Blagodat koju ne prati zahvalnost Allahu, pretvara se u iskušenje i kaznu

Piše: Abdusamed Nasuf Bušatlić

Allahovo lijepo ime Eš-Šekûr (Onaj Koji je zahvalan) spomenuto je četiri puta u Kur’anu, a Allahovo lijepo ime Eš-Šâkir, spomenuto je dva puta u Kur’anu.

Eš-Šekûr je Onaj koji daje za neznatno i ograničeno djelo na dunjaluku, neograničene blagodati na dunjaluku i nagradu na Ahiretu.

Imam Bejheki veli: ”Eš-Šekûr, to je Onaj koji zahvaljuje na neznatnoj pokornosti i nagrađuje mnoštvom sevaba, daje u obilju Svoje blagodati i zadovoljan je sa malo zahvalnosti.” (El-esmau ves-sifat, I/178.)

Rečeno je da desetina čovjekovog života prođe u djetinjstvu, trećina u spavanju, pola života u jelu i iščekivanju, te u izvršavanju društvenih obaveza, pa koliko onda života ostane za ibadet i zahvalnost Allahu? No, i pored toga, Allah ti je zahvalan na ovom prolaznom kratkom životu koji provedeš u pobožnosti i dobrim djelima i nagrađuje te vječnom nagradom, a to je Džennet u odnosu na koji je dunjaluk tek kap vode u moru.

Eš-Šekûr ti oprašta za post na Dan Arefata dvije godine manjih grijeha, a za post na Dan ašure jednu godinu manjih grijeha. Eš-Šekûr ti oprašta za jedan trenutak potpune iskrenosti prema Allahu, grijehe cijelog života.

Sulejman Et-Tejmi, ovako je objasnio i definisao Allahovo ime Eš-Šekûr: ”Allah daje ljudima Svoje blagodati shodno Njegovoj svemoći, a od ljudi traži zahvalnost shodno njihovim mogućnostima.” (El-esmai ves-sifat, I/178.)

To potvrđuje i hadis: ”Čovjek je naišao putem i ugledao je granu na putu, pa ju je sklonio, pa mu je Allah zahvalio i oprostio mu grijehe.” (Buharija i Muslim)

A sa oprostom ide i ulazak u Džennet, kao što dolazi u hadisu od Ebu Derda’a r.a.: ”Ko skloni sa puta ono što smeta muslimanima, Allah mu upiše dobro djelo, a kome Allah upiše dobro djelo, uvede ga u Džennet.” (Taberani; Silsiletus-sahiha, br. 2306.)

Allahu moj, pomozi mi da Ti zahvaljujem

Allah, dž.š., je Eš-Šekur, zahvalni Gospodar Koji je podučio Svoje robove da Ga veličaju, pa ih je pohvalio zbog dobrote prema njima, daje im iz Svoga obilja, a onda ih hvali kada dijele iz imetka koji im je On dao. A to zapravo znači da naše zahvaljivanje i veličanje Allaha, naš hamd i šukr, zahtijeva novi hamd i šukr.

Allahov Poslanik, s.a.v.s., podučio je Muaza, r.a., da poslije svakog namaza uči dovu: ”Allahu moj, pomozi mi da Te se sjećam, da Ti zahvaljujem i da Te na najljepši način obožavam.” (Ebu Davud i En-Nesai)

Mi smo u stalnoj potrebi da molimo Allaha da nam olakša ibadet, da bi Mu zahvaljivali, da bi priznali našu slabost, naše nedostatke, naše grijehe, i najpobožniji od nas je onaj koji najviše zahvaljuje Allahu.

Uzvišeni Allah, objavio je: ”I kada je Gospodar vaš objavio: ”Ako budete zahvalni, Ja ću vam, zacijelo, još više dati; budete li nezahvalni, kazna Moja doista će stroga biti.” (Ibrahim, 7.)

Iako nas je Allah stvorio radi ibadeta i olakšao nam ibadet, kada mi Njega veličamo i hvalimo, On nam zahvaljuje povećanjem Svojih blagodati.

Stoga nije čudo što je sura El-Fatiha ili El-Hamd, najuzvišenija sura u Kur’anu, jer nema stajanja pred Allahom u toku namaza i razgovora sa Allahom, a da u njemu nije sadržan najprije hamd i šukr, odnosno pohvala i zahvalnost Allahu.

Kako biti zahvalan Allahu?

Zapostavljanje zahvalnosti Allahu je glavni Iblisov cilj u njegovom ratu protiv muslimana i odvođenju ljudi na stranputicu. To je Iblis potvrdio u svom obraćanju Allahu, rekavši na kraju: ”I Ti ćeš ustanoviti da većina njih neće zahvalna biti!” (El-A’raf, 17.)

I što se više povećavaju Allahove blagodati prema tebi, sve više jačaju šejtanske spletke. Šejtan pravi prepreke vjernicima na putu do Dženneta, i taj put neće preći osim oni koji zahvaljuju na Allahovim blagodatima, jer bez šukra, blagodat se pretvara u iskušenje, a korist u štetu.

Učenjak iz generacije tabiina, Ebu Hazim el-E’aredž, rekao je: ”Svaka blagodat koju ne prati zahvalnost Allahu, pretvara se u iskušenje.” (El-adabu el-šeri’jjeti, III/232.) Pa, zar ima išta lakše i bolje za naše duše od zahvalnosti Allahu na blagodatima.

Prenosi se da je Abdullah ibn Nuh rekao: ”Jedan čovjek me je upitao: ‘Koliko puta je tvoj odnos prema Allahu bio u znaku onoga što Allah mrzi, a On ti je uzvratio onim što ti voliš?’ Odgovorio sam: ”Ne mogu to izbrojati.” Upitao je: ‘Jesi li Mu se ikada obratio u nevolji, pa te iznevjerio?’ ”Ne, nikada se to nije desilo i uvijek mi je pomogao.” Upitao je: ‘A šta misliš da se neko od ljudi tako odnosi prema tebi, da li bi mu uzvratio?’ Odgovorio sam: ”Ne bih bio ustanju da mu uzvratim istom mjerom i zahvalim na dobročinstvu.” Rekao je: ‘Pa, Allah je preći da mu zahvaljuješ na blagodatima, i zahvalnost Njemu je mnogo lakša od nadoknađivanja blagodati ljudima i uzvraćanja istom mjerom.”’ (Mevsuatu ibn Ebid-Dunya, I/511.).

Spoznaja nemoći da se izrazi zahvalnost Allahu na blagodatima je zahvalnost

Prenosi se da se Musa, a.s., obratio Allahu, riječima: ”Allahu moj, kako da Ti zahvalim kad najmanja blagodat koju Si mi dao, vrijedi više nego sva moja dobra djela?” Allah mu je odgovorio: ”O Musa, upravo si Mi zahvalio.” (Imam Ahmed, Ez-zuhd, I/58.)

Zahvalnost Allahu mora biti temelj našeg života, jer mi ni jednog trena nismo neovisni od Allaha. Mnoštvo je blagodati na koje čovjek uopće ne obraća pažnju, i brojnije su od onih koje su njemu poznate i vidljive. Zamisli samo kakva je blagodat da zdrav liježeš i mirno spavaš u svojoj postelji, dok se ljudi, oboljeli od karcinoma i drugih bolesti, muće u svojim posteljama i nemaju miran san.

Ebu Kudame el-Makdisi, veli: ”Ljudi zbog svoga džehla i neznanja ne ubrajaju u blagodati ono što svakodnevno uživaju. Oni ne zahvaljuju Allahu na zraku koji udišu, a da im se samo nekoliko sekundi uskrati zrak, umrli bi.” (Muhtesar minhadžul-kasidin, I/288.)

Ti spavaš, a srce ti radi. Zamisli da srce prestane raditi kad spavaš, ili da prestane disanje kad dok spavaš.

Islamski učenjaci su kazali: ”Kada bi neko od nas cijeli život bio na sedždi i to na trnju, i do smrti neprestano veličao Allaha, to ne vrijedi ni jedne blagodati koju nam je Allah podario.”

Prenosi se da je neki čovjek iz Benu Israila obožavao Allaha na pustom ostrvu. Allah je dao da pored njega izraste stablo šipka ili nara, tako da je svaki dan imao svjež nar i pitku vodu i nije se morao brinuti za opskrbu. Cijeli život proveo je u ibadetu, pa kada je preselio na Ahiret, data mu je mogućnost da bira da bude nagrađen na osnovu svojih djela ili na osnovu Allahove milosti. On je rekao: ”Allahu moj, nagradi mi na osnovu mojih djela.” I kada su stavljena na vagu njegova dobra djela, a cijeli svoj život je proveo u ibadetu, to nije bilo ravno blagodati vida koju mu je Allah podario.

Da je malo bolje razmislio o tome ko je učinio da mu svaki dan nikne stablo sa svježim narom, ko je učinio da provrije izvor pitke vode, na koncu konca, ko mu je omogućo da čini ibadet, shvatio bi da on nije u stanju zahvaliti Allahu osim preko Allahovih blagodati. Ne možeš zahvalit Allahu ako te On ne pomogne i ne omogući ti to. Sad još bolje razumijemo riječi dove koju je Allahov Poslanik, s.a.v.s., podučio Muaza: ”Allahu moj, pomozi mi da Ti zahvaljujem……”

Dobro djelo je najbolji vid zahvalnosti Allahu

Uzvišeni Allah, objavio je: ”Trudite se i budite zahvalni, o čeljadi Davudova! A malo je zahvlanih među robovima Mojim.” (Saba, 13.)

Omer ibn Abdul-Aziz nije se osvrnuo ni na jednu blagodat koju mu je Allah dao, a da nije učio dovu: ”Allahu moj, utječem ti se od toga da tvoju blagodat zamjenim poricanjem, ili da je negiram nakon što je spoznam, ili da je zaboravim, pa da Ti ne zahvaljujem na toj blagodati.” (Mevsu’atu ibn Ebid-Dunya, I/486.)

Dužni smo zahvaljivati Allahu za svaki naš organ. Neki čovjek je upitao Ebu Hazima: ”Šta znači zahvalnost očiju?” Odgovorio je: ‘Ako njima vidiš dobro da ga obznaniš, a ako vidiš zlo i grijeh da ga pokriješ.’

”A šta znači zahvalnost ušiju?” Rekao je: ‘Ako njima čuješ dobro prihvati ga, a ako čuješ zlo, odbaci ga.’ ”A šta znači zahvalnost ruku?” Odgovorio je: ‘Ne uzimaj njima ono što ti ne pripada, i ne zabranjuj njima pravo koje pripada nekom drugom.’

”A šta znači zahvalnost polnog organa?” Ebu Hazim mu je odgovorio kur’anskim ajetima: ”I oni koji stidna mjesta svoja budu čuvali i živjeli jedino sa ženama svojim ili sa onima koje su u vlasništvu njihovu – oni, doista, prijekor ne zaslužuju – a oni koji traže izvan toga, oni u grijeh upadaju.” (‘Uddetus-sabirin, I/134.)

Razlika između Allahovog i ljudskog davanja

Čovjek daje radi nekog cilja ili koristi, a Allahu se ne vraća nikakva korist od toga što nam daje Svoje blagodati. Čovjekovo davanje vezano je za njegovo zadovoljstvo i srdžbu, pa daje onome sa kim je zadovoljan, a ne daje onome na koga je ljut i srdit. Međutim, Uzvišeni Stvoritelj, Onaj Koji je Eš-Šekûr, strpljiv je na uvredama od strane ljudi, čak i onih koji mu pripisuju dijete, i On im, i pored toga, daje iz Svoga obilja.

Upravo zbog Allahove neizmjerne dobrote prema nama, ne smijemo podcijeniti ni jedno dobro djelo, makar se radilo o udjeljivanju pola hurme, o sklanjanju smetnje sa puta, o osmijehu u lice brata muslimana, jer je Allah dobra djela, makar bila neznatna, učinio uzrokom spasa i uspjeha na oba svijeta, učinio je da dobročinstvo bude put odgoja duše. Mi ne znamo u čemu je za nas hajr, a znamo da ćemo sutra, na Sudnjem danu, naći i trun dobra koje uradimo, kao i trun zla koje uradim. Stoga, ne podcjenjuj taj trun dobra, možda baš on bude uzrok tvoga spasa.

Ne dozvolimo da svojom nezahvalnošću Allahu na blagodatima, učinimo da nam se bilo koja vrata, koja vode u Džennet preko naših dobrih djela i naše zahvalnosti Allahu, zatvore.

Jedan pobožni musliman je plakao kada mu je umrla majka, pa je rekao: ”Ne plačem zato što je umrla, jer ćemo svi mi umrijeti, već plačem zbog džennetskih vrata koja su do sada bila otvorena, pa su se zatvorila.”

U tom smislu je i vrlo zanimljiva i poučna priča koju je na jednom predavanju ispirčao šejh Eš-Šenkiti. Naime, njemu je jedan pobožni musliman ispričao sljedeće: ”Kreno sam sa svojim sinom u Meku sa ciljem da klanjamo džumu u haremu Ka’be. Sin je vozio auto i na jednom mjestu prošli smo pored čovjeka koji je bio u trošnoj i poderanoj odjeći. Rekao sam sinu da stane i da ga poveze, ali se njemu moj prijedlog nije svidio i želio je da produžimo putovanje. Na moje insistiranje on je stao i povezli smo tog čovjeka. Kada smo ušli u Meku već smo bili u stisci sa vremenom i kasnili smo, pa je sin brže vozio i odjednom se ispred našeg auta pojavio dječak kojeg, zbog brzine, sin nije mogao izbjeći. Usljed udara dijete je palo i bili smo uvjereni da je mrtvo. Kad su smo izašli iz auta podigli smo dijete sa zemlje i vidjeli smo da nema nikakvih posljedica od udara. Tada sam rekao sinu: ”Sine, Allaha mi, ne znam da te je Allah spasio i zbog čega osim zbog dobročinstva koje si učinio kada si stao i povezao onog čovjeka.”

U tri, od četiri ajeta, u kojima se spominje Allahovo lijepo ime Eš-Šekur, ovo ime povezuje se sa Allahovim imenom El-Gafur – Onaj Koji oprašta grijehe, a u jednom ajetu se spominje uz Allahovo lijepo ime El-Halim – Blagi.

Objašnjavajući mudrost povezivanja ovih Allahovih lijepih imena, neki islamski učenjaci su, između ostaloga, kazali: ”Ako čovjek malo bolje razmisli o svojim djelima vidjet će da nema ni jednog dobrog djela, a da u njemu nema neke manjkavosti, i upravo ta manjkavost zahtijeva Allahov oprost i magfiret i Njegov šukr (zahvalnost) na malo djela i malo ibadeta. Allah onome ko čini dobro djelo, makar sa njim bile pomiješane neke slabosti i nedostaci, oprašta i zahvalan je Svome robu zbog dobrih djela.

A što se tiče povezivanja Allahovog imena El-Halim sa imenom Eš-Šekur, mudrost je u tome što vjernik i vjernica, ma koliko dobra uradili, svjesni su da su sva ta dobra djela beznačajna ped Allahovom veličinom i uzvišenošću, kao što dolazi u predaji: ”Kada bi čovjek bio na sedždi od dana kada ga je majka rodila, pa do Sudnjega dana, tražeći time Allahovo zadovoljstvo, opet bi prezreo svoja djela na Sudnjem danu.”

Prenosi se da je Aiša, r.a., rekla Abdurahmanu ibn Avfu: ”Ti ćeš, od desetorice kojima je obećan Džennet, posljednji ući u Džennet.” Upitao je: ”Majko, a zašto?” Rekla je: ”Zar ne vidiš ovaj silni imetak koji posjeduješ, šta ćeš sa njim učiniti i kako ćeš račun položiti?” Odgovorio je: ”Šta da radim, ja podijelim imetak kao sadaku noću, a on mi opet dođe danju, a ako ga udijelim danju on mi se vrati noću.”

Allaha molimo da nas učini Svojim zahvalnim robovima, koji će biti dostojni Njegove zahvalnosti, milosti i oprosta. Amin!

saff.ba