Da li u ilahiji “U Medinu pošao bih” ima širka?

Da li u ilahiji “U Medinu pošao bih” ima širka?*

Pitanje: Esselamu alejkum.
Da li u Ilahiji “U Medini Posao Bih” ima širka u delu “Pružas pomoc potrebnome” i “Lijek si srcu ranjenome” kako neka braca kazu da ima?
Allah da vas nagradi.

Odgovor: Bismillahir-rahmanir-rahim
U osnovi ova ilahija je sporna, a posebno su sporne tri rečenice.
Sporna je iz razloga što podstiče slušaoce da posjete kabur Poslanika ﷺ tj. odlazak u Medinu ne zbog mesdžida i vrijednosti namaza u toj džamiji, već zbog kabura Poslanika ﷺ.
Ima više neispravnih hadisa koji govore da onaj ko posjeti kabur Poslanika ﷺ zaslužuje njegov šefa’at na Sudnjem danu, poput hadisa:
“Ko posjeti moj kabur obavezan mu je šefa’at”
i upravo ova ilahija podstiče na posjetu Medine zbog kabura Poslanika ﷺ.

U Visokom sam prije par godina prisustvovao hutbi pred odlazak na hadž, imam je čitavu hutbu posvetio vrijednosti posjete kabura Poslanika ﷺ citirajući neispravne hadise, a da skoro nijednom nije spomenuo vrijednost posjete džamije.
Ulema je dozvolila posjetu kabura Poslanika ﷺ ali u sklopu posjete njegove džamije, tj. da onaj koji živi van Medine, zanijeti posjetu Poslanikove džamije, i u sklopu te posjete obiđe kabur Poslanika, nazove selam njemu, Ebu Bekiru i Omeru.

Medina se posjećuje zbog njene vrijednosti i njenog berićeta, zbog Poslanikove ﷺ džamije i vrijednosti namaza u toj džamiji, a ne zbog kabura Poslanika ﷺ.
Poslanik ﷺ veli:
„Namaz u ovoj mojoj džamiji vrijedi koliko hiljadu namaza u drugoj džamiji, osim u mekkanskom haremu.“
?Bilježi ga Buhari, br. 1190, i Muslim, br. 505

Odlazak u Medinu zbog kabura Poslanika ﷺ zabranjen je sjedećim hadisom.
Poslanik ﷺ kazao:
“Ne poduzima se putovanje osim ka tri mesdžida: El-Mesdžidul-Haramu, El-Mesdžidul-Aksau i ovom mom mesdžidu.” ?Bilježi ga Muslim, br. 511

Sporne rečenice u ilahiji:

Pružaš pomoć potrebnome.
Poslaniče ružo sreće, lijek si srcu ranjenome.
Tvoj šefa’at dobijemo (posjetom njegovog kabura).
Što se tiče prve rečenice, ona je nažalost jasan širk u rububijetu, a to je kufr.
Ova rečenica upućuje na ubjeđenje, tj. vjerovanje, a zatim i jezička potvrda da Poslanik iako je mrtav pruža pomoć kome je potrebno.
Da je Poslanik ﷺ živ, ne bi smo mogli ovako tumačiti, jer za bilo kojeg živog čovjeka može se reći da pomaže druge, tj. pruža pomoć potrebnome. Pošto je Poslanik ﷺ mrtav, on nema nikakvog udjela niti mogućnosti da djeluje na dunjaluku, a samim tim ni da pomaže druge, pa ko smatra da Poslanik ﷺ pomaže druge dok je on u kaburu, uzdigao je Poslanika na stepen koji mu ne pripada, to je stepen rububijeta, kao kada bi rekli da Poslanik ﷺ liječi, ili spušta kišu ili daje rizk, sve su ovo stepeni rububijeta, i to su djela koja su specifična samo za Raba, Gospodara svijetova, Allaha subhanehu ve teala.

Ko smatra da neko ima udjela u djelima koja su specifična samo za Allaha uzdigao je toga na stepen Allaha i uporedio ga sa Allahom, a to je jasan širk u rububijetu po kocenzusu muslimana.
Ukoliko bi neko još i pozivao Poslanika ﷺ da mu bilo šta pomogne, pored širka u rububijetu učinio bi i širk u uluhijetu (ibadetu), jer je traženje pomoći (od mrtvog) ustvari, upućivanje dove, dova je ibadet, pa ko upućuje dovu nekome mimo Allaha čini širk u ibadetu.

Što se tiče druge rečenice, lijek si srcu ranjenome, to je neispravno, to je jasan guluv-pretjerivanje, s tim što ovo pretjerivanje nekada može biti veliki a nekada mali širk. Ovde polazimo od osnove da se ima ubjeđenje da Allah liječi, te da je Poslanik ﷺ samo razlog liječenja srca, uprotivnom, ko smatra da Poslanik ﷺ liječi, učinio je veliki širk u rububijetu.
Allah nije učinio mrtvog Poslanika ﷺ lijekom muslimanima, niti lijek srcu, lijek srcu je učenje Kur’ana, zikr, činjenje dobrih dijela, itd.

Onaj ko smatra da je Allah učinio Poslanika ﷺ razlogom lijeka srca ili duše, kao što se smatra da je zapis razlog lijeka od uroka, np. učinio je širk u razlozima a to je mali širk, jer Allah nije učinio mrtvog Poslanika ﷺ lijekom za srca ljudi.
Međutim, ukoliko se ova rečenica ponavlja samo radi hvalospjeva (pohvala), bez spomenutog ubjeđenja, onda to nije širk, ali je opet zabranjeno, jer je to guluv-pretjerivanje koje može vremenom da odvede u širk.

Što se tiče treće rečenice, tvoj šefa’at dobijemo (posjetom njegovog kabura), takvo ubjeđenje je novotarija, jer ne postoji ispravan dokaz da se šefa’at postiže posjetom Poslanikovog ﷺ kabura.
Dakle, svi hadisi koji govore o tome da je posjeta Poslanikovog ﷺ kabura jedan od uzroka šefa’ata su neispravni.
Ovo su najpoznatiji hadisi koji se spominju

„Zagarantovan je šefa’at onome ko posjeti moj kabur.“

„Biće dozvoljeno moje zauzimanje onome ko posjeti moj kabur.“

„Onaj ko me posjeti, a nema druge potrebe osim toga, ima pravo na moj šefa’at.“

„Biću zagovornik ili svjedok onome ko me posjeti u Medini, nadajući se nagradi za to djelo.“

„Biću zagovornik ili svjedok onome ko posjeti mene ili moj kabur.“

Na osnovu kazanog, zaključujemo da posjeta Poslanikovog ﷺ kabura nije uzrok njegovog šefa’ata, jer ne postoje ispravni hadisi koji na to ukazuju. Na mnoštvo ovih hadisa ne treba se osvrtati, jer nijedan od njih nije ispravan, a Allah najbolje zna.

Uzroci koji nas dovode do šefa’ata su:
Tevhid, učenje Kur’ana, post, dova prilikom ezana, nastanjivanje u Medini, strpljivost na njenim nedaćama i smrt u njoj, donošenje salavata na Poslanika ﷺ, dženaza-namaz umrloj osobi koju klanja skupina muslimana, veliki broj sedždi.

Zaključak: Ova ilahija podstiče na posjetu Poslanikovog ﷺ kabura, pored toga što ima širka, nije dozvoljeno putovati u Medinu da bi se posjetio kabur Poslanika ﷺ (da to bude nijet posjete Medine), ono što je dozvoljeno je putovanje u Medinu da bi se posjetila Poslanikova ﷺ džamija, kako bi se u njoj klanjalo te zbog velike vrijednosti namaza u njoj i velike nagrade za taj namaz, i tek je tada dozvoljeno uzgred posjetiti kabur Poslanika ﷺ.

Dakle, nije dozvoljeno učiti ovu ilahiju, a Allah najbolje zna.

✍?mr. Jakub Alagić