Allah će te opskrbiti kad se najmanje nadaš

Šejh Muhamed Hasan ispričao je događaj kojem je lično bio svjedok kod Ka’be u Mekki. Šejh priča: “Dok sam išao laganim koracima prema Bejtullahu, pažnju mi je privukao čovjek koji je podignutim rukama upućivao dovu Allahu, s.w.t. Po odjeći sam zaključio da je iz Jemena. Toliko je bio podigao ruke da se bjelina vidjela ispod pazuha. Ne pamtim da sam vidio nekoga da dovi tolikom snakom i jačinom. Glava mu je bila podignuta prema nebu, ruke visoko uzdignute a usne i duša su upućivale dovu Allahu, dž.š. Plakao je tako da su ga čuli oni koji su bili u njegovoj blizini. Kad sam ga vidio u takvom stanju, srce mi se cijepalo. Krenuo sam da mu priđem i da vidim da li mu treba neka pomoć, ali sam se u zadnjem trenutku predomislio i vratio se.

Nism htio da ga uznemirujem i prekidam u dovi. Klanjao sam iza njega dva rekata, a zatim sjeo sa njegove desne strane i posmatrao ga, divio sam se njegovom odnosu prema dovi. Dovio je dugo, dugo vremena. Dok sam ga gledao, pored mene je prošao jedan od naše braće iz Mekke. Našao se u istom stanju u kojem sam se našao i ja. Dok je išao prema Ka’bi, okrenuo se prem tom čovjek i stao, gledao je u njega začuđeno. Ali ovaj naš brat mu je prišao i nazvao selam, međutim čovjek iz Jemena toliko je bio zaokupljen dovom da mu nije odgovorio na selam, nego je nastavio doviti istom mjerom.

Onda je ovaj naš brat Saudijac iz svog džepa izvadio određenu svotu novca i polahko stavio u džep ovog čovjeka koji je dovio a zatim se udaljio. Nakon nekog vremena, čovjek je prestao doviti i pogledao je u džep, vidio je novac, nasmijao se blago i nastavio doviti uz plač. Kad je završio sa dovom, nisam mogao izdržati, otišao sam do njega, selamio se, poljubio ga u čelo i upitao: “Izvini brate, ali moram da pitam, šta je uzrok tolike dove i takvog stanja?“

Čovjek se nasmija pa reče: “Tako mi Allaha, došao sam ovdje a moje stanje ne zna niko osim Allaha, s.w.t. Wallahi, nikad nisam niti jednog insana pitao za pomoć, nikada, nego sam se uvijek oslanjao na Allaha, s.w.t i samo sam od Njega tražio, samo od Njega! Došao sam u Njegovu Kuću da Ga pitam za pomoć i izlaz iz mog stanja, pa sa Mu se tako i obratio sa nadom da me moj Gospodar neće ostaviti na cjedilu. Sinko moj, tako mi Allaha, prije nekoliko moj Gospodar mi se odazvao i moja dova (želja) se ostvarila, tako mi Allaha, podario mi je tri puta više nego što sam tražio u dovi.“

Tek tada sam shvatio da je ovaj čovjek iz Jemena imao velikih novčanih problema (možda dugovi i sl.) pa je molio Allaha da ga izbavi iz teškog stanja. Allah zna koliko je bilo novca kojeg mu je dao onaj Saudijac a njega je u tom trenutku poslao sam Allah, dž.š. kako bi dova ovog čovjeka bila uslišana.

Gospodar nam jasno poručuje: “A kada te robovi Moji za Mene upitaju, Ja sam, sigurno, blizu: odazivam se molbi molitelja kad Me zamoli. Zato neka oni pozivu Mome udovolje i neka vjeruju u Mene, da bi bili na pravom putu“. (El-Bekare, 186)

I rekao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we sellem: “Zaista je vaš Gospodar, tebareke ve te ‘ala, “stidljiv” i plemenit. Stidi se Svoga roba kada podigne svoje ruke prema Njemu da mu ih vrati prazne.” (Edu Davud, Ibn Madže, šejh Albani je rekao da je hadis hasen).
Izvor:n-um.com