Da li u islamu postoje (ne)sretni dani?

Poslanik, a.s., nas poučava kako muslimani vjeruju da je Allah, dž.š., u Levhi Mahfuzu zapisao sve pojave i događanja do Sudnjeg dana. Međutim, vrlo često kada čujemo mišljenja da određene postupke nije lijepo praktikovati u određenim danima, ne znamo kako se prema tome postaviti. Bojimo se da, ako se radi o propisu, utemeljenoj pravnoj normi, ne pogriješimo i ne učinimo prekršaj zbog kojeg bismo osjećali grižu savjesti i za koji ćemo odgovarati. Da bi propis bio prihvatljiv, on mora biti utemeljen na čvrstim temeljima iz kojih se propisi vjere i crpe. Opće pravilo koje nam nudi usuli-fikh glasi: Prirodno stanje stvari je njihova dozvoljenost (el-aslu fil-ešjai el-ibahatu). Dakle, svi postupci su dozvoljeni dok se ne utvrdi suprotno. Naravno, oni koji utvrđuju postojanje ili nepostojanje temelja za utvrđivanje pokuđenosti nekog postupka, kao i ostalih propisa su mudžtehidi koji su duboko uronili u kur’ansko-sunnetske citate i osnove usuli-fikha.

Vjerovanje u Allahovo, dž.š., određenje

Uzvišeni, dž.š., Svojim znanjem sve obuhvata, zna ono što je bilo i šta će biti, pa i ono što nije bilo, da je bilo, kako bi bilo. Zna sve što egzistira i što ne postoji i sve što je moguće i nemoguće. Upoznat je sa sudbinama svojih robova, njihovim opskrbama, stanjima, pokretima, srećom i nesrećom.. U Kur’anu, Allah, dž.š., veli: “Njemu ne može ništa, ni trunčica jedna ni na nebesima ni na Zemlji, izmaći, i ne postoji ništa, ni manje ni veće od toga, što nije u jasnoj Knjizi.” (Es-Sebe’, 3.) Jedan od glavnih temelja je vjerovanje u Allahovu djelotvornu volju i Njegovu potpunu moć, šta je htio bilo je, a šta nije htio, nije ni bilo. Uzvišeni u Kur’anu veli: “i kada On nešto odluči, za to samo rekne: ‘Budi!’ – i ono bude.” (El-Bekare, 117.) U hadisu, Poslanik, a.s., kaže: “Čovjek neće istinski vjerovati sve dok ne povjeruje da sve što se događa, bilo dobro ili zlo, biva Allahovom voljom i određenjem i dok ne bude znao da ono što ga je zadesilo nije ga moglo mimoići, a ono što ga je zaobišlo nije ga moglo zadesiti.” (bilježi Tirmizi)

“Kobna” srijeda i strah od petka 13-og

I srijeda je jedan od onih dana za koju neki zagovaraju njenu “štetnost”, te kako srijedom (ne)treba raditi određene radnje i poslove. Menavi veli: “Onaj ko se boji i čuva srijede zbog kojekakvih gatki ili ubjeđenja onih koji gataju zvijezdama čini teški grijeh (haramun šedidet-tahrim), jer su svi dani Allahovi, niti donose štetu niti korist…”

Koliko ljudi vjeruju u zlokobnost pojedinih dana najbolje pokazuje i primjer Donalda Dosseya, osnivača Centra za upravljanje stresom i Instituta za fobije u Sjevernoj Karolini (SAD). Između ostalih usluga koje nudi, njegova organizacija savjetuje svoje klijente kako prevladati strah od petka 13-og. Strah od petka 13-og potječe iz norveške mitologije i toliko je raširen da ima i svoj naziv – paraskevidekatriafobija (što je oblik triskaidekafobij, straha od broja 13) – a od njega samo u SAD-u pati između 17 i 21 miliona ljudi! Simptomi obuhvaćaju širok spektar stanja, od blage napetosti do pravih napada panike, koji ljude mogu natjerati da promijene dnevni raspored, ili da uopće ne odu na posao. A kada se još spoje broj 13 i petak, dobiva se nekakav super-nesretan dan…. Osim ako ste rođeni upravo tog dana; onda navodno kruže priče da je u tom slučaju to vaš sretan dan..

Petak u islamu, za razliku od navedenih praznovjerja, predstavlja poseban dan za muslimane. Štaviše, 62. sura u Kur’anu nosi naziv ‘Petak’ (El-Džumu’a). U devetom ajetu pomenute sure, Allah, dž.š., naređuje: “O vjernici, kada se u petak na molitvu pozove, kupoprodaju ostavite i pođite da molitvu obavite; to vam je bolje, neka znate!” Ebu Hurejre, r.a., prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: “Mi smo (po vremenu i primanju Objave) posljednji, a na Sudnjem danu (po obračunu i ulasku u džennet) prvi, mada je njima data objava prije nas. Zatim, ovo je dan (petak) koji im je bio određen kao praznik pa su se u pogledu njega razišli i Allah je nas na to uputio, a ostali svijet u tom nas slijedi: Jevreji svetkuju sutrašnji dan (subotu), a kršćani prekosutrašnji (nedjelju).” (Buharija)

Resulullah, s.a.v.s., o vrijednosti džume je rekao: “Ko se petkom okupa kao kad se okupa od džunupluka, zatim ode u džamiju u prvom sahatu, kao da je za kurban zaklao devu; ko ode u drugom sahatu, kao da je za kurban zaklao kravu; ko ode u trećem sahatu, kao da je za kurban zaklao rogatog ovna; u četvrtom sahatu – kao da je zaklao kokošku; a u petom sahatu – kao da je od sebe darovao jaje. Kada imam izađe na minber, meleci dođu da bi saslušali hutbu.” (Buharija i Muslim) Ukazujući na sretni čas petkom, Vjerovjesnik, s.a.v.s., veli: “U njemu (petku) ima jedan časak i ako rob-musliman, koji ustrajno klanja namaz, Allaha za nešto (dozvoljeno) zamoli, on će mu to i dati.” (Buharija)

Božiji Poslanik, s.a.v.s., također kaže: “Najbolji dan, u kome se sunce rodilo, jeste petak. Tog dana je stvoren Adem, a.s., tog dana je uveden u Džennet i toga dana je izašao iz njega.”

Depresija i anksioznost

Riječ “depresija” porijeklom je iz latinskoga jezika – latinski depressio dolazi od deprimere, što znači potisnuti, pritisnuti, udubiti ili potlačiti. Prema procjenama Svjetske zdravstvene organizacije depresija će na Zapadu do 2020. godine postati drugi svjetski zdravstveni problem, a gledajući samo žensku populaciju, zdravstveni problem broj jedan. Prema procjenama depresija je bolest od koje trenutno obolijeva jedan od dvadeset ljudi! Anksioznost se, pak, ubraja među najčešće pshičke poremećaje. Oboljeli žive u napetom iščekivanju da će se nešto strašno dogoditi. Depresija, anksioznost i ostali duševni poremećaji danas su masovno rašireni. Neki od simptoma depresije i anksioznosti su:

osjećaj tuge ili žalosti koji nije uzrokovan nedavnim gubitkom,
bezvolja, kao i gubitak interesa za životom,
smanjenje sna, najčešće kao nesanica i rano buđenje, ali kod mladih osoba i kao pojačana potreba za snom,
strah, najčešće vezan uz misli kako će se nešto loše dogoditi,
loše misli najčešće o bolesti, samoubistvu i smrti,
tjeskoba i strepnja.. itd.

Mišljenje šejhu-l-islama Ibn Tejmijje

Šejhu-l-islam Ibn Tejmijje, rahimehullah, je upitan o određenim danima i noćima i pokuđenosti poslova u njima, kao na primjer da neko kaže: srijedom, četvrtkom, ili subotom je pokuđeno putovati, ili da kaže: krojenje, šivenje i pletenje u tim danima je pokuđeno, ili da kaže: pokuđeno je imati odnos sa suprugom u tim i tim noćima i postoji opasnost po dijete koje bude tada začeto, i sl, pa je odgovorio:

‘Sve to je neutemeljeno i za to nema nikakve osnove. Naprotiv, kada čovjeka klanja istiharu, osloni se na Allaha i odluči da nešto uradi, neka to uradi u kojem god vremenu hoće i kada mu to prilike dozvoljavaju. Krojenje, šivenje, pletenje i drugi poslovi nisu pokuđeni ni u jednom danu, niti je odnos pokuđen u određenoj noći ili danu. Poslanik, s.a.v.s., zabranio je gatanje, kao što to stoji u Buharijinom Sahihu od Muavije b. el-Hakema es-Selemija, da je rekao: ‘Allahov Poslaniče, među nama ima onih koji odlaze vračarima.’ Poslanik reče: ‘Ne idite vračarima.’ Rekao sam: ‘Među nama ima onih koji gataju.’ Poslanik tada reče: ‘To je nešto što se javi u vama, pa nemojte da vas to odvrati od onoga što ste naumili.” Pa, ako je Poslanik, s.a.v.s., zabranio čovjeku da ga gatka odvrati od onoga što je odlučio da uradi, kako je tek sa gatkama koje su u vezi s određenim danima i noćima!? Međutim, lijepo je putovati (započeti putovanje) četvrtkom, subotom i ponedjeljkom, ali nije zabranjeno putovati ostalim danima, osim petkom ako će nas zbog puta proći džuma, jer se o tom pitanju učenjaci razilaze. Što se tiče drugih poslova i spolnog odnosa sa suprugom, to nije pokuđeno u bilo kom danu u sedmici. A Allah najbolje zna.’

(Preporod)