Da li je po šerijatu dozvoljeno udaranje supruge?

Pitanje: Uvaženi učenjaci! Da li šerijat dozvoljava udaranje supruge? Neki muževi su nasilni prema svojim suprugama i to nasilje argumentuju kur’anskim ajetima. Postoji li ijedno logično objašnjenje za dozvolu udaranja supruge kako je to navedeno u 34 ajetu sure En-Nisa?

Odgovor: U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog

Zahvala pripada Uzvišenom Allahu, neka je salavat i selam na Muhameda s.a.v.s.

Dragi brate hvala ti na pitanju. Molimo Uzvišenog Allaha da nam pomogne u našim poslovima i da sve što činimo, činimo u Njegovo ime.

Ajet koji ste spomenuli na početku je u velikoj mjeri pogrešno razumljen od strane većine ljudi koji se zadržavaju samo na njegovom vanjskom značenju, na taj način dozvoljavajući fizičko maltretiranje žene. Kada se zanemari vrijeme i mjesto objavljivanja pomenutog ajeta, tada se otvara mogućnost pogrešnog ili čak tendencioznog tumačenja ovog ajeta. Prije nego što se pozabavimo pomenutim ajetom, bitno je istaći da samo autentični kur’anski tekst može poslužiti kao relevantan izvor značenja. Ako se oslanjamo na različite prijevode, vrlo često ti prijevodi ne prenose tačnu poruku teksta koji je preveden.

Odgovarajući na ovo pitanje dr. Muzemil Sidiki, bivši predsjednik Islamskog društva Sjeverne Amerike, kaže: „Prema Kur’anu, odnos između muža i supruge bi trebao biti utemeljen na međusobnoj ljubavi i nježnosti. Uzvišeni Allah kaže: „I jedan od dokaza njegovih je to što za vas, od vrste vaše, stvara žene da se uz njih smirite, i što između vas uspostavlja ljubav i samilost; to su, zaista, pouke za ljude koji razmišljaju.“ (Er-Rum, 21)

Kur’an podstiče muževe da prema svojim suprugama budu nježni. U Kur’anu se kaže: „S njima lijepo živite! A ako prema njima odvratnost osjetite, moguće je da je baš u onome prema čemu odvratnost osjećate Allah veliko dobro dao.“ (En-Nisa, 19)

Veoma je važno da žena prepozna autoritet muža u njihovom domu. Muž je glava porodice i supruga treba da ga sluša. Muž svoj autoritet treba koristiti s nježnošću kada je u pitanju njegova supruga. Ako dođe do bilo kakvog nesporazuma ili konflikta među njima, treba da se traži mirno rješenje. Supružnici treba da potraže savjete starijih članova porodice kako bi se sukob riješio na najbolji način.

U nekim slučajevima muž može korisiti blaže disciplinske mjere kako bi djelovao na negativne pojave u ponašanju njegove supruge. Ovo je primjenjivo samo u slučajevima kada je pozitivan ishod siguran, odnosno pozitivno će da djeluje na ponašanje supruge. Međutim, ukoliko postoje pokazatelji koji ukazuje da će ovakav postupak negativno djelovati na brak ili porodicu, tada ga treba izbjegavati.

Kur’an je veoma jasan što se tiče ove stvari. Uzvišeni Allah kaže: „Muškarci vode brigu o ženama zato što je Allah dao prednost jednima nad drugima i zato što oni troše imetke svoje. Zbog toga su čestite žene poslušne i za vrijeme muževljeva odsustva vode brigu o onome o čemu treba da brigu vode, jer i Allah njih štiti. A onih čijih se neposlušnosti pribojavate, vi posavjetujte, pa ih i udarite; kad vam postanu poslušne, onda im zulum ne činite! – Allah je, zaista, uzvišen i velik! A ako se bojite razdora između njih dvoje, onda pošaljite jednog pomiritelja iz njegove, a jednog pomiritelja iz njene porodice. Ako oni žele izmirenje, Allah će ih pomiriti jer Allah sve zna i o svemu je obavješten!“ (En-Nisa, 34-35)

Veoma je važno isčitati ove kur’anske ajete u cjelini. Ne smiju se uzimati samo dijelovi i njima pravdati vlastite greške. Ovaj ajet ne dozvoljava, niti blagonaklono gleda na nasilje. Savjetuje nas da situacije u porodici rješavamo na mudar i milostiv način. Riječ „udariti“ koja je spomenuta u ajetu ne podrazumijeva fizičko zlostavljanje, kako to većina misli. Poslanik s.a.v.s. je objasnio ovaj termin navodeći da taj udarac treba biti takav „da ne ostavlja traga.“ Nadalje, udarac ne smije biti u lice. Neki islamski učenjaci smatraju da je to blagi udarac misvakom.

Općenito, Poslanik s.a.v.s., nije preporučivao svojim sljedbenicima čak ni ovakav postupak. On nikad nije udario nijednu ženu i govorio je da su najbolji oni muškarci koji su najbolji prema svojim porodicama. Posebno upečatljivo je izrazio svoj stav u jednom hadisu: „Kako neko od vas udara svoju suprugu kao što udara mužjaka kamile a zatim legne s njom u istu postelju?“ (Buharija)Važno je istaći da ovom „laganom udarcu“, ne treba pribjegavati u svakoj prilici, već samo onda kada su sve druge metode neuspješne. Ako će ovaj postupak doprinijeti rješavanju problema i očuvanju braka, tek tada ga treba primijeniti.

Dr. Džemal Bedevi, profesor na Univerzitetu Saint Mary, Kanada, kaže: „Ako se problem odnosi na ponašanje supruge, muž može da je opomene i ukaže na njen propust. U većini slučajeva, ova mjera će biti dovoljna. U slučajevima gdje je problem i dalje prisutan, muž može izraziti svoje nezadovoljstvo na drugi, miran, način, poput napuštanja zajedničke postelje i spavanja u odvojenom krevetu. Postoje slučajevi, međutim, kada žena ustraje u lošim navikama i pokazuje nepoštivanje muža i nebrigu za svoje bračne obaveze. Umjesto razvoda, muž može pribjeći metodi koja može spasiti brak, barem u nekim slučajevima. Takva mjera je tačnije opisana kao blagi udarac u tijelo, ali nikada u lice, što predstavlja više simboličku nego stvarnu kaznu.

Ovakav postupak ograničen je sljedećim stvarima:

Mora biti izuzetno rijedak. Na temelju Kur’ana i hadisa, ova mjera se može koristiti u slučajevima nepristojnosti supruge ili ekstremnim slučajevima samovolje i ekskluzivizma koji supruga pokazuje prema razumnim zahtjevima supruga i njegovoj inicijativi ka mirnom rješavanju problema koji su se pojavili u braku.. Čak i tada, treba pokušati prmjeniti druge metode kao što je opomena.
Kao što je definisano u hadisu, nije dozvoljeno bilo koga udarati u lice, uzrokovati tjelesne ozljede ili čak biti grub. Ono što su rani pravnici podrazumijevali pod „laganim udarcem“ je blagi udarac sa misvakom. Nadalje, dozvoljeni „udarac“ su kvalifikovali kao onaj koji ne ostavlja tragove. Zanimljivo je da savremeni američki zakon koristi upravo ovu granicu kako bi odredio je li neki udarac bezopasan ili zlostavljajući u pravnom smislu. Ovo jasno ukazuje da čak i ova posljednja mjera kojom se pokušava spasiti brak nije u skladu sa definicijama fizičkog zlostavljanja, rodnog nasilja ili udaranja supruge 20 stoljeća u liberalnim demokratijama gdje je ovaj fenomen dosegao razmjere društvene epidemije.
Dozvoljenost ovog čina, ne čini ga poželjnim. U nekoliko hadisa Poslanik s.a.v.s., odvraća svoje sljedbenike od ove odgojne mjere. Poslanik s.a.v.s., kaže:
„Ne tucite Allahove robinje.“

„Neke žene su mi došle žaleći se na svoje muževe. Takvi nisu najbolji od vas.“

Istinski vjernici slijede praksu Poslanika s.a.v.s., koji nikada nije primjenjivao ovakvo kažnjavanje, bez obzira na okolnosti.
Islamska učenja su univerzalna po svojoj prirodi. Ona odgovaraju potrebama različitih vremena, kultura i okolnosti. Neke mjere mogu biti funkcionalne u nekim slučajevima i kulturama ili s određenim osobama, dok s drugima imaju potpuno suprotan efekat. Po definiciji, “dopušten“ čin niti je naređen, zabranjen ili pohvalan. U stvari, opseg dopustivosti je izuzetno fleksibilan, kao što je u vezi sa slučajem o kome mi pišemo. U nedostatku strogih kvalifikacijama, različite osobe mogu interpretirati stvari na svoj način, što može dovesti do pretjerivanja i stvarnog zlostavljanja.
Bilo kakva okrutnost, nasilje ili zlostavljanje počinjeno od strane „muslimana“ ne može biti dovedeno u vezu sa Kur’anom ili sunnetom. Takvi ekscesi i kršenja šerijata se mogu pripisati samo osobi koja ih čini, ukazujući na njenu neprivrženost islamskim propisima i istinskom slijeđenju sunneta Poslanika s.a.v.s.
A Allah najbolje zna. Na pitanje odgovorio: Jamal Badawi Izvor: onislam.net Za Akos.ba preveo i obradio: Mahir Kevrić