona je zaspala. Tada je pored nje prošao Safvan b. Mutal, jedan od dobrih Poslanikovih, s.a.v.s., ashaba, koji je bio zaspao i krenuo sustići vojsku.

Prošavši pored nje, vidio je i dao joj svoju devu da na nju uzjaše. On je vodio devu, a ona jahala sve dok nisu stigli do mjesta Nahruz-zahira gdje je vojska bila odsjela. On s njom nije progovorio niti jedne riječi. Tada su munafici ugledali idealnu priliku da bace otrovne strijelice svojih dezinformacija, te su, tako, posijali sumnju i proširili svoje laži. Još ni stigli nisu bili do Medine, a neki ljudi su upali u opasnost potvore. Te tvrdnje i dezinformacije munafika su itekako teško pale Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., ipak je i on čovjek! On nije mogao prodrijeti u ono što je skriveno niti je mogao znati ono što je nepoznato! Allahova mudrost bila je i u tome što objave nije bilo pun mjesec dana. Teška situacija je nastupila! Allahov Poslanik, s.a.v.s., je bio u ozbiljnoj nedaći! Šta uraditi pred svim tim pričama i dezinformacijama? Sve ovo se dešavalo, a Aiša nije znala ništa od onoga što se oko nje odvijalo! Ona se nakon povratka u Medinu razboljela, pa nije ni primjećivala odsustvo ljudi oko nje. Jedino što je primijetila, bilo je odsustvo Poslanikove ljubavi i njegove blagosti prema njoj, koji su se, inače, u danima bolesti povećavali. Ali, ovom prilikom nije bilo te samilosti! Naposljetku je i ona saznala sve priče koje o njoj kruže, te joj je to još više povećalo bolest. Zatražila je dozvolu od Poslanika, s.a.v.s., da ode kod svojih roditelja, te joj je on i dozvolio. Tada joj je majka potanko ispričala sve što se dogodilo.

Ona je tada kazala: „Subhanallah, zar ljudi tako govore?“ Čitave te noći i narednog dana je plakala i oči nije sušila, očekivala je da će Uzvišeni Allah, putem istinitog sna obavijestiti Svoga Vjerovjesnika, s.a.v.s., o njenoj nevinosti. Nema sumnje da je i sam Poslanik, s.a.v.s., bio u najvećoj potrebi za objavom koja bi umirila njegovu dušu i otklonila sve nedoumice. Poslanik, s.a.v.s., je došao u kuću Aišinih roditelja, zahvalio Uzvišenom Allahu, a onda kazao: „Aiša, čula si već šta ljudi govore i o čemu pričaju. Ako si pogriješila i učinila ono što oni govore, pokaj se Allahu, jer Allah prima pokajanje Svojih robova.“ Ona je na to kazala: „Tako mi Allaha, kada je to kazao, suze su mi potekle, ali od njega nisam ništa osjetila. Pogledala sam svoje roditelje nadajući se da će oni umjesto mene odgovoriti Poslaniku, s.a.v.s., ali su oni šutjeli. Tako mi Allaha, sebe sam smatrala manjom i nezaslužnom da Uzvišeni o meni objavi kur’anske ajete koji bi se učili u namazu u džamijama, ali sam se nadala da će Allah putem sna Svome Poslaniku obznaniti da sam nevina i odbaciti te laži ili da će mu o tome doći vijest. Ali, kada je kur’anski ajet u pitanju, tako mi Allaha, mislila sam da ja to ne zaslužujem. Nakon što vidjeh da moji roditelji ne progovaraju, ja rekoh: “Hoćete li odgovoriti Poslaniku, s.a.v.s.?” Oni rekoše: “Allaha nam, mi ne znamo kako da mu odgovorimo.” Tako mi Allaha, nisam znala da se i u jednu kuću ulazilo kao u Ebu Bekrovu kuću tih dana. Nakon što su oni šutke sve posmatrali, ja sam se zaplakala i rekla: “Tako mi Allaha, nikada se neću pokajati za to što govorite. Tako mi Allaha, ako bih priznala ono što ljudi pričaju, a Allah zna da sam ja nevina, onda bih kazala ono što se nije dogodilo. A ako bih negirala ono što govore ljudi, onda mi vi ne biste vjerovali. Jedino što ću kazati su riječi Jusufova oca: Meni ostaje moja lijepa strpljivost, a Allah je moj zaštitnik od onoga što oni govore! Tako mi Allaha, Poslanik, s.a.v.s., nije ni ustao sa svog mjesta, a poče mu silaziti objava. Pokrio se odjećom, a pod njim postaviše i mehki jastuk. Kada sam ja to vidjela nisam se nimalo uplašila niti pridavala neki značaj. Znala sam da sam nevina i da mi Uzvišeni Allah neće nanijeti nepravdu. A moji roditelji su u tim trenucima umalo ispustili dušu, strahujući da od Allaha, dž.š., ne dođe potvrda onoga što su ljudi pričali. Nakon što je Poslaniku, s.a.v.s., stala objava, počeo se vraćati i potirati čelo govoreći: ‘Raduj se, Aiša, Allah je obznanio tvoju nevinost!’“

Šta je to Aišu učinilo ovako čvrstom i snažnom pred svim naletima sumnje? To je nada u milost njenog Gospodara i ne gubljenje nade da će On istinu ojačati i obznaniti. To je nada i lijepo mišljenje o Allahu, dž.š., koji čovjeka vjernika vežu za svoga Gospodara. Na taj način povećavaju njegovo pouzdanje i sigurnost u brzo izbavljenje iz problema, i otklanjanje nepravde i tame. Teškoća situacije nagovještava njen završetak: Povećaj se muko, kako bi nestala! Tvoja noć na jutarnje svjetlo sluti!

Nemoj zaboraviti da podijeliš hair!

Autor: Aid el-Karni

Prijevod i obrada: IslamBosna.ba