Čovjek dao zadnje tri marke prosjaku od usta svoje djece a onda se desilo nešto neočekivano

“Bajram mubarek babo!”, gurale su se tri kćerkice na vratima koja će prva poljubiti oca koji je upravo došao iz džamije. abo ih je sve redom izgrlio i podijelio bajramske paketiće koji odmah okupiše dječiju pažnju. Dok je ispijao kahvu sa svojom suprugom na licu mu se vidjela zabrinutost koju je pokušavao prikriti.

Obećao je curice odvesti danas u grad, da probajramuju na čaršiji, ali gazda je zakasnio sa isplatama plata i sad je sve bilo upitno. Ako ih odvede potrošiće posljednji novac, a do sljedeće nafake ko zna???

Kako to sve saopštiti ovim prekrasnim malim bićima. Kako prekršiti dato obećanje, a toliko su se radovale???

– Babo! Kad cemo u calsiju?

Iz razmišljanja ga trže najmlađa kći.

– Evo sine, samo da popijemo kahvu, odluka bi donesena.

…Trenutno je zaboravio na sve probleme gledajući svoju djecu zadovoljnu kako trčkaraju popločanom starom kaldrmom.

– Babo ja sam gjadna, javi se babina mezimica.

– Neka mila, sad ćemo kod nane, pa ćemo jesti, kaza joj majka, da bar malo ublaži ono što je tištilo njenog muža.

Babo se sagnu, uze kćerkicu u naručje i reče:

– Pa kakvo vam je to, doći na čaršiju, a ne pojesti ćevape?

– Pa ja!, veselo uzviknu djevojčica.

– Jupi idemo na cejape.

…Izlazeći iz ćevabdžinice stidljivo mu priđe jedan mladić.

– Esselamu alejkum brate, gotovo šapčući reče.

– Bajram mubarek olsun. Halali na smetnji, da slučajno nemaš koji dinar da me nahraniš, gladan sam.

Bez razmišljanja gurnu ruku u džep. Ostale su samo tri marke koje mu je poslužitelj vratio kao kusur. Sve tri uletiše u ruku. Stisnu uzdah da ne izleti i marke tutnu bratu u ruku:

– Evo brate, bajram je, idi pojedi ćevape.

– Allah te nagradio, veselo prozbori postiđen mladić.

Prilazeći svojoj ženi vidje na njenom licu neodobravanje.

– Zar mu Boga ti sve dade? Pa i mi nemamo, mogao si mu dati marku, ne znamo ni ko je.

– Ko god da je, bajram je, prekide je muž.

Ona nezadovoljno uzdahnu i pomisli:

– Ove muškarce je ponekad stvarno teško razumjeti.

Skrenuše u sporednu ulicu da skrate put. Već kasne kod nane na familijarno okupljanje. Gotovo pa se sudariše sa grupom muškaraca. Čestitaše bajram i pođoše se rukovati s njenim mužem. Očigledno da se poznaju. Odmakla se u stranu, bilo joj je neugodno. Ugleda jednog od njih kako vadi novčanik. Saginje se, ljubi curice i svakoj ponaosob daje po deset maraka.

– Ya Rabbi, oprosti mi, tiho prošaputa.

– Za tri marke, trideset. Uistinu Ti desetorostruko nagrađuješ. Hvala Ti.

Zilha Ramić, rijaset