Budite pomagači DOBRA, a odmagači ZLA!

Sve hvale i zahvale pripadaju uzvišenom Allahu džellešanuhu.; samo od Njega pomoći i oprosta tražimo. Allahu se utječemo od zla duša naših, i od zlih djela naših. Koga Allah uputi niko ga u zabludu odvesti ne može, a koga On u zabludi ostavi niko ga na pravi put izvesti ne može! Svjedočim da nema drugog boga osim Allaha, Jedinog, kojem ravna nema, i svjedočim da je Muhammed salallahu alejhi ve sellem., Njegov rob i Njegov poslanik.

Allah džellešanuhu., traži od muslimana, i naređuje im, da se međusobno potpomažu u dobru, i u isto vrijeme im zabranjuje da se međusobno potpomažu u zlu, riječima: „Potpomažite se u dobročinstvu i bogobojaznosti, a nemojte se potpomagati u grijehu i neprijateljstvu; Allaha se bojte, On je taj koji žestoko kažnjava!“ (el-Ma’ida, 2.)

Vrijeme u kojem živimo je specifično po tome što je šerr i zlo u njemu jako rasprostranjeno, i dotiče se skoro svake pore našega života i društva dok je hajr i dobro jako skučeno i malo se može naći onih koji ga podržavaju i na njemu insistiraju.

Malo je onih koji smiju rizikovati da budu dobri i pošteni, i da ovaj glavni postulat naše vjere iskreno pomognu kako svojom dušom tako i svojim tijelom.

Hajr – sadrži u sebi sve vrste dobra, kako dinske tako i dunjalučke, dok šerr – sadrži u sebi sve vrste zla – kako onog u pitanjima vjere i dina tako i onog u pitanjima dunjaluka i ovoga svijeta! Dobro i hajr se manifestuje kroz uspostavu iskrene i prave vjere prema Jednom Jedinom Bogu, koji nas je stvorio i kojem ćemo se uskoro povratiti, kroz svestranu aktivnost u popravljanju samih sebe i svoga okruženja na bolje, kao i kroz borbu protivu onih koji štete i kvare i fesad po zemlji šire, čineći zlo i nered u svakom aspektu našega života!

Šejh Abdurrahman el-Sa’adi rhm., kaže: „Međusobno se pomagati znači praktikovati i činiti svaku vrstu hajra i dobra koja nam je vjerom naređena ili preporučena, i ustegnuti se od svake vrste šerra i zla koje nam je vjerom zabranjeno ili pokuđeno. Vjerniku se dobro naređuje i zlo zabranjuje, ali je i sam obavezan da druge muslimane, svoju braću, pomaže u hajru i dobru i da ih odmaže u šerru i zlu, kako teorijski tako i praktično!“ (Pogledaj: Tejsirul-Kerimil-Rahman, 2/238.)

Sufjan b. Ujejne rhm., je bio upitan o značenju ajeta: „Potpomažite se u dobročinstvu i bogobojaznosti, a nemojte se potpomagati u grijehu i neprijateljstvu.“ (el-Ma’ida, 2.) – pa je rekao: „Čini dobro, pozivaj dobru, potpomaži u dobru i ukazuj na njega!“ (Hiljetul-Evlija’, 7/284.)

Imam el-Kurtubi rhm., u komentaru ajeta: „Potpomažite se u dobročinstvu i bogobojaznosti, a nemojte se potpomagati u grijehu i neprijateljstvu; Allaha se bojte, On je taj koji žestoko kažnjava!“ (el-Ma’ida, 2.) – kaže: „Ovaj ajet je naredba cijelom čovječanstvu da se međusobno potpomažu u dobročinstvu i bogobojaznosti tj. da jedni drugima daju podršku u dobročinstvu i bogobojaznosti, da se oko Allahove riječi okupljaju i da po njoj postupaju. Ovaj ajet traži od ljudi da se ustegnu i odbiju od onoga što je Allah džellešanuhu., zabranio, što je u skladu sa riječima Poslanika salallahu alejhi ve sellem.: „Onaj ko ukaže drugome na dobro kao da ga je i sam učinio!““ (el-Džami’ li-Ahkamil-Kur’an, 3/6/33.)

el-Kasimi rhm., kaže: „Neprijateljstvo prema ljudima često biva sa strane potpomognuto od nekoga, stoga je naređeno vjernicima da se i oni međusobno potpomažu u svemu što je dobročinstvo i bogobojaznost, u slijeđenju islama i klonjenju od pohota duše i njenih strasti. Vjernicima je zabranjeno da se međusobno potpomažu u zulumu, nepravdi, nasilju, grijesima i neposlušnosti prema Allahu džellešanuhu.!“ (Mehasinul-Te’vil, 3/22.)

Hafiz Ibnul-Kajjim el-Dževzijje rhm., kaže: „Ajet: „Potpomažite se u dobročinstvu i bogobojaznosti, a nemojte se potpomagati u grijehu i neprijateljstvu; Allaha se bojte, On je taj koji žestoko kažnjava!“ (el-Ma’ida, 2.) – obuhvaća sve interese ljudstva kako u pitanjima dunjaluka tako i u pitanjima dina, kako između njih samih tako i između ljudi i njihova Gospodara! Niko se ne može osloboditi ove dvije obaveze: obaveze između čovjeka i njegova Stvoritelja – Allaha dž.š., i obaveze između čovjeka i Allahovih stvorenja. Čovjek se – radi Allahovog zadovoljstva i poslušnosti Njemu, koji je krajnji cilj, sreća i spas svakog vjernika, mora lijepo ophoditi sa ljudima, pomagati ih i sa njima se družiti. Vjernik neće postići svoj mir i sreću osim kroz dobročinstvo i bogobojaznost u čemu je sadržana cijela vjera!“ (Zadul-Muhadžir, 1/6.)

Dalje nastavlja pa kaže: „Cilj zajedničkog i društvenog života jeste potpomaganje u dobročinstvu i bogobojaznosti, gdje će svaki član društva pomagati drugog člana u ovome kako teorijski tako i praktično, jer čovjek, sam po sebi, ne može dokučiti, ni teorijski ni praktično, cjelokupno dobročinstvo i cjelokupnu bogobojaznost, tako da je Božija mudrost ta koja iziskuje da su ljudi ovisni jedni o drugima, upućeni jedni na druge – pomagači jedni drugima (u hajru a ne u šerru!).“ (Zadul-Muhadžir, 1/13.)

Čovjek kao jedinka je slab i boleć, a kada je u zajednici onda je on jak. Sami osjećaj slabosti kao otrgnuta jedinka od zajednice tjera čovjeka na to da pomaže svoju zajednicu u svakoj vrsti dobročinstva i bogobojaznosti, što im je sama naredba od Allaha džellešanuhu.!

Nemojte se međusobno potpomagati u grijehu i neprijateljstvu tj. nemojte se upuštati u zlo-djela koji će vam tovariti breme grijeha na pleći, i nemojte se potpomagati u neprijateljstvu i napadanju tuđih života, imetaka i časti! Vjernik se usteže od grijeha i nasilja, ali u isto vrijeme pomaže drugome da se okani ovih nedjela!

Molimo Allaha džellešanuhu., da nas učini jednim od onih kojma je dove ukabulio i jednim od onih kojima je Svoju milost ukazao.
Amin, ja rabbel-‘alemin.

Priredio: Sead ef. Jasavić, prof.fikha
Džamija „Sultanija“, Plav, Sandžak, CG

dzemat-sabah