Allah sve čuje (hutba muževima)

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, je jedne prilike sjedio u Medini, a sjedio je u društvu ashaba, kada im je prišla jedna žena. Njeno ime je bilo Hawla. Neki kažu da se zvala Huwejla, što nije sada od značaja, ali ona im prilazi i počinje plakati. Rekla je da se posvađala sa mužem. On se naljutio zbog nečega, toliko se razljutio da je rekao:…

„Od danas si mi ti kao moja majka.“ To je bila česta stvar kod Arapa. Smisao toga je bio: „Razvodim se od tebe. I nikad te više neću poželjeti, jer razmišljati o tebi je kao razmišljati o mojoj majci.“ To je bilo gore od svakog razvoda. Ali, oni su tako radili. Ovo je bilo trajno, kao zakletva. To je to, kada bi muž tako rekao svojoj ženi, to je značilo da je više nikada ne može vratiti, nikad. Za Arape pogaziti riječ je bilo kao pogaziti svoj ponos. Kada suprug to izgovori pa čak ako mu je žao, ne može to više vratiti jer je sada to borba između ljubavi prema svojoj ženi i njegovog ponosa. Kod Arapa iz doba džahilijeta se podrazumijevalo da će ponos uvijek pobijediti.

Neke od ovih običaja su radili ashabi, koji nisu dovoljno naučili vjeru. Pa je tako i ovo bio događaj između ashaba i ashabijke. Ovaj čovjek je bio musliman. Ali, običaji iz prošlosti ne mogu samo nestati, treba im vremena da se izmijene ili nestanu. Kada Allah opisuje kako je on, sallallahu alejhi ve sellem odgajao ashabe, opisao ga je u ulozi ratara.„Oni su kao biljka kad izdanak svoj izbaci pa ga onda učvrsti, i on ojača, i ispravi se na svojoj stabljici izazivajući divljenje sijačā“ (48:29)

Primjer koji je ovdje naveden, je slika koja je prikazana u suri Feth, a to je da se ljudi polako razvijaju, kao što se usjevi polako razvijaju. Sjeme se ne pretvori preko noći u potpunu biljku, treba joj vremena. Pa su se ashabi još razvijali. Ova svađa se desila, i ovaj čovjek, vjernik, koji je svojoj ženi, vjernici rekao: „Ti si mi kao moja majka“, a ona zna da u njihovoj tradiciji, to znači da više nisu muž i žena. Ona dolazi plačući, Poslaniku, sallallahu alejhi we sellem. Ovaj običaj se nazivao „zihar“, razvod ziharom, da budeš agresivan prema nekome, da mu pokažeš leđa (ar. zahr).

Ona je došla je Poslaniku, sallallahu alejhi we sellem, govoreći: „Šta da radim, daj mi neko rješenje.“ „Njega volim kao što ne volim nikog drugog. Znam da ponekad govori lude stvari, ali ga i dalje volim. I on je otac moje djece.“ Dalje je ona rekla: „Ako se rastavimo, djeca moraju nekome pripasti.“ Pa je još dodala: „Ako ih daš meni, umrijet ćemo od gladi, jer ja ne zarađujem novac. A ako ih daš njemu, umrijet će, jer se on ne zna brinuti za djecu.“ „Porodica nam je srušena. Allahov Poslaniče, sallallahu alejhi we sellem, šta da radimo?“

Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi we sellem, je predstavljena situacija, on ne zna ništa detaljnije, zna samo da prema običajima tog naroda, zihar je razvod, pa je njegov prvi odgovor bio: „On ti više nije dozvoljen.“ Ali ona je molila Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi we sellem: „Daj mi nešto drugo. Daj mi nešto drugo.“ A on kaže: „Ne mogu ti ništa više dati.“ Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, je odbijao da joj da drugi odgovor. Znate li što? Zato jer sudija, da bi dao ispravnu presudu, mora čuti obje strane. Sudija ne može reći: „On ti više nije dozvoljen, dok ne dobijem obje strane priče, ne možeš se vratiti.“ A muž, možda zbog ponosa, čak i ako mu je žao, neće doći i pitati. Ali dok ne čuje obje priče, ne smije ništa reći. On ne smije ništa reći, a ova žena je držala svoje malo dijete, postajala je uzrujana, uznemirena.

Počinje podizati svoj glas, Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi we sellem, počinje se raspravljati sa njim. Počinje plakati i onda počinje dozivati Allaha: „Žalim se Allahu!“ „Žalim se Allahu, na moju propast! Jadam se Allahu, šta mi se desilo!“ A kada se požalila Allahu, ajet je spušten. Pogledajte kako Allah odgovara: „Allah je čuo riječi one koja se s tobom o mužu svome raspravljala i Allahu se jadala.“

Allah je već čuo vapaj, riječi žene koja se raspravljala sa tobom, „qad semia‘“ u prošlom vremenu znači da je Allah je već čuo njene vapaje, kad je bila u svom domu i kada joj je muž to rekao. I tada, kad je počela plakati, Allah je to čuo. Kad je išla prema Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi we sellem, plačući putem, Allah je i to čuo. A kada je došla i raspravljala se, i podigla svoj glas jer joj ništa drugo nije preostalo, jer je bila toliko preplavljena emocijama i potrešena, Allah je i to čuo. Allah je stao na njenu stranu. Allah je na njenoj strani.

I On kaže: „Allahu se jadala – a Allah čuje razgovor vaš međusobni, jer Allah, uistinu, sve čuje i sve vidi.“ Allah sluša vaša oba razgovora. A oba razgovora je zanimljivo. Šta to znači? Sa jedne strane, Allah sluša razgovor između Poslanika, sallallahu alejhi we sellem, i ove žene. Ali Allah također kaže: „Svaki muž i svaka žena, koji vode razgovor- Allah to sluša.“ Allah sluša svaki vaš razgovor. Pa kada kažeš nešto grozno svojoj ženi, Allah te sluša. I Allah čuje vapaj i plač žene koja je riječima zlostavljanja. Čak i ako je neko riječima maltretira i zlostavlja, Allah to čuje. Čak i ako joj kažeš nešto podlo poput: „Jesi ružna“, „Ne mogu te ni gledati“, „Kad tebe gledam, kao da gledam svoju majku“.

Ne moraš ni ponavljati te riječi koje su Arapi govorili u džahilijjetu, možeš imati svoje. Imaš i svojih dovoljno i previše. A ako to kažeš, Allah sluša. Allah kaže: „Allah, uistinu, sve čuje i sve vidi.“

Sada, šta se dalje dešava? „Oni od vas koji ženama svojim reknu da im nisu više dopuštene, kao što im nisu dopuštene majke njihove, – a one nisu majke njihove, majke njihove su samo one koje su ih rodile – oni, zaista, govore ružne riječi i neistinu, a Allah, sigurno, briše grijehe i prašta.“

Sada, ovi ljudi koji su nešto ovako rekli, su upali u veliku nevolju. Mislio sam, kad sam pročitao ovaj ajet prvi put, da će ova žena biti u nevolji, jer je podigla glas na Poslanika, sallallahu alejhi we sellem. Ali Allah ne mora čuti i drugu priču, On zna obje strane priče. Za razliku od Poslanika, sallallahu alejhi we sellem, koji je čuo samo jednu priču, Allah zna obje strane i može donijeti Svoj sud. I On kaže: „Pravi krivac je muž, koji je rekao ovako glupu i besmislenu stvar!“ On je u velikom problemu, ali Allah je spreman da mu oprosti.

Muž na početku ovog ajeta, kad Allah govori „ružne riječi i neistinu“, ovaj čovjek je musliman. I ajeti Kur’ana se spuštaju zbog muslimana. Musliman koji je napravio veliku grešku, i boji se, prepao se. A Allah kaže: „Allah sigurno, briše grijehe i prašta.“ Ali kako će mu Allah oprostiti? Šta da uradi da zasluži Allahov oprost? Allah kaže: „Oni koji ženama svojim reknu da im nisu dopuštene, kao što im nisu dopuštene majke njihove, a onda odluče da s njima nastave živjeti;“

Oni koji ovo kažu svojim ženama, a nakon toga odluče to povući: „Izvini, dušo, nisam to mislio.“ „Ma hajde, znaš da mi nekad tako dođe ponekad.“
„Nije to velika stvar. To su samo riječi, zaboravi ih.“ Žele se predomisliti? Evo šta da urade: „dužni su, prije nego što jedno drugo dodirnu, da jednog roba ropstva oslobode.“

Bolje mu je da oslobodi roba, prije nego jedno drugo dodirnu. Oslobađanje roba, u islamu je keffaret, otkup za velike grijehe. Oslobađanje roba nije nešto sitno. To radiš kada si uradio veliki grijeh. Iz perspektive muža, on je samo rekao neke riječi, pustio jezik. Nije velika stvar. Ali prema Allahovom sudu, to je veliki problem za koji se može iskupiti oslobađanjem roba, ili na još nekoliko drugih načina. „To vam se naređuje – a Allah dobro zna ono što vi radite.“

Želiš oprost? Idi oslobodi roba. Sada, nećeš naći roba, gdje možeš danas naći roba? „Onaj koji ne nađe, dužan je da dva mjeseca posti uzastopce prije nego jedno drugo dodirne.“ Onda ćeš postiti, dva mjeseca. Uzastopno. Dva mjeseca, bez pravljenja pauze. Ako napraviš pauzu, onda počni ispočetka. 60 dana. Zaredom. Ali, ako ni to ne možeš, šta ćeš onda uraditi? „A onaj ko ne može, dužan je da šezdeset siromaha nahrani,“

Onda ćeš nahraniti 60 siromaha. Dakle ili ćeš osloboditi roba, ili ćeš postiti 60 dana uzastopce, zato što si razvezao svoj jezik, ili ćeš, ako ništa od toga ne možeš, nahraniti 60 siromaha. Sve ovo, radi razgovora koji se desio u spavaćoj sobi i koji nije bio javan. Allah zna, iz Svoje mudrosti, svaku stvar koju ljudi urade.

I kada je ta žena došla Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi we sellem, plačući i kukajući, Allah, azze we dželle, je mogao objaviti odgovor na njeno pitanje prije nego što je otvorila usta. Ali je Allah, azze we dželle, je planirao da ova žena dođe, planirao je da ova žena povisi svoj glas. Allah je planirao da svi čuju, da žena koja je psihološki maltretirana i muž je verbalno zlostavlja- Allah je na njenoj strani. Ona možda misli da sistem nije na njenoj strani. Ona možda misli da muž nije na njenoj strani. Ona nije u poziciji da ima moć, misli da je bespomoćna.
Ali ima veću podršku nego bilo ko drugi. Allah je podržava. I štetu treba da plati muž.

Samo Allah određuje šta je dozvoljeno, i samo Allah određuje šta je zabranjeno. Kad prekršiš bilo šta od toga, kada uzmeš halal od Allaha i učiniš ga haramom, plaćaš 60. Kad uzmeš haram od Allaha i učiniš ga halalom, plaćaš 60. Ovo je pitanje halala i harama. Ovo je pitanje Allahovog zakona i propisa. I zato je sljedeći ajet: „to su vam Allahovi propisi“ To su Allahove granice, koje je On postavio. Allahu je ismijavanje sa ovim jednako nevjerstvu.

Zato u sljedećem ajetu: „Oni koji su neposlušni Allahu i Poslaniku Njegovu biće osramoćeni, kao što su bili osramoćeni i oni prije njih. Mi objavljujemo jasne dokaze, a nevjernike čeka sramna patnja“ Sada, ljudi koji ovako postupe se porede sa narodima prije, koji su uništeni. A oni su imali ponižavajuću kaznu! Ti si ponizio svoju ženu, a sada Allah kaže, čeka te ponižavajuća kazna, ako se ne pokaješ, ako to ne popraviš. A nakon toga, ajet: „na Dan kada ih Allah sve oživi, pa ih obavijesti o onome šta su radili; Allah je o tome račun sveo, a oni su to zaboravili – Allah je svemu svjedok.“

Dan u kojem će te Allah obavijestiti o svim stvarima, ti si ih zaboravio, ali ih se Allah sjeća. Jer, znate šta? Kad su došli Allahovi ajeti, kad su ovi ajeti spušteni, da li je ashab dotrčao Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi we sellem, i rekao: „Ali zapravo, Allahov Poslaniče, ajeti jesu spušteni ali ti ne znaš moju stranu priče. Ona je to zaslužila! Ili ona je stvarno nekad.. Uvijek postoje dvije strane priče??“ Ali, znaš šta, Allahovi ajeti nisu tu da bi ti govorio: „A šta je sa njima?“ Prestani se kriti iza toga: „A šta je sa njima?“ Sada govorim tebi i govorim meni.

I sestre, koje ovo slušaju, nemojte ovo iskoristiti na svojim muževima. Ovo je između njih i Allaha. A jednog dana ću se vratiti i obratit ću se i vama. Ali znate šta, sad su samo ovi ajeti. I Allah namjerno nije izbalansirao, a šta je sa drugom stranom i ženama koje urade to i to.

Preuzmi odgovornost za ono što radiš! Prestani se kriti i braniti. Prestani muljati: „Ne, ne, ahi, ovo nije pravedno predstavljena situacija.“ Zar želiš suru Mudžadela nazvati „nepravedno predstavljenom situacijom?“ Sama sura je Allahova lekcija, On nas je tako naučio. U suri Mudžadela, dvije trećine sure nisu vezane za ovo pitanje. Ovo je samo prvih 6 ajeta. Ostatak sure je u vezi sa ljudima koji kuju spletke protiv Poslanika, sallallahu alejhi we sellem, o licemjerima.

Allah govori o ljudima koji prave tajne sastanke da bi kovali zavjeru protiv Poslanika, sallallahu alejhi we sellem. Neki su spletkarili da unište njegov rad i trud, neki su spletkarili čak i da ga ubiju.

Vidimo dva razgovora koja se vode u tajnosti.

Jedan: ljudi žele oskrnaviti islam, uništiti Medinu, ubiti Poslanika, sallallahu alejhi we sellem.

Drugi: tajni razgovor između muža i žene.

I koji od ta dva je veći prioritet, koji je došao prvi? Razgovor između muža i žene. Pitajte bilo koga drugog, ako ne proučava Kur’an, šta on misli koji je važniji problem, bračni problemi ili spletkarenje protiv Poslanika, sallallahu alejhi we sellem? Reći će: „Spletkarenje protiv Poslanika, sallallahu alejhi we sellem.“ Ne, to nije tako kod Allaha. On nas uči nečemu. Uči nas koja je svrha ove vjere, da zaštiti integritet pojedinca, da zaštiti integritet porodice.

A ako ne zaštitiš integritet porodice, nema svrhe da štitiš zajednicu. Jer je zajednica ništa drugo do skupina porodica, skupina zdravih porodica. Cijela vjera se svodi na to. Cijela priča čovječanstva je započela sa porodicom. Ovo je prioritet u našoj vjeri. Zato je to prvo spomenuto. U poređenju sa tim, čak i spletkarenje protiv Poslanika, sallallahu alejhi we sellem, je sekundarno. Ove prioritete, ne moramo mi sami smišljati. Ovi prioriteti, već su određeni i dobro sročeni u Allahovoj Knjizi.

Mi ne dajemo Allahovoj Knjizi priliku. Ljudi vole citirati jedan ajet sa jednog mjesta i drugi sa drugog mjesta, ali već su sebi odredili šta je prioritet. Allahova Riječ treba biti gornja. Ono što je Allah rekao da je gornje, to je gornje. A ono što ti i ja mislimo da je važnije, zapravo je manje važno! Moramo podrediti svoje prioritete, naše načine kako razmišljamo, Allahovom govoru. Pa on kaže, Allahova riječ je najviša. Ovo nije samo o znanju, već i o učenju i razmišljanju na pravi način.

Molim Allaha da ovaj ummet učini, da razmišlja onako kako je Allah zadovoljan, kroz Allahov govor. U Allahovoj Knjizi, Allah ne prigovara: „zašto ne znate?“ Allah kaže: „Zašto ne razmislite?“ Možeš imati mnogo znanja, ali ne razmišljaš! Allah nas podučava kako da razmišljamo! Molim Allaha da nas učini ljudima koji razmišljaju. I molim Allaha da naše porodične stvari shvatimo ozbiljno, jer Allah sluša svaki razgovor!

Molim Allaha da muževe ove zajednice učini dobrim muževima, i žene ove zajednice dobrim ženama. I Molim Allaha da muževe i žene ove zajednice da sposobnost da odgoje dobru djecu, koja će prenijeti poruku islama, kako je treba prenijeti. Molim Allaha da nam da jak osjećaj odgovornosti, u svakom poslu koji radimo i molim Allaha da nas učini uspješnima pred Njim na Sudnjem danu i da nas ne učini od onih koji su zapostavljali ove stvari, jer su ih smatrali sitnicama, da bi saznali na Sudnjem danu, da su bile velike.

Iz hutbe pod nazivom: „Allah sve čuje-Hutba muževima“ by Nouman Ali Khan
Priredila: Selma K. / n-um.com