Ajeti Allahove svemoći i jednoće – komentar sure Jasin

Nema nijednog stvorenja, ničega što postoji a da nije u paru stvoreno, svejedno nalazilo se to u zemlji, iznicalo iz zemlje, ili se radilo o ljudima, životinjama, i svemu ostalom za što i ne znamo – sve je to u paru stvoreno, kako kaže Uzvišeni Allah o tome na drugom mjestu u Svojoj knjizi: ”I zasigurno sve što stvaramo, Mi stvaramo u paru, ne biste li razmislili!“ (Prijevod značenja Ez-Zarijat, 49.) Dakle, sve što postoji, postoji u paru. Nemoguće je da postoji samo, da živi samo, već je potrebno drugoga. Dakle, sve postoji u paru izuzev Uzvišenog Allaha, Jednog, Jedinog, kojem nije potreban niko!

Nakon što je Uzvišeni Allah u 32. ajetu sure Jasin spomenuo proživljenje svih ljudi, i pokornih i nepokornih, i njihovo iskupljanje pred Njim radi svođenja računa, Svevišnji Allah dalje spominje dokaze istinitosti tog proživljenja, pa kaže: ”Dokaz im je mrtva zemlja: Mi joj život dajemo i činimo da iz nje niče žito pa ga oni jedu; Mi smo po njoj stvorili bašče, palmike i vinograde, i učinili da iz nje izvori izviru, da oni jedu plodove njihove i od onoga što ruke njihove privrijede, pa zašto neće da budu zahvalni?!“ (Prijevod značenja Jasin, 33-35.)

Komentar: ”Dokaz im je mrtva zemlja“, tj. dokaz istinitosti proživljenja, dovođenja mrtvih ponovo u život, jeste zemlja koja ispuca, njeno bilje se sasuši i povije. ”Mi joj život dajemo“, tj. Allah je oživljava kišom, spušta na nju kišu, ona se natopi njome, njeno bilje, rastinje i drveće ponovo živne, uzbuja i zazeleni. Na sličan način Uzvišeni Allah kaže na drugom mjestu u Svojoj Knjizi, kako stoji u prijevodu značenja: ”Od Njegovih ajeta jeste i to što vidiš zemlju kako je zamrla! Pa, kada Mi na nju spustimo kišu, ona se pokrene i uzbuja! Doista, Onaj koji nju oživljava, On će oživjeti i mrtve! Doista je On kadar, u stanju sve učiniti!“ (Prijevod značenja Fussilet, 39.) ”… i iz nje izvodimo zrnevlje“, tj. iz zemlje, nakon što je oživimo, omogućavamo da iz nje izniče zrnevlje koje je od koristi mnogima. ”…pa se njime odmah hrane…“, tj. to zrnevlje, nakon što iznikne i sazrije, odmah se može jesti, olakšano je za ishranu. Po pravilima redoslijeda riječi u rečenici, trebalo je da dođe: ”…pa se hrane njime“, međutim, kada se objekat spomene na početku, tada ima značenje posebnosti, pa bi značenje bilo: tj. ako ne biste pronašli nikakvu drugu hranu, ako bi vam bilo teško doći do nekakve druge hrane, pa, dosta vam je hrane od ovoga zrnevlja čija vam je upotreba potpuno olakšana. ”…i na njoj Mi im dajemo bašče od datula i grožđa…“ Nakon što je spomenuo oživljavanje zemlje i iznicanje zrnevlja iz nje, Uzvišeni Allah spomenuo je i druge plodove koji rađaju na zemlji, pa spominje datule i grožđe, tj. plodove koji rastu na stablima koji se, također, nakon sazrijevanja odmah mogu jesti. ”… i činimo da iz nje izviru razni izvori…“, tj. Mi činimo da iz zemlje, njenih brda i planina, dolina, izviru razni mnogobrojni izvori. ”…kako bi jeli plodove svega spomenutog, a i ono što svojim rukama privrijede, pa, zašto oni nisu zahvalni?!“ Zašto oni nisu zahvalni na Allahovim blagodatima?! Zar ne vide sve spomenuto?! Zar su nemarni prema tome ili sve to poriču, negiraju pa su zbog toga nezahvalni, jer čovjek je nezahvalan na Allahovim blagodatima ili iz nemara, zaborava ili zbog nepriznavanja tih blagodati u osnovi, kako kaže Uzvišeni Allah na drugom mjestu: ”Oni spoznaju Allahove blagodati, a zatim ih negiraju i većina njih su nevjernici!“ (Prijevod značenja En-Nahl, 83.)Šukr – zahvalnost na Allahovim blagodatima iskazuje se srcem, jezikom i djelima udova. Zahvalnost srcem iskazuje se priznavanjem i potvrđivanjem dotičnih blagodati samo Allahu, kako i kaže Uzvišeni Allah: ”I nema ama baš nijedne blagodati pri vama a da ona nije od Allaha!“ (Prijevod značenja En-Nahl, 53.) Zahvalnost jezikom iskazuje se potvrđivanjem dotične blagodati hvaljenjem Allaha Njegovim lijepim imenima vezanim za dotičnu blagodat i ukazivanjem drugima na Allahovu blagodat i sl., kako kaže Uzvišeni Allah: ”A što se tiče blagodati tvoga Gospodara, pa ti govori o njima!“ (Prijevod značenja Ed-Duha, 11.) Međutim, govor o Allahovim blagodatima ne smije biti popraćen hvalisanjem i uzdizanjem nad drugima koji ne uživaju dotičnu blagodat, već govor treba da bude pouka drugima. I zahvalnost Allahu na Njegovim blagodatima djelima udova iskazuje se činjenjem pokornosti Vlasniku blagodati, isticanjem te blagodati na ponizan i pokoran način, kako bi se trag te blagodati vidio na čovjeku.

Pouke i poruke iz ovih ajeta

● Spomenuti ajeti jasno odslikavaju Allahovu svemoć kroz oživljavanje zemlje nakon njenog mrtvila.

● Prilikom pojašnjavanja i približavanja nevidljivog mogu se koristiti primjeri vidljivog, kako i Uzvišeni Allah ovdje proživljenje na Sudnjem danu dokazuje i pojašnjava oživljavanjem zemlje nakon njenog mrtvila.

● Veličina našega Gospodara kada na mnogim mjestima u spomenutim ajetima kaže ”Mi”, ukazujući na Svoju veličinu, snagu i svemoć.

● Isticanje Allahovih blagodati datih ljudima, poput hrane u onome što im rađa iz zemlje, u bilju, rastinju, zrnevlju, plodovima drveća i sl.

● Obaveznost zahvalnosti Allahu na Njegovim blagodatima koja, i pored toga što je ibadet Allahu, biva razlogom povećavanja dotične blagodati, kako je to obznanio Uzvišeni Allah u 7. ajetu sure Ibrahim: ”I sjetite se kada je vaš Gospodar obznanio: ‘Ako Mi budete zahvalni, Ja ću vam još više dati; a ako Mi budete nezahvalni, pa, doista, je Moja kazna žestoka!’“ Ukoliko vidimo nekoga da je nezahvalan Allahu, da je nevjernik u Allaha a uživa Allahove blagodati, ne biva žestoko kažnjen, znajmo da nije samo kazna u uskraćivanju, oduzimanju blagodati. Mnogi, naročito oni koji su se prikovali za dunjaluk, smatraju da su kažnjeni samo ako budu lišeni blagodati koje su uživali. Međutim, istina je da je veća kazna u grubosti, tvrdoći i mrtvilu srca, uznemirenosti srca, tjeskobi, nestrpljenju, usljed čega izgledaju kao da su na lomači! Također, nezahvalnima i nevjernicima Uzvišeni Allah požuruje i daje im – ako su nekada i uradili neko dobro – nagradu na ovome svijetu ne ostavljajući im ništa za ahiret, daje im blagodati da što više ogreznu u svojoj nezahvalnosti, da se istinski i pouzdano utvrdi da su nezahvalnici.

Jasin, 36

Dalje Uzvišeni Allah kaže: ”Neka je slavljen Onaj koji u svemu stvara par: u onome što iz zemlje niče, u njima samima, i u onome što oni ne znaju!“ (Prijevod značenja Jasin, 36.)

Komentar: Riječ subhane dolazi uvijek u akuzativu i ima značenje tesbiha, odnosno negiranja Allahu svega što Njemu Uzvišenom ne dolikuje, tj. manjkavosti u Njegovim osobinama i svojstvima, kao i sličnosti stvorenjima u tim osobinama. ”Onaj koji u svemu stvara par: u onome što iz zemlje niče, u njima samima, i u onome što oni ne znaju!“ Nema nijednog stvorenja, ničega što postoji a da nije u paru stvoreno, svejedno nalazilo se to u zemlji, iznicalo iz zemlje, ili se radilo o ljudima, životinjama, i svemu ostalom za što i ne znamo, sve je to u paru stvoreno, kako kaže Uzvišeni Allah o tome na drugom mjestu u Svojoj Knjizi: ”I zasigurno sve što stvaramo, Mi stvaramo u paru, ne biste li razmislili!“ (Prijevod značenja Ez-Zarijat, 49.) Dakle, sve što postoji, postoji u paru. Nemoguće je da postoji samo, da živi samo, već je potrebno drugoga. Dakle, sve postoji u paru izuzev Uzvišenog Allaha, Jednog, Jedinog, kojem nije potreban niko! Stoga je ovaj ajet i otpočet tesbihom – negiranjem manjkavosti Uzvišenom Allahu, da On Svevišnji ima potrebu za nekim ili nečim. Nakon što je Uzvišeni Allah spomenuo sve stvoreno u paru, želi poručiti da je On daleko od toga da Mu treba neko, daleko od toga da pored Njega postoji drugi bog!

Pouke i poruke iz ajeta

● Uzvišeni Allah negira Sebi svaku manjkavost, svaki nedostatak, potvrđujući Sebi istovremeno savršenstvo i potpunost. Isto tako, vjernici u Allaha, da bi ispravno vjerovali u Allaha moraju da potvrde Uzvišenom Allahu svaku potpunost u svemu i moraju Mu negirati svaku manjkavost. Stoga se kod govora o Allahovim imenima i svojstvima kaže da Allaha, subhanehu ve te’ala, nazivamo i opisujemo samo onako kako se On Uzvišeni sam nazvao i opisao u Svojoj Knjizi ili kako Ga je nazvao i opisao Njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bezta’tila – negiranja, bez tekjifa – zalaženja u kakvoću tih osobina, bez temsila – poistovjećivanja sa stvorenjima i bez tahrifa – izokretanja značenja Njegovih svojstava.

● Ukazivanje na jednoću Uzvišenog Allaha i na Njegovu svaku razliku sa stvorenjima, kako je i rekao Uzvišeni Allah u suri Eš-Šura: ”Njemu ništa nije slično!“ Na mnogim mjestima u Kur’anu – kao i ovdje – Uzvišeni Allah ono što potvrđuje stvorenjima, to isto Sebi negira, pa npr. kaže u suri Er-Rahman: ”Sve što na Zemlji postoji, nestat će! Ostat će samo Tvoj Gospodar, Uzvišeni i Plemeniti!“

● Zasigurno nema nijednog stvorenja a da nije stvoreno u paru jer je Uzvišeni Allah rekao: ”…i od onoga što oni ne znaju.“

● Potvrda čovjekovog neznanja. Čovjek svojim znanjem ne može sve obuhvatiti, naprotiv, malo šta svojim znanjem i može obuhvatiti, ma koliko imao znanja, jer Uzvišeni Allah kaže: ”A vama nije dato znanja, osim malo!“ (Prijevod značenja El-Isra’, 85.)

Uzvišenog Allaha molimo da nas učini Svojim iskrenim robovima, koji će vjerovati u proživljenje na Sudnjem danu, priznavati Allahovu svemoć, Njegove blagodati i na njima Mu biti zahvalni! Molimo Ga Uzvišenog da nas podrži na putu obožavanja samo Njega i vjerovanja u Njega na ispravan način, onako kako se On Uzvišeni opisao u Svojoj Knjizi i kako ga je opisao Njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u svome sunnetu! Sva hvala pripada samo Uzvišenom Allahu i neka je Allahov salavat i selam na Njegovog poslanika Muhammeda, njegovu časnu porodicu i sve njegove ashabe!

Hajrudin Tahir Ahmetović, prof.

El-asr