Ajet koji su neki muslimani izokrenuli

Sura El-Ahkaf ili Pješčani brežuljci dobila je ime po spomenu ovih brežuljaka u 21. ajetu: “I spomeni brata Adova kad je svoj narod opominjao kod pješčanih brežuljaka, a i prije njega i nakon njega opominjatelji su im dolazili i odlazili: “Ne robujte nikome drugome osim Allahu”.

Ovaj narod je uništen vjetrom. Interesantno je kako Uzvišeni Allah ovdje spominje pješčane brežuljke i kaznu ovog naroda vjetrom. Kao da želi da se podsjetimo prizora koji možemo svi zamisliti i koji smo već vidjeli kada vjetar puše i raznosi pijesak. Kao što s lahkoćom može nestati velika gomila pijeska tako je nestao s lahkoćom jedan narod. Narod koji je bio jedan od najjačih u tadašnjem svijetu i koji je bio poznat po gradnji velikih zgrada i nastambi, nestao je kao pijesak u vjetru. Uzalud su mu bila jaka utvrđenja i zgrade. One su tada bile kao vrhovi malih gomila pijeska, slabi i beznačajni pred vjetrom. I današnje zgrade, utvrde koje grade oni koji ne vjeruju diljem svijeta samo su vrhovi pijeska koje Allah u svakom trenutku vjetrom može raznijeti u milijardite dijelove. Stoga kada gradimo svoju kuću ili zgradu sjetimo se Allahove veličine i zamolimo ga da nas zaštiti od uništenja.

U ovoj suri nalazi se i slučaj kada su džinni došli slušati Kur’an pa su se vratili svom džinskom svijetu – narodu i objasnili Objavu. Ovo nam je i dokaz da među njima postoje vjernici i nevjernici. Vjernik džinn ne smije komunicirati sa čovjekom, stoga svaka kominikacija čovjeka sa džinom, bez obzira od koga inicirana, jeste sihr i put u nevjerstvo i džinna i čovjeka.

U ovom džuzu se nalazi i sura koja nosi ime po Pejgamberu Muhammedu, a.s. U ovoj suri Allah, dž.š., imenuje Pejgambera imenom. U suri Pobjeda (Feth) objašnjavaju se propisi o borbi muslimana, poput principa ko može izostati od borbe a ko ne. Na kraju ove sure nalazi se poznato ašere u kojem se nalazi ajet čiji početak su neki muslimani svojim djelima izokrenuli pa tako umjesto da uče i razmišljaju o riječima: “Muhammed je Allahov poslanik, a oni koji su s njim, spram nevjernika su žestoki i među sobom samilosni…”, čine takve stvari da su samilosni prema nevjernicima, a žestoki jedni prema drugima. Neki su žestoki u raspravama koje dovode do mržnje, a neki idu i dalje: ubijaju, napadaju i masakriraju druge muslimane s optužbama da su novotari, otpadnici od vjere s pogrešnim akaidom itd.

Allah, dž.š., nam govori da je naša slava, spas i uputa u Kur’anu i zaista ovo je samo jedan od dokaza da ne čitamo Kur’an kako treba.

Sura Sobe ili El-Hudžurat je sura ahlaka, edeba koju treba svaki musliman ako ne naučiti napamet barem znati o čemu svaki njen ajet kazuje. U njoj se govori kako musliman treba da posmatra i koristi informacije, odnosno današnje medije, kako da komunicira s vjerskim autoritetima, šta znači ako nekog svog brata spomene ili sumnjaj o nečemu itd. Posebno je važno da muslimani razmisle zašto je Allah upravo i samo u ovoj suri kazao: “Vjernici su braća”! Možda iz razloga što kada bismo uzeli kodeks ponašanja koji prožima ovu suru – zaista bismo i bili braća!

U suri Qaf pored spomena prijašnjih spominju se i narod Tubba. Tubba je bio Jevrej koji je obavio hadž, darovao Kabu skupocjenim ogrtačem i pozvao svoj narod da vjeruje u Allaha. Historičar Taberani bilježi predaju kako je Ibn Abbas kazao da je Poslanik, a.s., zabranio da se Tubba spominje u ružnom kontekstu, jer je priznao Allaha, dž.š., te pozvao u vjeru svoj narod. Nažalost, nakon njegove smrti narod je postao nejvjernički.

Preporod