Ako je ovo put do Dženneta, šta je onda put do Vatre?

Zašto se bore za novotarije?

Jedan od najboljih dokaza sveobuhvatnosti i svrsishodnosti šerijata u svakom vremenu i prostoru jeste činjenica da je šerijat postavio zakonske osnove o dopuštenosti i čistoći svih stvari izuzev onoga što ocijeni nečistim i zabranjenim. Istovremeno, običaji i međuljudski odnosi (mubah) spadaju u općedozvoljene stvari, naravno izuzev onoga što je šerijat izdvojio i definirao kao haram. Shodno tome, ugovori, kupoprodaje i trgovine, hrane i pića, prijevozna sredstva i oruđa, pomagala, patenti i različite vrste običaja (dozvoljeno) u osnovi se ubrajaju u mubah stvari, izuzev u slučaju da je šerijat nešto zabranio i osudio zbog nepravde ili prelaska granice dopuštenog ili totalne ili prevladavajuće štete.

Ovim se potvrđuje pravilo da u običajima, poslovanju i svemu spomenutom ne postoje novotarije. Onaj ko smatra suprotno, mora predočiti relevantan dokaz.

Međutim, kada je riječ o ibadetima, pravilo je sasvim suprotno. Osnova ibadeta je zabrana osim onoga što je šerijat eksplicitno naredio. Musliman nema pravo da izmisli ibadet niti mu je dopušteno da se tim ibadetom približava Allahu, s.v.t., a ako to učini, onda je novotar i u zabludi, njegov ibadet je odbačen pa makar imao lijepe namjere.

Također moramo znati da se djela ne prihvataju osim uz ispunjenje dva uvjeta:
1. da je djelo iskreno učinjeno radi Allaha i u Njegovo ime,
2. da djelo bude u potpunosti u skladu sa slijeđenjem Poslanika, s.a.v.s.

Allah, s.v.t., osudio je mušrike radi njihovih novotarija, rekavši: ”Je li oni imaju svoje ortake koji su im u vjeri propisali ono što Allah nije dopustio.”

Svi ibadeti, riječi ili djela, temelje se na šerijatu, a ne na novotarijama ili onome što neko smatra lijepim. Svi ibadeti na koje nije ukazao ili Kur’an ili sunnet ili konsenzus, ne smatraju se ibadetima. Dakle, takva djela šerijat nije dopustio, nego se smatraju novotarijama koje svome počiniocu istovremeno neće povećati ništa drugo osim udaljenost od Allaha, jer lijepa namjera u šerijatu zlo ne čini dobrim.

”Ovo je Pravi put Moj pa ga slijedite i ne slijedite stranputice da biste bili zavedeni sa Pravog puta…”

Allahov Poslanik, s.a.v.s., u svojim je hutbama govorio: ”Nabolji govor je Allahov govor, najbolja uputa je Muhammedova uputa. Najgore stvari su novotarije. Svaka novotarija je zabluda” (Muslim, Ahmed, Ibn Madže), a u predaji kod Nesaija stoji: ”…svaka zabluda završava u Vatri.”

Također nema ništa jasnije od hadisa Allahovog Poslanika, s.a.v.s., u kojem kaže: ”Držite se moga sunneta i sunneta mojih halifa nakon mene, koji će biti upućeni i upućivati na pravi put. Držite ga se tako jako kao da ga držite kutnjacima. Čuvajte se inovacija jer je svaka inovacija novotarija, a svaka novotarija je zabluda.” (Ahmed i autori Sunena)

Svako od nas mora znati da je novotarija izmišljeni pravac ili čin u vjeri za koji ne postoji dokaz iz Kur’ana ili sunneta, dok istovremeno izvršilac tim djelom želi da se približi Allahu, s.v.t.

Novotarija može biti uspostavljena kroz ibadet koji u osnovi ne postoji u šerijatu, kao što je primjer obilježavanja dana Isra i Miradža, ili Poslanikove, s.a.v.s., hidžre ili mevluda i sličnih praznovanja za koja Allah, s.v.t., u Svojoj vjeri nije dao dopuštenje ili naredbu, niti je preneseno da je takvo djelo primijenio najbogobojazniji i onaj koji se najviše trudio da savjetuje čovječanstvo, onaj kome je bilo naređeno da dostavi objavu, tj. Allahov Poslanik, s.a.v.s.

Novotarija može biti okarakterisana određenim vremenom ili mjestom za ibadet, za što ne postoji dokaz u vjeri, kao što je recimo izdvajanje posebnih mjeseci, dana ili noći, sa namazom, postom, zikrom ili dovom, kao što je slučaj sa mjesecom redžebom ili prvim petkom u tom mjesecu ili njegovom dvadeset i sedmom noći.

Novotarija može biti učinjena dodatnim svojstvom u ibadetu ili davanjem drugog oblika suprotno onome što je naređeno šerijatom, kao što je recimo ponavljanje zikra riječi ”Allah, Allah, Allah ili Hu hu hu”, dok se sa druge strane zapostavlja zikr koji je utemeljen Kur’anom i sunnetom kao izgovaranje cjelokupne rečenice ”la ilahe illallah” ili ”subhanallah, velhamdulillah ve la ilahe illallah vallahu ekber” i sličnih poznatih vidova i formi zikra. U ovakve vidove novotarija svakako spadaju zajednički glasni zikrovi, posebno nakon farz-namaza, ili zajednički zikrovi nakon obavljenih namaza predvođeni ”solistom” bez opravdanog podučavanja na koje se stalno pozivaju.

Novotarija može biti također određivanjem posebnog broja za ibadet bez šerijatskog dokaza. Primjer toga je da neko odredi istigfar, tesbih sa pet hiljada puta u jednom danu, ili bilo koji drugi broj koji izmisli osoba ne oslanjajući se na šerijatske izvore. Ovo je posebno zastupljeno danas u našem vremenu kod slanja SMS-ova ili e-mail pisama smatrajući da ako se pošalje određeni broj pisama ili poruka da je učinio veliko djelo za islam.

Allah, s.v.t., zabranio je novotarije i upozorio na njihovu opasnost. Neko će postaviti pitanje: Šta je toliko loše u novotarijama?

Novotarija je potvora šerijata sa nedostatkom te kako određeni vid šerijata ne odgovara ljudima u ibadetu ili njihovim ovosvjetskim potrebama. Onaj ko se približava Allahu novotarijom, kao da smatra kako Poslanik, s.av.s., nije dostavio ili upotpunio dostavu objave za određenu stvar. On time smatra da šerijat nije potpun i da ga on treba upotpuniti svojom novotarijom. Bez obzira na to što je on ubijeđen da je šerijat cjelokupan i potpun, njegova djela dokazuju suprotno.

Imam Malik, rahimehullah, rekao je: ”Onaj ko u islamu učini neku novotariju smatrajući je lijepom, time tvrdi da je Muhammed, s.a.v.s., iznevjerio objavu i jer je Allah, s.v.t., rekao: ‘Danas sam vam vašu vjeru upotpunio i Svoju blagodat usavršio’, dakle, ono što tada nije bilo vjera nije ni danas.”

Ibnul-Kajjim, rahimehullah, kaže: ”Novotar potvara svoga Gospodara da nije upotpunio vjeru prije smrti Svog Poslanika, s.a.v.s., i samim tim negira riječi Uzvišenog: ‘Danas sam vam vašu vjeru upotpunio’, i smatra da Allahov Poslanik, s.a.v.s., nije dostavio objavu.”

Od štetnih posljedica novotarija jeste to da novotarija dokida ispravnu vjeru i briše sunnete. Imam Ahmed prenosi predaju u kojoj stoji da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: ”Nijedan narod neće uvesti novotariju a da Allah istom mjerom od njih neće ukloniti jedan sunnet.” (Mada je poznato da je ova predaja od Ibn Mes’uda, r.a.)

Također od štetnih posljedica novotarija jeste i to da novotari izbjegavaju sunnete dok se istovremeno opterećuju novotarijama posvećujući im se maksimalnim trudom. Troše svoje imetke, podstiču na njih, umaraju se preko svojih mogućnosti, troše vrijeme na oživljavanje novotarija i obilježavanje njihovih proslava. Čak štoviše, veliki broj novotara zanemari obaveze kao što su namaz, zekat, pokornost roditeljima, rodbinske veze, naređivanje dobra i odvraćanje od zla i tome slično, ne osjećajući da su to šejtanove spletke i njegovo uljepšavanje neistine u njihovim očima.

Od štetnih posljedica novotarija jeste i to da one ubacuju raskol i razilaženje dijeleći jedinstveni ummet na stranke i grupacije, tako da svaka skupina smatra da je istina ono na čemu je ona i na šta se poziva, dok sa druge strane svako ko pokuša da osudi i spriječi određenu novotariju, smatra se neprijateljem.

Jedna od najgorih posljedica novotarije po vjeru jeste ta što novotarija predstavlja vjeru u najgorem obliku. Ona zagađuje prostor vjere, njenu čistoću, bit i suštinu, čime udaljava ljude od ulaska i slijeđenja čiste i ispravne vjere. Suvišno je spominjati najopasnije vidove novotarija koje čine šiije ili sufije na različitim manifestacijama, kao što su samoranjavanje, ples, urlikanje, udaranje bičevima, sabljama i lancima, probadanje tijela šiševima (šipkama), psovkama i proklinjanjem, korištenje muzičkih instrumenata, miješanja muškaraca i žena i svega ono što islam nikada nije podržavao. Naprotiv, islam ovakve postupke smatra izmišljotinama, lažnim ceremonijama, djelima koja su teška i koja zdrav razum i čovjekova priroda nikada neće prihvatiti.

U tom kontekstu prenosi se anegdota od vladara nemuslimana koji je prošao pored sufijskog šejha dok je sjedio sa ženama i dječacima opijajući se alkoholom, proslavljajući rođendan jednog od onih kojima su prinosili žrtve i tavafili oko njihovih kabura, pa je upitao: ”Šta oni hoće ovim postupkom?” ”Džennet”, rekoše mu odgovor. Na to on reče: ”Ako je ovo put do Dženneta, šta je onda put do Vatre?”

Šejh Salih el-Fevzan
www.saaid.net
Preveo: prof.Harmin Suljić