Da li je dozvoljeno sklopiti brak sa ženom koja nije muslimanka?

Pitanje: Es-selamu alejkum! Je li dozvoljeno muškarcu sklopiti brak sa ženom koja nije muslimanka, ali koja će nakon šerijatskog sklapanja braka preći na islam? I da li je dozvoljeno ženi udati se za muškarca koji nije musliman, a koji će poslije šerijatskog sklapanja braka preći na islam? Smije li žena uopće biti u braku sa muškarcem koji se nije rodio kao musliman, iako ga srce vuče prema islamu, a ako nije dozvoljeno, sa kojim razlogom? Nisam uspio dobiti odgovore na ova pitanja pa bih vas zamolio ako možete da mi objasnite. Hvala unaprijed.

Odgovor:
A- Muslimanu općenito nije dozvoljeno da oženi nevjernice, na osnovu riječi Uzvišenog Allaha: ”Ne ženite se mnogoboškinjama dok ne postanu vjernice; uistinu je robinja-vjernica bolja od mnogoboškinje, makar vam se i sviðala.“ (El-Bekare, 221.) Iz ovog općeg propisa izuzimaju se čestite žene ehlul-kitabija (kršćana i židova). Na ovo izuzimanje ukazuju riječi Uzvišenog Allaha: ”Od sada vam se dozvoljavaju sva lijepa jela; i dozvoljavaju vam se jela onih kojima je data Knjiga, i vaša jela su njima dozvoljena; i čestite vjernice su vam dozvoljene, i čestite kćeri onih kojima je data Knjiga prije vas, kad im vjenčane darove njihove dadete s namjerom da se njima oženite, a ne da s njima blud činite i da ih za priležnice uzimate.“ (El-Maide, 5.) Na osnovu spomenutog možemo kazati da nije dozvoljeno vjerniku-muslimanu da se oženi nevjernicom sve dok ona ne prihvati islam, osim ako je u pitanju ehlul-kitabijka, kada je dozvoljeno vjerniku da se oženi njom, bez obzira da li prihvatila islam prije sklapanja braka ili ne, pod uvjetom da je čestita – kako to spominje Uzvišeni Allah. Iako je to dozvoljeno, islamski učenjaci smatrali su da je prioritetnije da mu’min oženi muslimanku i da se ne ženi ehlul-kitabijkom zbog problema koji bi mogli da nastanu u takvom braku.

B- Muslimanki nije dozvoljeno, ni u kom slučaju, da se uda za nevjernika, bez obzira da li bio ehlul-kitabija ili neko drugi, niti da ostane u braku sa njim u slučaju ako žena prihvati islam. Ako se desi da žena, koja je udata za nevjernika, primi islam, a on to odbije, ona je obavezna da ga napusti ili da i muž prihvati islam pa da nastave živjeti zajedno, kada nisu obavezni obnavljati bračni ugovor. Na spomenuto ukazuju riječi Uzvišenog Allaha: ”O vjernici, kada vam vjernice kao muhadžirke doðu, ispitajte ih – a Allah dobro zna kakvo je vjerovanje njihovo – pa ako se uvjerite da su vjernice, onda ih ne vraćajte nevjernicima: one njima nisu dopuštene, niti su oni njima dopušteni; a njima podajte ono što su potrošili.” (El-Mumtehine, 10.) Na osnovu spomenutog, vidimo da žena ne može stupiti u brak sa nevjernikom, pa makar obećao da će prihvatiti islam, sve dok ne prihvati islam i pokaže da je prihvatio islam iz ubjeðenja, a ne kako bi se oženio odreðenom osobom koja je muslimanka.
C- Slično pitanje postavljeno je Stalnoj komisiji za fetve, a koje glasi: ”Je li dozvoljeno muslimanu da se oženi ženom strankinjom, kršćankom ili židovkinjom, koja će ostati u svojoj vjeri, ili onom koja kaže mužu da će prihvatiti islam nakon sklapanja braka, meðutim, kada stupe u brak, ona odbija da prihvati islam?”, pa su odgovorili: Odgovor: Muslimanu je dozvoljeno da se oženi ehlul-kitabijkom – kršćankom ili židovkinjom, ako su slobodne, tj. nisu robinje, i čestite – čedne, na osnovu riječi Uzvišenog Allaha: ”Od sada vam se dozvoljavaju sva lijepa jela; i dozvoljavaju vam se jela onih kojima je data Knjiga, i vaša jela su njima dozvoljena; i čestite vjernice su vam dozvoljene, i čestite kćeri onih kojima je data Knjiga prije vas, kad im vjenčane darove njihove dadete s namjerom da se njima oženite, a ne da s njima blud činite i da ih za priležnice uzimate. A onaj ko otpadne od prave vjere – uzalud će mu biti djela njegova i on će, na onom svijetu, nastradati.” (Trpeza, 5.) Svakako da je prioritetnije da musliman oženi mu’minku – vjernicu, a ostavi ženidbu židovkinjom i kršćankom kako ne bi njega i njegovo potomstvo zavela svojom vjerom. (Fetve Stalne komisije: fetva broj 3081, 18 tom, str. 315)
D- Takoðer, istoj instituciji postavljeno je pitanje koje glasi: Pitanje: Jedan kršćanski bračni par, u kojem je supruga prihvatila islam, a muž ostao kršćanin, pita je li im dozvoljeno da ostanu u braku ili se njenim primanjem islama kida bračna veza, a treba reći i da zbog starosti oni nemaju spolni odnos? Ako bračna veza prestaje, koliko traje njen priček, šta treba da učini sa mehrom – vjenčanim darom, i je li njemu dozvoljeno da je vrati – počnu ponovo živjeti, ako i on prihvati islam?

Odgovor: Ako žena kršćanka primi islam, a njen muž i dalje ostane u svojoj vjeri, prekida se njihova bračna veza. Ona će njemu vratiti vjenčani dar, na osnovu riječi Uzvišenog Allaha: ”Pa ako se uvjerite da su vjernice, onda ih ne vraćajte nevjernicima: one njima nisu dopuštene, niti su oni njima dopušteni; a njima podajte ono što su potrošili.” (Provjerena, 10.)
Na osnovu spomenutog, njoj nije dozvoljeno da ostane u braku sa njim, pa makar bili u poznim godinama i ne imali spolne kontakte. Njen priček traje tri mjeseca, iz predostrožnosti, zato što je ona izgubila nadu da će dobiti mjesečnicu, a Uzvišeni Allah kaže: ”A one žene vaše koje su nadu u mjesečno pranje izgubile i one koje ga nisu ni dobile, one treba da čekaju tri mjeseca, ako niste znali.” (Razvod braka, 4.)
Njemu je dozvoljeno da je vrati, sve dok se ne uda za nekog drugog, sklapanjem novog bračnog ugovora, ako je njen priček završio. Dokaz za to je u postupku Allahovog Poslanika koji je vratio svoju kćer Zejneb njenom mužu kada je primio islam. Ona je primila islam šest godina prije njega i nije se udavala nakon primanja islam sve dok i on nije primio islam.

(Fetve Stalne komisije: fetva broj 784, 19 tom, str. 16.)

A Allah najbolje zna.

minber.ba