Da li je čovjek griješan za ružne misli koje nastaju kao plod šejtanskog došaptavanja?

Autor: Dr. Salah Budejr / Preveo: Amir Durmić

Vesvesa tj. šejtansko došaptavanje ljudima, podla je metoda ovog prokletnika kojom vrlo često i uspješno ljude odvodi u različite oblike pretjerivanja i zablude. Primjera na ovu temu ima dosta.

Ponekad šejtan ljude muči i umara pitanjima koja se vežu za precizno definiranje nekih pitanja vezanih za gajb – nevidljivi i nedokučivi svijet, poput pitanja načina stvaranja kosmosa, proživljenja na Sudnjem danu, pitanje kakvoće Allahovog uzdizanja iznad Arša itd. U vezi s ovim, prenosi se i vjerodostojan hadis. Ebu Hurejre r.a. prenosi da je Allahov Poslanik s.a.v.s. rekao: ”Nekome od vas priđe šejtan te ga upita: ‘Ko je stvorio to i to, ko je stvorio to i to…,’ sve dok ga na kraju ne upita ko je stvorio tvoga Gospodara?’ Ukoliko se nekome od vas desi nešto slično, neka kod Uzvišenog Allaha potraži utočište riječima: ‘E’uzu billahi mineš-šejtanir-radžim”, i neka odbaci takve misli. (Muttefekun alejhi)

U verziji koju bilježi imam Muslim još se dodaje: ”Neka kaže: ‘Ja verujem u Allaha.’ Isto tako, šejtan ljudima često nabacuje vesvese u pitanjima čistoće i abdesta. Ima ljudi koji pri uzimanju abdesta pretjeruju perući dijelove tijela nebrojeno mnogo puta i trošeći pri tome velike količine vode, da bi na kraju opet sumnjali da li su na ispravan način uzeli abdest. Sve je to naravno samo još jedna od verzija šejtanskih vesvesa. Imam Ahmed je govorio: ”Svako ko pri uzimanju abdesta dijelove tijela pere više od tri puta, takvog su vesvese nadvladale.” Najbolji lijek za ovaj problem jeste da čovjek energično odbaci sumnje u svoju čistoću nakon što se očisti, i da o tome uopće više ne misli.

Ibnul-Dževzi, prenosi da je Ebul-Vefau b. El-‘Akilu neki čovjek rekao: ”Ja se mnogo puta čitav zagnjurim u vodu. Da li je moj gusul ispravan?”, a on mu odgovori: ”Slobodno idi jer ti nisi ni dužan klanjati namaz.” ”A zbog čega?”, upita čovjek. Ebul-Vefa mu tada odgovori: ”Allahov poslanik s.a.v.s. je rekao da se djela tri vrste ljudi uopće ne bilježe (tj. takvi neće snositi odgovornost za ono što čine). Djela luđaka sve dok ne postane normalan, spavača sve dok se ne probudi i malodobnog djeteta dok ne dočeka (šerijatsku) punoljtnost.”, a onaj ko se više puta zagnjuri u ovdu i opet sumnja u to da li je uzeo gusul ili nije, takav je lud i nenormalan!”

Postoje i oni kojima šejtan prilazi prije namaza te nikako ne mogu ”zanijetiti” (jer nijete riječima a ne srcem), drugi opet mnogo puta ispočetka uče fatihu jer sumnjanju da li su je uopće proučili, dok treći stalno imaju osjećaj da su u toku namaza izgubili abdest. Poslanik s.a.v.s., želeći u potpunosti izliječiti ova vid bolesti kazao je: ”Ukoliko neko od vas osjeti nešto u stomaku pa posumnja da li je izgubio abdest ili nije, neka ne napusta džamiju (tj. namaz) sve dok ne osjeti smrad (vjetra) ili čuje jasan zvuk.” (Muslim) Pored ustrajnog traženje utočišta kod Allaha od prokletog šejtana, najbolje oružje prtiv vesvesa jeste ispravno islamsko znanje, često spominjanje Allaha i učenje dova, brižno i ustrajno obavljanje namaza, izbjegavanje svih vidova grijeha i loših djela kao i udaljavanje od mjesta na kojima se čine grijesi i nepokornost Uzvišenom Allahu.

Šejtansko došaptavanje ljudima

Čovjek nije griješan/odgovoran za ružne misli i šejtanske vesvese/došaptavanja, sve dok se one ne pretvore u čvrsto uvjerenje i srčanu odluku/želju, a biće nagrađen ukoliko im se bude suprostavljao, prezirao ih i strahovao od njihovih posljedica. Islamski učenjaci su jasno istakli da je prezir, strah i tjeranje ružnih misli znak ispravnosti vjerovanja i dokaz čvrstine imana, kao što to potvrđuje pedaja u kojoj se navodi da je jedna grupa ashaba došla kod Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i požalila mu se da, ponekad, osjete u svojim dušama ono što nikada ne bi smjeli izgovoriti. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ih je upitao: „Zar ste to već osjetili?“ „Jesmo“ – odgovorili su. „To je jasno vjerovanje (iman)“ – reče Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. (Muslim) Rekao je Nevevi: „Značanje hadisa: preziranje takvih misli i strah od njihove verbalizacije, koji su osjećali duboko u svojim dušama, dokaz je jasnog vjerovanja, jer ovakvu vrstu prezira i straha od ružnih misli, mogu imati samo oni koji su upotpunili svoje vjerovanje i nemaju sumnji i nesigurnosti u pogledu vjerovanja.“ Vjerujemo da su oni koji su nam postavili ovo pitanje upravo od ove vrste, i mi im poručujemo da ne strahuju i ne tuguju, i da se raduju riječima Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: „Allah je, mome ummetu, oprostio ono što im duše njihove došaptavaju sve dok to ne izgovore ili ne urade.“ (Muslim)

Tj., Allah će oprostiti zle misli ukoliko ostanu samo misli i ne pretvore se u konkretno djelo ili riječ. „Vesvesa“/došaptavanje je misao koja se javi i brzo nestane, koja se ne zadržava i za koju se srce ne veže. Smatramo za shodno u ovom kontekstu spomenuti riječi Ibn Hadžera el-Hejtemija, koji je, govoreći o liječenju vesvese, rekao: „Najbolji i najučinkovitiji lijek za vesvesu/zle misli/šejtansko došaptavanje je – njeno potpuno ignorisanje, bez obzira koliko duša bila kolebljiva i neodlučna i koliko je to pritiskivalo, jer samo ako je bude ignorisao, ona se neće učvrstiti/ustabiliti, štaviše vrlo brzo će nestati. Ako bude obraćao pažnju na nju i slijepo joj se pokoravao, ona će se postepeno povećavati, i eskalirati u ono što više neće moći kontrolisati, a nije isključeno da onoga ko joj se preda i posluša njenog šejtana, dovede i do ludila, pa i gorih i ružnijih situacija.

Dobro razmisli o ovom učinkovitom lijeku kojem nas je podučio onaj koji nije govorio po hiru svome, nego po objavi od Allaha, dželle šanuhu (Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao vesvesu: „Neka se utječe Allahu od nje i neka odmah prekine“, tj. s ružnim mislima). Kome on bude uskraćen, uskraćeno mu je svako dobro, jer vesvesa, po jednoglasnom mišljenju učenjaka, dolazi od šejtana, koji preko nje, a to mu je najveća želja, nastoji zavesti vjernika, dovesti ga u bezilaznu situaciju, zagorčati mu život, pomračiti mu um i izvesti ga iz islama a da to i ne osjeti: „Šejtan je, uistinu, vaš neprijatelj, pa ga takvim i smatrajte! On poziva pristaše svoje da budu stanovnici u vatri.“ (Fatir, 6) Od El-Izza ibn Abduselama se prenosi da je rekao: „Najbolji lijek protiv vesvese je vjerovanje da je ona „šejtanska zla misao“ koju Iblis ubacuje u ljudsku dušu, i da se bori protiv njega svim silama i nada se nagradi mudžahida, jer je svak borba protiv neprijatelja – bio on u ljudskom ili šejtanskom liku – džihad, borba na Allahovom putu. Kada tako bude gledao na vesvesu, uspjet će se odbraniti od nje.“ (El-fetaval-fikhijje el-kubra, 1/149).
Izvor:saff.ba