”Čitaj!” – prva riječ kur’anske objave i zaštitni znak islamske civilizacije

Piše: Dr. Ragib el-Serdžani

Preveo: Abdusamed Nasuf Bušatlić

Dok je Muhammed, s.a.v.s., boravio u pećini Hira, ušao je melek Džibril u pećinu i rekao Muhammedu, s.a.v.s.: ”Čitaj! (Uči!)” Muhammed, s.a.v.s., odgovorio je: ”Ja ne znam čitati.” ”Onda me je” – veli Poslanik, s.a.v.s., – ”melek Džibril uhvatio i toliko snažno stisnuo da sam njegov stisak jedva izdržao. Zatim me pustio i ponovo rekao: ”Čitaj!” Odgovorio sam: ”Ja ne znam čitati.” Džibril me je ponovo uhvatio i stisnuo, a onda me pustio i rekao: ”Čitaj, u ime Gospodara tvoga Koji stvara, stvara čovjeka od ugruška! Čitaj, Plemenit je Gospodar tvoj, Koji poučava peru, Koji čovjeka poučava onome što ne zna.” (El-Alek, 1.-5.)

Pouke prve Objave

Neophodno je da se ovdje pozabavimo sa pet prvih ajeta koji su objavljeni Muhammedu, s.a.v.s., uz poseban osvrt na prvu riječ koju je Poslanik, s.a.v.s., čuo od meleka Džibrila. Naime, prvih pet ajeta Kur’ana koji su objavljeni Muhammedu, s.a.v.s., dok je boravio u pećini Hira, odnose se na jednu temu, a to je nauka i u njima se naglasak stavlja na jedno sredstvo i način stjecanja znanja, a to je čitanje. Tako je čitanje postalo početak i osnov ovog veličanstvenog Božanskog programa i upute.

Kur’an sadrži više od 77 hiljada riječi, a između svih njih, riječ ”uči” izabrana je da bude prva riječ kur’anske objave. Također, Kur’an sadrži hiljade imperativa poput: ”Klanjaj namaz!”, ”Dajite zekat!”, ”Borite se na Allahovom putu!”, ”Naređuj dobro, a zabranjuj zlo i budi strpljiv nad onim što te zadesi!”, ali je između svih tih imperativa i naredbi, naredba ”Uči!”, bila prva naredba kur’anske Objave.

Zatim, imajući u vidu činjenicu da Allahov Poslanik, s.a.v.s., nije znao čitati ni pisati, a da ga je krasilo hiljade vrlina i osobina lijepog ahlaka, postojala je realna mogućnost da Kur’an u prvim ajetima govori i istakne jednu od njegovih postojećih vrlina. Međutim, to se nije desilo i u prvoj riječi Objave otkriva se jasna aluzija da je ključ izgradnje islamskog ummeta i prvi ispravni put te izgradnje – nauka, a da je najvažniji način stjecanja znanja – čitanje. Stoga se naredba čitanja u prvih pet ajeta Objave spominje dvaput.

Riječ nauka (el-ilm) sa svojim izvedenicama, spomenuta je tri puta, kao što je spomenuto i pero kao sredstvo za pisanje, i sve to u prvih pet ajeta Objave, što ukazuje na važnost znanja i čitanja u životu islamskog ummeta.

Osim toga, u prvim ajetima kur’anske objave, skreće se pažnja da je čitanje koje islam želi – čitanje u ime Allaha Svemogućeg.

To znači da je to čitanje kojim se stječe Allahovo zadovoljstvo, a ne čitanje koje izaziva Njegovu srdžbu. To nije izopačeno i pogrešno čitanje, niti čitanje koje odvodi u zabludu, već čitanje kako je Allah zapovijedio, u Njegovo ime i na način kako je On podučio muslimane.

Zatim, u prvih pet ajeta kur’anske objave govori se o jednom Allahovom svojstvu koje idolopoklonici nikako nisu mogli pripisati nekom svom lažnom božanstvu koje su obožavali, a to je svojstvo stvaranja. U spomenutom ajetu dolazi: ”Čitaj, u ime Gospodara tvoga Koji stvara.” Cilj toga bio je da se od Poslanika, s.a.v.s., otkloni bilo kakav oblik dvojbe i sumnje u pogledu onoga što je vidio u pećini Hira.

Allahov Poslanik, s.a.v.s., je prije toga dugo vremena tragao za Tvorcem ovoga svemira, za Stvoriteljem ljudi, te kako Ga obožavati, pa mu je Allah, dž.š., objavio prvih pet ajeta preko meleka Džibrila, koji govore o Bogu Koji ga je stvorio, Koji je stvorio nebesa i Zemlju i sve što postoji. Na taj način je Poslanik, s.a.v.s., shvatio da se radi o stvarnom stanju i poslaničkom iskustvu, a ne o iluziji i fantaziji.
(saff.ba)