Ashabi Allahovog Poslanika koji su živjeli 120 i više godina
Islamski velikani kroz historiju ništa nisu prepuštali slučaju. Najsitnije detalje vezane za vjeru i njene nosioce oni su osvijetlili u svojim djelima. Ni ashabi nisu bili izuzetak. Postoje čak zasebna djela koja su tretirala isključivo dugovječnost drugova Allahovog Poslanika, s.a.v.s. Djela koja su isključivo nastala ovim povodom su:
– El-Mu’ammerun (Dugovječni), Ebu Hatima es-Sidžistanija (umro 250. god. po hidžri);
– Ehlu-l-mieti fe sa’iden, (Oni koji su živjeli stotinu i više godina), hafiza Muhammeda b. Ahmeda ez-Zehebija (umro 748. god. po hidžri);
– Kitabu-l-mu’ammerine (Knjiga o dugovječnim), hafiza Ibn Hadžera el-Askalanija (umro 852. god. po hidžri).
Mi ćemo se u ovom radu zadovoljiti sa petnaest ashaba koji su živjeli 120 i više godina. Prvo ćemo, što je i logično, spomenuti jednog poznatog ashaba koji je živio nevjerovatnih 250 godina, a nakon njega spomenuti ostalih četrnaest ashaba koji su živjeli po 120 godina.
Selman el-Farisi, r.a.
Rodom je iz Asbehana a neki kažu iz Ramehurmuza u Perziji.
Budući da je bio posebno znatiželjan, ta znatiželja ga vodi ka kršćanstvu koje prima, gdje služi mnoge svećenike, da bi na kraju svog spoznajnog puta stigao do Poslanika, s.a.v.s., i primio islam.
Kada je upoznao Poslanika, s.a.v.s., i primio islam, bio je rob, tako da nije mogao učestvovati u bici na Bedru i Uhudu. Prva bitka u kojoj je učestvovao bila je bitka na Hendeku, u kojoj je on demonstrirao svoju ratničku nadarenost i izuzetnu stručnost u vojnoj strategiji, predloživši Vjerovjesniku, s.a.v.s. da se iskopaju kanali i time osujeti upad idolopokloničke vojske koja je brojala 24.000 vojnika. To je Poslanik islama, s.a.v.s., uvažio i time su muslimani izašli kao pobjednici.
Koliko je ovaj mudri Selman, r.a, bio respektiran od Vjerovjesnika, s.a.v.s., i ostalih ashaba, najbolje će nam ilustrirati činjenica da ga je Allahov Poslanik, sa..v.s., uvrstio u Ehlu-l-bejt tj. svoju porodicu.
Umro je na kraju hilafeta Osmana,r.a, 35. god., a neki vele 36., a neki 37. god. po hidžri.12 Koliki mu je bio životni vijek? Operira se cifrom od 350 godina, ali se svi slažu da je živio najmanje 250 godina.
Hakim b. Hizam b. Huvejlid El-Kureši, r.a.
Rođen je u Kjabi. Njegova majka Safi jja ušla je u Kjabu u poodmakloj trudnoći, gdje su je zahvatili porođajni bolovi, tako da je imala čast da Hakima rodi u unutrašnjosti Allahove Kuće.15 Bio je amidžić, Hatidže, r.a., časne supruge Allahovog Poslanika, s.a.v.s. Bio je od onih čija je srca Allahov Poslanik, s.a.v.s. pridobijao, pa mu je, zbog toga, nakon bitke na Hunejnu, poklonio stotinu deva, koje je on, nakon toga, vratio i poklonio muslimanima. Inače, bio je bogat, poznat po dobročinstvu, i prije islama, a to je posebno činio kao musliman i bio je izuzetno upućen u genealogiju arapskih porodica i plemena.
Prešao je na islam prilikom oslobođenja Mekke, 8. god. po hidžri i tada je imao sedamdeset i tri godine. Većina autora, među kojima je i Imam Buhari, slažu se da je živio 120 godina i to: 60 godina prije prelaska na islam i 60 godina u islamu. Umro je u Medini 54., po drugima 58. a po Imamu Buhariju, 60. god. po Hidžri.
Asim b. ‘Adijj el-’Adžlani el-Kuda’i
Učestvovao je u bici na Uhudu i u drugim bitkama nakon nje. Buhari u Et-Tarihu, Ebu Davud, Ibn Madže, Ahmed, Malik, Taberani, Bejheki, Tahavi i dr. muhaddisi bilježe neke hadise koje ovaj ashab prenosi od Vjerovjesnika, s.a.v.s. Bio je, kako navodi Taberi, niskoga rasta.
Živio je stotinu i dvadeset godina. Međutim, mnogi autori navode da je umro 40. god. po hidžri, u vrijeme vladavine Mu’avije, r.a. i da je tada imao 115 godina.
Huvejtib b. Abdil’uzza el-’Amiri, r.a.
Ovaj ashab je prešao na islam za vrijeme oslobođenja Mekke. Kada su muslimani zauzeli Mekku, 8. god. po hidžri, Huvejtib, r.a, je bio izuzetno preplašen, pa mu je Ebu Zerr, r.a, koji je prije islama bio sa njim u lijepim odnosima, olakšao takvo stanje, rekavši mu da neće imati nikakvih posljednica ukoliko ode do Vjerovjesnika, s.a.v.s., i izjavi svoju pripadnost islamu, što je on, u društvu Ebu Zerra, r.a, i učinio i toga dana prešao na islam.
Umro je 54. god. po hidžri, za vrijeme vladavine Mu’avije, r.a., i, kako mnogi autori navode, živio je 120 godina i to: 60 prije islama i 60 u islamu.
Sa’d b. Ijas eš-Šejbani, r.a.
Učestvovao je na Kadisjji, 21. god. po hidžri i tada je imao 40 godina. Živio je 120 godina. Ibn Mende prenosi predaju od Isma’ila b. Halefa, sa potpunim lancem prenosilaca, u kojoj on kaže: Vidio sam Sa’da b. Ijasa eš-Šejbanija kada je imao 119 godina!
Umro je 95., neki kažu 96. a ima onih koji tvrde da je umro 101. god. po hidžri.
Mahreme b. Nevfel el-Kureši ez-Zuhri, r.a.
Prešao je na islam za vrijeme osvojenja Mekke. Ubraja se u mekkanske intelektualce. Bio je jedan od izuzetnih eksperata u poznavanju porijekla Kurejšija. Njegov otac Nevfel je bio amidžić Amine, majke Allahovog
Poslanika, s.a.v.s., zato ga je Poslanik, s.a.v.s. volio, pa se prenosi da ga je zagrnuo sa svojim skupocjenim ogrtačem.
Učestvovao je u bici na Hunejnu. Oslijepio je u vrijeme hilafeta Osmana, r.a.
Umro je 54. god. po hidžri i tada je navršio 120 godina. Međutim, većina autora smatra da je prilikom smrti Mahreme, r.a, napunio 115 godina života.
Se’id b. Jerbu’ b. ‘Ankese el-Mahzumi, r.a.
On je u predislamskom periodu nosio ime Surm. Kada je prešao na islam, Allahov Poslanik, s.a.v.s., ga je nazvao Se’id, a hafiz Ibn Kesir tvrdi da ga je nazvao Ma’bed. Prešao je na islam za vrijeme oslobođenja Mekke. Učestvovao je u bici na Hunejnu.
On prenosi dva hadisa od Allahovog Poslanika, s.a.v.s. U jednoj predaji se spominje da je ovog ashaba Vjerovjesnik, s.a.v.s, jedne prilike upitao: Ko je stariji: ti ili ja? Se’id je mudro odgovorio: Ti si stariji i bolji od mene, ali ja sam ranije rođen!
Umro je, po nekima u Meki, a po drugima, u Medini, 54. god. po hidžri. Živio je ukupno 120 godina.41 Hakim en-Nejsaburi navodi predanje u kojem se spominje da je Se’id živio ukupno 118 godina, dok Halifa navodi predanje u kojem se kaže da je živio 124 godine.
Sa’d b. Džunade el-’Avfi el-Ensari, r.a.
On je bio prvi od stanovnika Taifa koji je došao Vjerovjesniku, s.a.v.s., i primio islam. I ovaj ashab živio je 120 godina.
Hassan b. Sabit b. el-Munzir el-Ensari, r.a.
Izuzetno nadareni pjesnik koji je svoj talenat koristio u odbrani Poslanika islama, s.a.v.s. i afi rmiranju istine. Očito je, da je on bio posebno nadahnut pjesnik, jer Allahov Poslanik, s.a.v.s., obraćajući mu se, jasno je rekao: Raspali po idolopoklonikicima, jer je Džibril s tobom!
Ebu Hurejre, r.a., prenosi da je Omer b. el-Hattab, r.a., prošao pored Hassana dok je recitovao poeziju u džamiji i pogledao ga poprijeko. Hassan je rekao: Ja sam poeziju recitovao i onda kada je u njoj bio onaj ko je bio bolji od tebe. Potom se je okrenuo Ebu Hurejri i rekao: Tako ti Allaha, jesi li si čuo Allahovog Poslanika, s.a.v.s., kada je govorio: Odgovori umjesto mene. Allahu, osnaži ga Ruhu-l-Kuddusom. Ebu Hurejre, r.a, je odgovorio: Da, čuo sam, tako mi Allaha!
Od Hassana b. Sabita, r.a. hadise prenose Omer, Aiša, Ebu Hurejre i El-Bera’ b. ‘Azib, r.a.51
Živio je 120 godina: 60 prije islama i 60 nakon primanja islama. Zanimljivo je spomenuti da su Hassan, r.a., i njegov otac Sabit, i njegov djed El-Munzir i njegov pradjed Haram – svi živjeli po 120 godina!
Ebu ‘Umare Abduhajr el-Kufi , r.a.
Neki autori drže diskutabilnim da je bio ashab. Ibn Hibban ga ubraja u pouzdane tabi’ine. Međutim, hafiz Ibn Mende, Abdussamed b. Se’id el-Himsi i dr. ubrajaju ga u ashabe.
Ibn Mende navodi predaju sa potpunim lancem prenosilaca u kojoj ovaj ashab izjavljuje da ima 120 godina i da je prešao na islam rano, dok je bio mladić, kada je Poslanik islama, s.a.v.s., uputio pismo u Jemen.
Hamnen b. Avf el-Kureši, r.a.
Živio je 120 godina: 60 godina prije islama i 60 godina nakon prelaska na islam. Za njega se kaže da nije hidžru učinio, nego je ostao živjeti u Mekki sve do svoje smrti.
El-Muntedži’, r.a.
Ovaj ashab je bio iz Nedžda. Prenosi od Vjerovjesnika, s.a.v.s., samo tri hadisa. Živio je, takođe, 120 godina.
Nafi ’ Ebu Sulejman el-’Abdi, r.a.
Živio je u Halepu, u Siriji. Sreo je Poslanika, s.a.v.s, u Medini još kao dječak, kada je bio sa jednom delegacijom kojima je, na tom putu, vodio njihove deve. Imao je čast, prilikom njihove posjete, razgovarati sa Allahovim Poslanikom, s.a.v.s.. Živio je 120 godina.
El-Ledžladž el-Gatafani, r.a.
Ovaj ashab je živio 120 godina i to: 50 godina prije islama i 70 godina nakon prelaska na islam. Hafiz Ibn Mende prenosi predaju sa potpunim lancem prenosilaca u kojoj je ovaj ashab izjavio: Prešao sam na islam kada sam imao pedeset godina!
Možda je tajna njegovog dugog vijeka njegova izjava koju prenosi Taberani, Ibn Mende i Ibn Hadžer sa potpunim lancem prenosilaca u kojoj ovaj ashab napominje: Nikada se nisam najeo otkako sam islam primio!
Ebu Šeddad el-’Umani, r.a.
Ebu Šeddad, r.a. je imao čast da čita pismo koje je Allahov Poslanik, s.a.v.s., uputio stanovnicima Omana. Ustvari, jedini je on u to vrijeme od prisutnih stanovnika Omana, znao da čita. Živio je 120 godina.
Napomena: Ovo je sažetak rada dr.Šefika Kurdića, objavljenom u Islamskoj misli, 2008. godine, br. 2, rad pod naslovom: FENOMEN DUGOVJEČNOSTI KOD ASHABA.
Sažeo i prilagodio: Resul S. Mehmedović
Dialogos.ba
